Budući da se u državama bivše Jugoslavije 10.000 ljudi i dalje vodi nestalim, te zbog činjenice da za vlasti u zemljama bivše Jugoslavije ovaj problem nikada nije dovoljno aktuelan, ovakve predstave kreiraju jedino preostalo mjesto za iskupljenje, oprost, pokajanje, iskopavanje najdubljih ratnih korijena te konačne istine koja vodi ka duhovnom pročišćenju.

Vjerni fan reality showa na Balkanu, s jedne strane, potajno žudi za segmentom nečijeg života koji se emitira u programu “uživo” i “u sebi” podržava izgovorene nacionalističke, homofobične, seksističke, rasističke izjave koje nema hrabrosti da izgovori lično, a, s druge, “hrani” vlastiti ego uživajući u tuđoj patnji zbog koje samom sebi izgleda bolji, veći i postojaniji

Grad i država koji su u proteklom ratu najviše stradali, Sarajevo i Bosna i Hercegovina, postali su najgostoljubljiviji teatarski prostor regije. Osim razmjene glumaca i režisera, što zahtijevaju regionalne koprodukcije, sarajevska i bosanskohercegovačka pozorišta često na svojim scenama postavljaju i tekstove autora iz ostalih država s prostora bivše Jugoslavije. S druge strane, i dalje je rijetkost izvođenje bosanskohercegovačkih tekstova u hrvatskom ili srbijanskom teatru

Prvi veliki propust uprave “Mikser Housea” bio je izbor objekta u kojem se ovaj kulturni centar smjestio. Naime, bivša fabrika željezničkih vagona “Vaso Miskin Crni”, uključujući i dio koji je bio iznajmljen “Mikser Houseu”, a koji je u vlasništvu firme “Malcom”, direktora Envera Malagića, prema Regulacionom planu “Centar Novo Sarajevo”, namijenjena je za rušenje

“Dubioza’ je postala planetarno popularna nakon mog izlaska (smijeh). Ti ljudi žive od toga što rade. Oni su sada zabavljači i novac koji od tog zarađuju je legitiman. Ali, tužno je to što, umjesto da nove generacije usmjeravamo (to je dužnost umjetnosti oduvijek), mi se stapamo s degeneracijom i primitivcu dajemo lažni osjećaj ponosa, a to je entertainment, prolazni ushit, samozavaravanje, ali barem je unosno. To je jedini promašaj, a kojih je on razmjera? Sami procijenite. Ne, ne slušam takvu muziku”

Uprkos nešto slabijem glavnom programu Festivala, koji je djelomično upotpunjen pratećim sadržajem, te iako je izostalo javno izvinjenje Nebojše Glogovca gradu koji ga je ugostio za neprimjerene komentare na presudu Ratku Mladiću, Sarajevo je nesumnjivo dobilo “svoj” teatarski festival kao sjećanje na čovjeka koji je za sva vremena zadužio svakog njegovog stanovnika

“Od koga to mi, svako ponaosob, očekujemo da nam formulira, ustanovi, ponudi državnu nagradu ili konkurs koji bi bili značajna materijalna potpora za dalji rad? Od koga očekujemo da prepozna značaj i kvalitet suvremene dramske književnosti i njen budući scenski život? Ako sami minimiziramo sve to i nismo u stanju osnovati djelotvornu i snažnu strukovnu udrugu koja bi se time pozabavila na dulji rok i postigla adekvatne rezultate”

Podržite nas na Facebooku!