Jer upravo je Sabina Ćudić postala kandidat na osnovu dogovora postignutog iza zatvorenih vrata, noć prije glasanja. A za Abdulaha Skaku glasalo je 16 vijećnika, kojima je povjerenje na oktobarskim lokalnim izborima dalo 18.269 glasača. Vijećnici koji su Sabinu Ćudić vidjeli na mjestu gradonačelnice dobili su na tim izborima tri puta manje glasova: 5.428. Ups! Da, i stranke koje su se našle s druge strane Sabini Ćudić osvojile su u četiri sarajevske gradske općine više glasova od stranaka koje su je podržale.

Fenomen da se u presudnim trenucima u visokom procentu samoprepoznaju kao posebnost – najprije u kategoriji “neopredijeljeni”, kada su 1948. godine u okviru Jugoslavije trebali birati između srpstva i hrvatstva, ili kao Jugoslaveni 1953. godine, ili kao Muslimani 1971., 981. i, ispostavit će se, presudne, 1991. godine, pa kao Bošnjaci 2013. godine – ostat će svojevrsna misterija

Pobijedivši starost i povredu zbog koje je pola godine pauzirao od igranja na turnirima, Roger Federer uspio je poraziti i svog najvećeg rivala Rafaela Nadala, još jednom dokazujući da je ne samo najveći teniser svih vremena već i jedan od najboljih sportista u povijesti, ali i da godine umjetnicima ne moraju biti prepreka

Profesor emeritus na Pravnom fakultetu u Sarajevu Mustafa Imamović rodio se u Gradačcu 29. januara 1941, a umro je u Sarajevu 23. januara 2017. godine. Naš časopis objavio je u martu 2015. godine intervju s profesorom Imamovićem u kojem je govorio o Bosni kao (ne)protektoratu, o tome jesu li se Bošnjaci snašli u nezavisnoj Bosni i Hercegovini, o negiranju bosanskog jezika, o pravu na slobodu izjašnjavanja, o velikodržavnim planovima susjeda i o drugim pitanjima za koje u Bosni i Hercegovini nema konačnog odgovora

Dakako da Bazdulj nije prisustvovao promociji i da nije imao priliku poslušati o čemu su promotori govorili i u čemu su se složili, ali srpski nacionalisti uglavnom uvijek unaprijed znaju šta to Bošnjaci misle o Andriću. Nisu se Bošnjaci mogli sastati, a da ne kažu o Andriću sve najgore i najcrnje, bez argumenata, naravno. Kao krunski dokaz da je Andrić bio suprotno od onoga što tvrdi da su rekli mostarski promotori Mahmutćehajićeve knjige, a nisu rekli, Bazdulj kaže da se “Nobelova nagrada baš i ne dodjeljuje inspiratorima genocida”.

Mislim da mi u Sarajevu bolujemo od sindroma “vidi mu glave”, koji se manifestuje potrebom da izmišljamo potpuno nepotrebne i vještačke podjele među ljudima. A tako smo mali, tako beznačajni, list na vjetru, ako se nastavimo dalje usitnjavati – teško nama! Često vidim da Čaršija, u nastojanju da bude nešto što nije, radi sve da bude to što nije, a čineći to, prestaje da bude to što u suštini jeste, ili još gore, ono što bi trebala biti.

Podržite nas na Facebooku!