Današnji sasvim razmahani i gotovo poslovični antibošnjački šovinizam Dragana Čovića, kojeg ispoljava kada god mu se za to pruži prilika, crpi svoju legitimaciju, ali i slobodu javne manifestacije upravo u neprestanom kanibalističkom (auto)šovinizmu i bošnjakožderstvu njegovog koalicionog partnera Fahrudina Radončića, koji svojom gotovo decenijskom propagandom o kalifatu, muslimanskoj republici, findžan-državi, islamizaciji itd., daje validaciju Čovićevim šovinističkim etiketama

Nevjerovatno je koliko se izjave i stavovi članova Naše stranke o nekim suštinskim pitanjima, poput prava na političko organiziranje i vlastiti jezik većinskog naroda među kojim djeluju, kulture i identiteta tog naroda, karaktera protekle agresije i prirode opsade grada u kojem su najaktivniji, uloge političkog rukovodstva RBiH i njegovih oružanih snaga itd., poklapaju sa stavovima najrigidnijih velikosrpskih i velikohrvatskih političkih predstavnika ili uopće bilo koga ko nastupa s pozicija antibošnjačkog šovinizma

Kazazovština je naziv za retoričke figure kojima upotrebom suhoparnog akademskog žargona, zamjenama teza, uvredama i skandaloznim izvalama pokušavate umotati vlastito neznanje, a nerijetko i najobičnije stupidarije, predrasude i ideološku ostrašćenost te ih predstaviti kao legitiman stav ili kritiku.

Ovakva instrumentalizacija nacionalnih udruženja i njihova upotreba kao pričuvnih položaja politički ambicioznih pojedinaca na kojima će uzimati predah između dvaju mandata ne samo što je groteskna zloupotreba zajedničkog narodnog dobra nego i krajnje štetna kompromitacija ovih organizacija.

Pored toga što redovno Armiji RBiH, bošnjačkoj politici pa i samom bošnjačkom narodu pokušava nalijepiti etiketu terorizma i “džihadizma”, Šušnjar, iritiran gostovanjem Bakira Izetbegovića u emisiji Nedjeljom u dva na HRT-u, odlučio je tome dodati i optužbu za fašizam.

Katarza u vezi s hrvatskom politikom devedesetih godina, kada i ako do nje dođe, neće biti stvar iznenadnog masovnog prosvjetljenja hrvatskog društva ili srama pred bošnjačkom žrtvom, nego plod mukotrpnog rada hrvatskih političkih predstavnika i javnih ličnosti koji će morati malo-pomalo navikavati hrvatsku javnost na nove političke trendove i obračun s vlastitim historijskim zabludama. Zato je jako bitno da se suzdržimo od omalovažavanja poteza koji idu u tom pravcu. Inače, suzit ćemo prostor i mogućnost da jedan mali korak poput Kolindinog nekada postane i veliki. Međutim, posve je jasno da žrtve ratnog zločina imaju pravo reći da li ih nečija gesta ili izvinjenje zadovoljava ili ne, i to se mora uvažiti. Ovdje govorimo o široj javnosti koja se treba suzdržati nepotrebnih kvalifikacija i uvreda

Prohrvatski neomarksistički portal Prometej.ba objavio je u kratkom roku seriju tekstova svojih istomišljenika koji ovu antiterorističku operaciju, ali i samu Tursku, pokušavaju prikazati u najcrnjim bojama. Nije ni potrebno spominjati da su se tom prilikom poslužili zamjenama teza, dvostrukim standardima, šovinizmom i najobičnijim lažima.

Duga je lista njegovih šovinističkih verbalnih dijareja i srodnih stupidarija kojima zabavlja javnost, ali dvije najnovije vrlo su simptomatične. U prvoj od njih Karamatić, napadajući Komšića, vergla nešto o “balijama”, istovremeno poručujući Bošnjacima da se “ne trebaju ljutiti što ih drugi nazivaju balijama”, te da počiste “baliluk u sopstvenim redovima”.

Podržite nas na Facebooku!