“Njega, koji je živio i djelovao od tridesetih pa do devedesetih godina prošlog stoljeća, najčešće i najkraće označuju natuknički kao sociologa i islamologa. Međutim, okvirno gledano, to je ujedno i tačno i netačno. Zapravo, bio je on – prije svega – mnogo više od sociologa, jer je zadirao i dublje i šire od same znanosti o društvu. Naime, on je, prije svega, polazio od pojedinca. Sebe je samog nastojao uobličiti iznad svega kao prepoznatljivu ličnost, pa je u tome i uspijevao: sve od gimnazijskih dana na Halilovcu pa do usijanog zagrebačkog asfalta u vrijeme zbrke i prepirke oko 'ustava strepnje i nade'. Zapravo, on je uvijek i u svemu bivao najsličniji sebi samom”, naglašava hrvatski leksikograf Tomislav Ladan, koji je jedan od rijetkih koji se imao priliku družiti s Nerkezom Smailagićem u trima različitim gradovima – Banjoj Luci, Sarajevu i Zagrebu

Sjećamo li se kada nas je posljednji put iz cipela izbacio neki novi roman mladog autora, zanima li više ikoga poezija, imamo li vremena čitati, i čitamo li uopće? Postoje li uopće kvalitetni mlađi autori ili doslovce izumiremo barem što se književnosti tiče? I zaista, kome uopće povjerovati kada vam neumjereno hvali nekog pisca, a sve to izgleda kao brižljivo upakirana reklama za novi parfem. Lijepo upakirano, miriši, ali je najčešće dupljak, ili čak šupljak. Lažu nas, to je sigurno

Podržite nas na Facebooku!