Inače, sama operacija “Neretva ’93” već je dugo jedna od omiljenih tema velikohrvatske propagande koja ju je često, uprkos svim dostupnim dokumentima, pa čak i originalnoj karti operacije s ucrtanim pravcima napada i napredovanja – iz kojih je i najvećem laiku jasno o čemu je riječ – predstavljala i kao “pokušaj muslimanskih snaga da osvoje Neum i Ploče i izađu na Jadransko more”.

Naravno, nije potrebno spominjati da je baš onoliko koliko je “ciganska mečka” žalosno stvorenje slomljena duha, isturpijanih zuba i pandži koje hoda na dvije noge da bi dobilo kocku šećera ustvari užasna parodija istinskog medvjeda iz divljine bosanskih planina, toliko i Bazdulj tek žalosna hodajuća travestija i karikatura bošnjačkog intelektualca i književnika.

Kada na takve vrste zabluda i predrasuda dodamo činjenicu da je većina nosilaca ovog političkog trenda za vrijeme agresije ili dezertirala i kukavički pobjegla od obaveze da brani državu, ili bila sklonjena na sigurno, ili jednostavno bila suviše mlada da bi je se sjećala u takvoj mjeri da bi mogla formirati bilo kakva lična iskustva i zaključke, onda možemo razumjeti razliku između ozbiljnosti i osjećaja za državu kod starije generacije ljevičara i tragikomičnog odsustva zdravog razuma i bilo kakve političke odgovornosti kod crvenih “mladih gusana” čije vrijeme tek dolazi

Računa se da je potres mozga bošnjačkog kolektiva takvog intenziteta i težine da će se sasvim mirno u narodu prihvatiti zamjena teza po kojoj su otvoreni separatisti i promotori agresorske politike isti kao i oni pod čijim je vodstvom odbranjena ova zemlja i narod, te da je, zapravo, u interesu Bošnjaka da nemaju adekvatnu nacionalnu političku reprezentaciju na nivou entiteta i države

Nije potrebno ni spominjati da je Mahmutćehajićevo insistiranje na etničkom bosanstvo ustvari i borba protiv identitetskog i političkog srpstva i hrvatstva u Bosni i Hercegovini, a što je nesumnjivo borba protiv vjetrenjača koja samo može poslužiti da legitimizira njihove jauke kako su pod asimilacijskim pritiskom bošnjačke većine.

Ne samo da je riječ o prodržavnom potezu, ne samo da je politička loptica konačno prebačena preko enitetske mreže, ne samo da se pokazalo da se srpska politika ozbiljno poigrava s idejom pokretanja sukoba i izazivanja nasilja već se sasvim razotkrila i dubina infiltracije antibošnjačkih, antibosanskih i antidržavnih projekata u bošnjačku političku scenu, kao i posvemašnja licemjernost dijela međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini

Neko bi mogao pomisliti da je čudno to što Konaković danas u svoju odbranu koristi tekstove tipova čije je djelovanje do jučer nazivao katastrofalnim, da je ljigavo danas koristiti usluge osoba koje si do jučer označavao kao subverzivne, da je neukusno tvrditi da si na “Alijinom putu” dok ti medijski PR rade oni koji imaju zadatak rušenja “Alijinog naslijeđa”.

Podržite nas na Facebooku!