Sarajevska filharmonija počela je prije godinu pregovore s menadžerom Stefana Milenkovića. Svi orkestri u svijetu sezonu žele početi sa zvučnijim imenom, pa tako i Sarajevska filharmonija, koja je publici u glavnom gradu BiH osigurala nastup svjetski priznatog umjetnika, izjavio je Samir Lokvančić

Nada Đurevska nikada nije glumila jednu određenu ženu, već je bila utjelovljenje simbola bosanske žene, nevidljive, ugnjetavane, ali uvijek hrabre, ponosne i moralne do srži. U svojim ulogama nikad nije prestala biti damom, niti kada ljubi i voli, niti dok kleči na zemlji i moli. Njene uloge postale su njen život

Narativ ovog ostvarenja bit će podijeljen na tri dijela – život, rat i genocid, odnosno egzekucije Srebreničana u Potočarima i Žepi, mučenja i strijeljanja na putu spasa u mjestima Kravica, Konjević-Polje i Nova Kasaba, te njihovoj borbi za goli život u šumama kod Nezuka i Starića kod Kladnja

Iza svjetski priznatih gostiju, kvalitetnih filmova iz svih krajeva svijeta i neprekidne zabave koja traje tokom čitavih noći krije se tamni rudnik bez crvenog tepiha, blještavila, glamura, u kojem ljudi “kopaju”, “buše” i “ginu” kako bi SFF i Sarajevo nastavili živjeti. Ipak, čini se da i oni posustaju i, ako želimo da SFF opstane ovakav kakvog ga pamtimo i da postane još bolji, svi moramo pomoći, svi koji volimo ovaj grad

Sarajevo predstavlja granicu, tačku svijeta u kojoj se spajaju sve kulture, vjere, tradicije. Znamo da su mnogi pokušali uništiti taj savršeni duhovni spoj u Sarajevu, da u narednom periodu toga više ne bude, ali nisu uspjeli. Posebno mi je drago što se na posteru ovogodišnjeg SFF-a nalazi šareni buket cvijeća koji predstavlja upravo tu poruku da je Sarajevo i nakon golgote i patnje koju je preživjelo ostalo grad u kojem se gaje tolerancija, prijateljstvo, jednakost. SFF je upravo simbol te pobjede i Sarajeva koje nadmašuje sve međunacionalne i međuvjerske barijere

Neumorno se pokušavajući priključiti koracima hrabrosti, ponosa i sjećanja onih koji su preživjeli “put smrti” 1995. godine od Srebrenice do Tuzle, stalno sam zaostajao i uporno bježao od spoznaje da moji nikada neće biti tako hrabri, ponosni i sjetni, noge tako snažne, a pluća ispunjena slobodom kao u preživjelih Srebreničana. Nikada me neće hod kroz ove šume podsjetiti da sam živ, da i dalje hodam, da i dalje dišem. I zbog toga, neka mi Bog oprosti na svemu što ću napisati o Srebrenici. I neka mi oprosti na onome što neću

Podržite nas na Facebooku!