Vrijeme je, s druge strane, učinilo svoje. Stanovnici Mostara, bez obzira na političke sklonosti, sve su manje raspoloženi za konfrontacije, svjesni da one pogoduju isključivo političkim oligarhijama, protagonistima koji ni duševno ni džepno ne osjećaju posljedice ekonomske stagnacije u svim njenim manifestacijama. Brojna zbivanja u posljednje vrijeme, na planu kulture i sporta primjerice, potvrđuju da se građani orijentiraju prema stvarnosti i okreću životu, a ne sanjarenjima

Osnovan davne 1922. godine Radničko sportsko društvo “Velež” decenijama je bio jedan od najboljih sportskih klubova Bosne i Hercegovine. U ratu protjeran iz svog doma, uništene prošlosti, nakon rata “Velež” je bio žrtva politike, javašluka, nerada, kriminaliziranih sportskih radnika. Sve je to, dolaskom nove Uprave, ostalo iza “Veleža”. Reporteri Stava bili su u Mostaru i posjetili gradilište novog “Veležovog” stadiona nazvanog Rođeni, najljepše sportske priče u Bosni i Hercegovini.

U Bosni i Hercegovini živi nekoliko hiljada stranih državljanki koje su zbog karijere i ljubavi napustile svoje domovine. U ovom broju Stava donosimo priču o Njemici Grit Kirsten Sarić, uspješnoj doktorici medicine, specijalisti za internu medicinu i subspecijalisti kardiologije, koja živi i radi u Mostaru. Udata je za Hercegovca Senada Sarića, s kojim ima dvoje djece, sina Benjamina i kćerku Ranyu

Žrtva ne može biti prisiljena da oprosti, mora biti spremna da dobrovoljno da oprost, a počinilac ga mora prihvatiti samo kao poklon koji nije zaslužen. Norveški filozof Vetlesen kategoričan je u ocjeni da ne postoji niko ko bi imao pravo prisiliti žrtvu na oprost, pa ni vjerski ili politički lider. “Niko nema pravo ni davati bilo kakvo uputstvo u tom smislu. To je isključivo pravo žrtve. Oprost nije obaveza žrtve niti je pravo počinioca. Šta god ta žrtva odlučila, niko je nema prava osuđivati ili hvaliti za to što je učinila”, kategoričan je Vetlesen

Mi ostajemo pri stavu da se dijalog mora njegovati, da se zajednice trebaju otvarati, da je od neprocjenjive važnosti da mladi ljudi imaju priliku upoznati svoje vršnjake u drugim vjerskim zajednicama s kojima žive u istome gradu. Vrlo značajan impuls međureligijskoj saradnji daje i Odbor za međureligijsku saradnju u Trebinju, a u kojem participiraju Islamska zajednica i Pravoslavna crkva. Katolička crkva u Hercegovini, organizirana kroz dvije hercegovačke biskupije, na čijem je čelu mostarsko-duvanjski biskup, ne iskazuje volju za učešćem u takvim međureligijskim odborima. Naši su kontakti s biskupijom prigodničarski i sporadični

“Stručnjake” zaokupljene izgradnjom autoputa, koji je van svake sumnje značajan ne samo za državu nego i ovaj kraj, nije zanimala činjenica da plodno zemljište u Hercegovini u ukupnoj površini u Hercegovini učestvuje tek 2,5 posto, što je, sa stanovišta egzistencije, više nego zabrinjavajući podatak

Šta nam to o poglavniku Paveliću i nadbiskupu Stepincu, s ove vremenske distance, ima poručiti biskupska uzoritost? Zašto baš sada i šta je svrha biskupovog javnog obraćanja? Potpuno subjektivno, većina Bošnjaka u Mostaru biskupovu tribinu nonšalantno je ignorirala ne želeći mu pridavati nikakav značaj. Nekritički su i Stepinca i Pavelića i biskupa Perića svrstali u istu ideološku matricu

Najstariji podatak koji govori o postojanju Mostara jeste iz 1468./69., kada je evidentirano postojanje trga i nahije pod imenom Köprü Hisar (Most pored tvrđave). Osmanska vlast, koja je u postojećim tvrđavama na ovim prostorima vidjela vojno-strateški značaj, dala je sredstva za njihovu popravku te izgradnju mosta koji će spajati dvije obale Neretve.

Podržite nas na Facebooku!