Kukavičijim jajima možemo nazvati stranke koje se nemilice legu (postavljene od ko zna koga) u bošnjačkom političkom gnijezdu i koje traže da ih hrani i tovi bošnjačka politička masa. Isti oni Bošnjaci koje toliko preziru da se ama baš nikada pozitivno ili zaštitnički ne oglašavaju u vezi bilo koje teme koja se tiče njihovih prava, sloboda i interesa, pogotovo kada su oni ugroženi ili pod napadom. S druge strane, stalnim kreštanjem, larmanjem i histeričnim bacakanjem u nevakat unose nevjerovatan štetočinski nered u to isto gnijezdo, te u suštini pokušavaju iz njega izgurati autohtonu i autentičnu bošnjačku političku praksu i misao

Treba postaviti pitanje istinskih razloga za ovakvu gužvu na političkoj sceni u Bošnjaka. Šta su uzroci ovakve atomizacije i heterogenosti, pogotovo u svjetlu toga da ne postoji ideološka profiliranost niti jednog od “novih” političkih projekata niti da izdaleka postoji mogućnost da će glasačko tijelo dobiti među Hrvatima i Srbima? Je li za ovakav “višak demokratije” odgovorna specifična politička kultura u Bošnjaka ili je u pitanju izvana podstrekivana višedecenijska kampanja stalnog traženja alternative “bošnjačkim nacionalistima”, a sve radi rješavanja “problema Bošnjaka” i njihovog neutraliziranja kao suverenog političkog faktora

Bit će zanimljivo gledati, kako će se bližiti 2018. godina i opći izbori, kalkulantsko približavanje Radončića ljevici sa željom da i njega oplode svojim jedinstvom – ovaj put ne bošnjačkim – nego lijevobosanskim. Problem je jedino što se Radončić već čitav “ispružio” Dodiku i Čoviću, što smo mogli vidjeti u slučaju njegovog sudjelovanja u sotoniziranju predsjednice Suda BiH Meddžide Kreso i agitaciji da na čelo Suda BiH preglasavanjem bude postavljen nebošnjak

Podržite nas na Facebooku!