“Sejko vadi bombe i reda ih na zemunice. Kaže on meni: ‘Sad ću ja jednu bombu hakanti.’ Kažem mu ja: ‘Ma baci, boli me briga.’ Uze on bombu, skoči na zemunicu i dolje je baci. Ljudi, ona kad je pukla, dolje se samo čulo: ‘Booolničaaar, booolničaaar...’ Znači, on je nju toliko daleko bacio da je dobacio do neprijateljskih položaja”

Ilegalni migranti neprestano stižu i procjenjuje se kako ih u Krajini trenutno ima više od 6.000. Građani u Bihaću i Velikoj Kladuši, koji su proteklih mjeseci pokazali bezbroj primjera humanosti prema migrantima i izbjeglicama, iz očaja sve više negoduju zbog činjenice da su u ovom problemu ostavljeni od svih da žive u velikoj neizvjesnosti i strahu

U isto vrijeme vrlo je zanimljivo da Granična policija BiH više vremena provodi štiteći granicu susjedne Hrvatske negoli granicu BiH sa Srbijom i Crnom Gorom. Sve svoje resurse u Bosanskoj krajini stavili su u službu zabrane ilegalnog prelaska granice s Hrvatskom, iako bi ih, da budemo do kraja iskreni, trebalo biti briga hoće li je migranti preći ili neće.

Ljubav prema rodnom kraju kod Bošnjaka Potkalinja i dalje je veoma jaka i izražena, što potvrđuju i njihove česte posjete mjestu gdje su proveli najljepši dio svog života. Njihovu ljubav i odanost rodnoj grudi potvrđuje i obnovljena džamija koju će ovi uzoriti Bošnjaci svečano otvoriti u nedjelju, 21. jula 2019. godine. Zato ovi plemeniti i uzoriti ljudi pozivaju sve vas, sve građane naše domovine i sve ljude dobre volje da dođu u Potkalinje 21. jula, da se zajedno radujemo ovom dugo očekivanom događaju i da bolje upoznate ljude i mjesta naše prelijepe domovine

Za Stav govori o dešavanjima u A-SDA, analizira izborni rezultat ove stranke i političke odnose u Krajini, govori o lošoj kadrovskoj politici koju vode pojedinci u ovoj stranci, odnosima unutar trenutne skupštinske većine u Krajini, pojašnjava zbog čega je A-SDA trebala formirati vlast sa SDA u Krajini i otkriva kako vidi svoju budućnost u A-SDA i budućnost same stranke u Krajini i na nivou Federacije BiH.

“Imali smo sve što je trebalo jednom naselju: ambulantu, veterinarsku stanicu i školu u koju je nekada išlo oko 1.400 učenika. Arapuša je imala svoju poštu i poštanski broj 77246, koji još postoji, ali pošte više nema. Prije rata je ovdje živjelo oko 480 stanovnika. U njenu školu išla su djeca iz svih okolnih sela. Svi Dubovici, pola Rujiške, Buševići, Novakovići, Osredak, Donji i Gornji Petrovići, Mali Badić, Zalin i muslimanska Jasenica. Danas neka od tih sela pripadaju Republici Srpskoj. Prvog maja 1992. godine 480 stanovnika, Bošnjaka, iselilo je pod pratnjom Srba i otišlo u Sanski Most, a odatle su kasnije, nakon istog scenarija, došli u Bihać”

Migranti će nastaviti svoju misiju potrage za boljim životom, u kojoj će im Unsko-sanski kanton vjerovatno ostati zadnja stanica u Bosni i Hercegovini kroz koju trebaju proći da bi ušli u Evropsku uniju. Hoće li lokalna politika nastaviti koristiti muku migranata kako bi ubrala poneki jeftini politički bod baveći se problemom kojem nije dorasla, a zapostavljajući migracije domaćeg stanovništva i visok stepen nezaposlenosti? Na ovo pitanje odgovor ćemo dobiti na proljeće

Bihaćki intelektualac Jusuf Lonić (81) odlučio je istražiti ovu temu sakupivši nekoliko hiljada fraza, izreka, rečenica i iskaza koje vješto smješta u govor naroda Bihaćke krajine uz pojašnjenja i značenja. Drugi dio njegove knjige predstavlja rječnik stranih i manje poznatih riječi u vokabularu naroda Bihaćke krajine. Mnogi izrazi i iskazi nisu isključivo vezani za govor naroda Bihaćke krajine, već postoje i funkcioniraju u istom i sličnom značenju u drugim sredinama i dijalektima od Like i Korduna, pa do Istočne Bosne

Neobična činjenica da je zapadna granica Bosne i Hercegovine prema Hrvatskoj hermetički zatvorena, dok je ona istočna prema Srbiji širom otvorena (ali samo prema Bosni i Hercegovini), dovela je do situacije da se na prostoru Bihaća i Velike Kladuše nađe ogroman broj, gotovo deset hiljada, očajnih migranata.

Upravo ovakav salonski snobizam prema vlastitom narodu, ovakvo etiketiranje običnog čovjeka od metropolskih patricija i umišljenih moralnih veličina, ovakvo odsustvo empatije i saosjećanja s vlastitim sugrađanima i sunarodnjacima, bili oni u Sarajevu ili Krajini, a kakvo su pokazali Vele i Mustafić, jedan je od razloga zašto danas u Evropi svakim danom zamire liberalizam, a jača najekstremnija desnica.

Podržite nas na Facebooku!