Iza blagog osmijeha i vedrog lica Ehlimane Kurgaš krije se nesvakidašnja životna priča. Naime, ona je rođena s oštećenim sluhom, sa šest godina je ostala bez sluha na desno uho, a kad je krenula u srednju školu, raznoliki svijet zvukova je potpuno utihnuo. Upale uha bile su nepodnošljive, a problemi s društvom i profesorima zbog mahrame koju je nosila predstavljali su dodatno iskušenje ovoj mladoj djevojci. Kad se činilo da izlaza nema, desilo nešto što nije mogla ni naslutiti. Sanjala je poslanika Muhammeda, a.s., koji joj je u snu ukazao na lijek koji joj je kasnije vratio sluh

Neko voli ekonomski ibadet: oroči veliku sumu, pa godišnji dobitak ili, kako se to već u halal kontekstu zove, podijeli sirotinji. Dobar na dunjaluku, dobar na ahiretu. Ima ljudi koji organiziraju humanitarne aktivnosti, dijele pakete, kupuju krave povratnicima, uče djecu itd. Ali za one koji nisu od tog posla, preostaje im čitanje kao jedna od mnogih solipsističkih varijanti “ibadeta”

Gotovo stotinu godina od srpske su javnosti skrivane Ramazanske večeri Branislava Nušića, pripovijetke koje je najznamenitiji komediograf epohe realizma napisao 1898. godine, za vrijeme svog diplomatskog služenja u Bitolju, Serezu, Solunu, Skoplju i Prištini. U tim gradovima proveo je preko deset godina, intenzivno se družeći s muslimanima, a iz posvete u uvodu knjige izdane u Beogradu 1922. godine saznajemo da su pripovijetke vjerovatno nastale (ili su završene) u Serezu, Grčkoj i Makedoniji

Gotovo stotinu godina od srpske su javnosti skrivane Ramazanske večeri Branislava Nušića, pripovijetke koje je najznamenitiji komediograf epohe realizma napisao 1898. godine, za vrijeme svog diplomatskog služenja u Bitolju, Serezu, Solunu, Skoplju i Prištini. U tim gradovima proveo je preko deset godina, intenzivno se družeći s muslimanima, a iz posvete u uvodu knjige izdane u Beogradu 1922. godine saznajemo da su pripovijetke vjerovatno nastale (ili su završene) u Serezu, Grčkoj i Makedoniji

Svakog ramazana moja žena pripremi neki “jedinstven” sadržaj za djecu. Ovog im je napravila kutijice s dobrim i lošim djelima. Kad urade nešto “dobro” ili “loše”, napišu na papir i ubacuju u kutijice. Tako im vježba pisanje i podiže svijest o dobru i zlu. Ko bude imao više dobrih djela, dobit će kućicu za barbike. Ko bude imao više loših, nema napolje nekoliko dana i čuva Omera dok mama bude sterala veš. Nad procesom će bdjeti sveprisutno oko moje žene, tog plemenitog meleka pisara

Za sofrom bi se prvo otac mašao ibrika i dugo pio hladnu vodu, a onda bi došao red i na nas ostale. Bilo je to predjelo, a potom je na red dolazila obavezna čorba. Kao i s vodom, otac je imao prednost. S drvenim kašikama u rukama iščekivali smo nestrpljivo da krene prema ćasi. Nakon čorbe, slijedilo je što se nađe u sahanima, ćasama i tepsiji

Prvi top Dursuma Halilovića postavljen je u Bihaću pretprošle godine i koristi se u ramazanskim danima. Iako u Bihaću top puca i sa Sokolačkog starog grada, napominje da on nije njegov majstor i da na Sokocu nije riječ o pravom topu, već samo o cijevi od topa iz koje se ispaljuje. Dursumov je onaj veći i u drvetu lijepo ukrašen i opremljen top koji od prošle godine puca u gradu, nedaleko od mosta i gradskog trga. Dursum je posebno sretan što je to njegovih ruku djelo postalo prava mala turistička atrakcija

Podržite nas na Facebooku!