Književno djelo Hamida Dizdara zauzima važno mjesto u historiji bošnjačke i bosanskohercegovačke književnosti, ali je u proteklih pedeset godina ostalo u hladu grandioznog književnog rada njegovog brata Mehmedalije Maka Dizdara. Jedna od najznačajnijih privatnih biblioteka u Bosni i Hercegovini, 1.131 bibliografska jedinica, ilegalno djelovanje u Drugom svjetskom ratu, samo su dijelovi mozaika koji tvore portret ove značajne ličnosti u našoj kulturnoj historiji

Prof. dr. Fahrudin Rizvanbegović kaže kako je Maka mnogo puta pitao o prisvajanju pisaca i da su tu temu često načinjali. Mak mu je objašnjavao kako zapravo stoje stvari: “Ma to ti je jednostavna stvar. Pisci su sujetni, pisci nemaju priliku da objavljuju djela, zbog čega pristaju na mnogo šta, a kasnije historija književnosti ne bi trebala držati do tih, zapravo, manipulacija”

Povodom 100 godina od rođenja velikog bosanskohercegovačkog i bošnjačkog pisca Mehmedalije Maka Dizdara, prisjećamo se dijela intervjua koji je dao hrvatski nacionalni pisac Ivan Aralica. Naime, uvriježeno je u hrvatskoj književnoj historiji da se Dizdara označava kao hrvatskog pisca, jer se on tako navodno sam odredio, iako za to ne postoji pisani trag

S Kamenim spavačem Maka Dizdara, Dervišom i smrti Meše Selimovića i Pobunama Derviša Sušića načinjen je svojevrstan prevrat u dotadašnjem shvatanju i razumijevanju bošnjačke književnosti i otvorena su vrata za nastanak brojnih drugih važnih bosanskohercegovačkih književnih ostvarenja

Pokušaj promjene književnog kanona odavno se zaziva, priprema i najavljuje u krugovima koji su bliski Damiru Šabotiću, a u kojima zadatak promjene književnog kanona kroz školski sistem odavno realizira upravo Namir Ibrahimović, Šabotićev potpredsjednik u revizorskoj Komisiji. Kao što je poznato, cijeli ovaj proces posebno je vođen publicističkim knjigama kakve su, npr., Dijagnoza – patriotizam ili Školokrečina Nenada Veličkovića i brojnim drugim njegovim publicističko-žurnalističkim tekstovima

U istoj godini u kojoj je pao Aleksandar Ranković bošnjačka i bosanskohercegovačka književnost obogaćene su trima nesvakidašnjim djelima koja su iz štamparije otišla direktno u književni kanon, vrh jedne književnosti i kulture. Dvije godine poslije, Bošnjaci su priznati kao zasebna skupina i omogućeno im je da se izjasne kao “muslimani”. Nedugo nakon toga, priznati su i kao nacija, kao “Muslimani”. Možda bi neko smjeliji povezao pojavljivanje na književnoj sceni Derviša i smrti, Kamenog spavača i Pobuna s ovim faktima, ali se ne smije zanemariti uloga ovih djela u prezentiranju jedne zanemarene i zaboravljene kulture

U “Lovcu”, pod krošnjama visokih platana, za dugačkim stolom sjede pristigli gosti, pjesnici, pisci, teoretičari, kritičari, društveno-politički radnici, čuvari lika i djela Stočanina Maka Dizdara. Zuko Džumhur će doći nešto kasnije, a upitan je dolazak poete Gustava Krkleca

Podržite nas na Facebooku!