Za širu upotrebu trebat će novac (u Irskoj se to pokušalo još 2002. godine, ali je projekt neslavno propao, a koštao je na kraju više od pedeset miliona eura), veća elektronička pismenost stanovništva, mnogo ulaganja u edukaciju, povjerenje u softvere i one koji ih opslužuju, snažna zaštita od hakera i slično.

Razvrstamo li stranke udesno i ulijevo, i to ugrubo, jer je za novoformirane partije još teško utvrditi u šta ih se može uračunati, ali to ipak možemo pokušati s obzirom na to da znamo kojim su strankama do jučer pripadali njihovi lideri i rukovodstva, vidljiv je pad ljevice i rast desnice u Kantonu Sarajevo.

Završeni su osmi opći izbori u Bosni i Hercegovini. Ne pretjerano očekivana pobjeda Željka Komšića, potpuni poraz Fahrudina Radončića i njegove stranke, dolazak na političku scenu nekoliko novih i de facto nestajanje nekih starih stranaka, te jačanje HDZ-a BiH i ostajanje SDA na pozicijama iz 2014. godine, unatoč unutarstranačkim turbulencijama završenim nekoliko mjeseci pred izbore, osnovna su im obilježja

U borbi za svoj treći mandat u Predsjedništvu BiH Željko Komšić osvojio je 172 glasa na izbornom mjestu “Širokača 2” u općini Stari Grad Sarajevo, baš kako je na toj izbornoj mikrolokaciji pobijedio i 2010. godine. U Širokom Brijegu, pak, Željko Komšić nije se posebno proslavio. Osvojio je samo 63 glasa, skoro dvostruko manje nego prije osam godina.

Šta ste očekivali, da na pozornicu iziđu i publiku do ekstaze podignu Gabi Novak, Dubrovački trubaduri, Meri Cetinić, Nina Badrić, Neno Belan, Ibrica Jusić ili Petar Grašo? Da parafraziramo Franju Tuđmana i onu njegovu čuvenu rečenicu s Prvog općeg sabora HDZ-a, kada je kazao da “NDH nije bila samo puka kvislinška tvorevina, nego i izraz volje i težnje hrvatskoga naroda za svojim nacionalnim oslobođenjem”: Marko Perković Thompson nije samo puki neoustaša, već je njegov nastup bio i izraz volje i težnje hrvatskih reprezentativaca i velike većine hrvatskog naroda

Prema vlastitom svjedočenju pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju u Hagu, gdje je nastupio kao svjedok odbrane Radovanu Karadžiću, novi direktor Službe za zajedničke poslove institucija BiH bio je od juna 1992. do decembra 1993. godine na položajima Vojske Republike Srpske na Jevrejskom groblju u Sarajevu, odakle je svakodnevno pucano baš na zgradu u kojoj će ovaj bivši pripadnik jedinice četničkog vojvode Slavke Aleksića biti direktor do jula 2023. godine

Ovdje izneseni brojevi pomažu da barem donekle razbijemo nekoliko uvriježenih mitova koji već desetljećima egzistiraju kao nepobitne istine u različitim interpretativnim sarajevskim zajednicama, uključujući stranke, medije, određene sarajevske kvartove, kafane, grupe na Facebooku i slično. Jedan od njih jeste da je Sarajevo uglavnom odbranila sarajevska raja. Drugi je da se sarajevska raja bila sakrila u podrume, pres-centre i pod radnu obavezu, pustivši došljake i izbjeglice da ih brane. Treći mit kaže da su Sandžaklije apstinirale od sudjelovanja u odbrani od agresije, da su sve zakuhale pa pobjegle, a četvrti da su Sandžaklije činile većinu u sarajevskim jedinicama Armije RBiH. Po još jednom mitu, Armija RBiH bila je izrazito multietnička

Dakle, suprotno Dizdarevićevim saznanjima, dvojno državljanstvo nije ograničavajući faktor za najviše državne dužnosti u mnogim zemljama s visokim stupnjem razvijenosti demokratije. Tako, naprimjer, u Velikoj Britanije za izbor čak nije nužno ni da ste britanski državljanin - da biste bili izabrani za predsjednika vlade ili za člana parlamenta, možete biti Irac ili državljanin neke od država Commonwealtha, a svejedno je gdje ste rođeni.

Podržite nas na Facebooku!