Nakon dan-dva, oh, kakvog li iznenađenja, Vlaisavljevićka je, naravno, izbrisala čitav svoj post i objavila drugi u kojem lamentira, vjerovali ili ne, nad govorom mržnje koji se sručio na nju samo zato što ima drugačije mišljenje i što “govori u ime pravde i zaštite obespravljenih”.

Upravo je Naša stranka glavni promotor ovog građanskog “novog realizma” po kojem se postdaytonska Bosna i Hercegovina i njeno uređenje uzima ne samo kao dato i nepromjenjivo nego i poželjno stanje, pa se svaki pokušaj da se poboljšaju i promjene trenutne okolnosti, da se ojača ili osnaži država nauštrb entiteta, da se ponište rezultati agresije, genocida i etničkog čišćenja te ublaže vještačke podjele od Naše stranke dočekuje kao prakticiranje “bošnjačkog nacionalizma”.

Kukić je Radončiću obećao glasove svoje podaničke i klijentelističke mreže ne bi li kako ovaj konačno uspio u svojoj “potrazi za zlatnim runom”, tj. ulaskom u Predsjedništvo BiH.

Pokušavajući da se predstavi narodnim čovjekom, kojem je politička korupcija strana, Mirsad Hadžikadić poručuje da će, za razliku od ostalih političkih organizacija, novac predviđen za vlastitu političku kampanju direktno davati raznim organizacijama, ustanovama ili udruženjima!

U suštini, najvažnije što bismo mi u Bosni i Hercegovini mogli razumjeti iz cijelog ovog performansa i svega onoga što se ovih dana dešava jeste to da su velikosrpski apetiti zdravi i živi, te da i dalje oblikuju politiku Beograda prema nama. Stvar je samo u tome da se ta politika prilagođava onome što je moguće u datom trenutku.

Ovakva javna zlurada šprdancija s likvidacijama neistomišljenika (posebno rahmetli Mustafe Busuladžića) izuzetno je česta kod ovdašnjih ljevičara te pokazuje da nije riječ tek o izvitoperenom smislu za humor, već o političkim svjetonazorima.

Less je i ovih dana glasan, pozdravljajući moguće novo crtanje granica, koje u kontekstu refleksije na BiH podržava kao dobrodošlo jer bi se navodno time riješila mučna “pat-pozicija” u BiH, ili bi se, kako Less priželjkuje, pojavili izvjesni “pragmatični” bošnjački politički predstavnici koji bi, po njemu, bili “spremni da ozbiljno shvate zahtjeve Srba i Hrvata za većom autonomijom i kažu koja bi bila cijena njihovog pristanka”. U suštini, i Less, kao i Petrich, ali i ranije Parish, ovakav razvoj događaja vidi kao odličnu priliku da se izvrši pritisak na bošnjačku politiku

Podržite nas na Facebooku!