U suštini, najvažnije što bismo mi u Bosni i Hercegovini mogli razumjeti iz cijelog ovog performansa i svega onoga što se ovih dana dešava jeste to da su velikosrpski apetiti zdravi i živi, te da i dalje oblikuju politiku Beograda prema nama. Stvar je samo u tome da se ta politika prilagođava onome što je moguće u datom trenutku.

Opasni su trendovi i retorika, a stanje na terenu može se učas izmijeniti. Ponovo smo suočeni s cikličkom krizom u međunarodnim odnosima, odnosno turbulentnom promjenom njihove arhitekture. Patriotski front prvenstveno Bošnjaka nužan je preduvjet da se adekvatno odgovori na postavljene izazove jer, ako Bošnjaci ne žele, Bosna se ne može podijeliti, što je pokazalo iskustvo agresije od 1992. do 1995.

Pošto je mnogo vjerovatnije da će se bilo kakvo prekrajanje granica na štetu Bosne i Hercegovine prvo pokušati sprovesti diplomatskim pritiskom i ucjenama, nego bilo kakvim oružanim nasrtajima izvana (mada je poticanje nasilja unutar BiH kao faktor pritiska vrlo vjerovatno), ključno postaje pitanje ko će u takvim trenucima predstavljati Bošnjake. I tu leži trenutno najveća opasnost po Bosnu i Hercegovinu

Sve veze Bošnjaka Kosova i Bosne i Hercegovine svedene su na individualne i sporadične kontakte. Jedino Institut za jezik i “Preporod” čine napore da se pokrenu određeni projekti. Univerziteti s Kosova na kojima se nastava izvodi na bosanskom jeziku uspostavili su kontakte i potpisali memorandume o saradnji s univerzitetima u Bosni, ali razmjena studenata i profesora gotovo je nemoguća zbog viznog režima koji je nepremostiva barijera

Možda ne bi mnogi bili spremni to priznati, ali fudbal danas zamjenjuje sve one plemenite ciljeve: nacionalni suverenitet, čast, etnički dignitet. Fudbal podrazumijeva plemensku lojalnost i suparništvo, simboličke rituale, fantastične legende, idole, epske bitke, ljepotu, fizičko ispunjenje, čak intelektualno zadovoljstvo, vrhunski spektakl i duboki osjećaj pripadnosti.

. A šta je bosansko u srcu Srbije? – Pa, jezik! Ne vjerujete? Konsultirajte Osmana ibn Abdurrahmana, Beograđanina. Doduše, i to su stoljeća što prolaze. Davno, 18. stoljeće. Osman se rodio, živio i radio u Beogradu kao prevodilac u osmanskoj Prevodilačkoj kancelariji, u kojoj je, prevodeći jednu knjigu o biljkama, uobičavao koristiti i domaće, lokalne nazive ili termine. Od svih južnoslavenskih jezika, Osman ibn Abdurrahman koristi samo jedan – bosanski. U Beogradu. Srcu Srbije

Jačanje stabilnosti u regiji zapadnog Balkana, za šta se transparentno zalaže Vlada Srbije, nije moguće postići osporavanjem nezavisnosti Kosova i sličnim utjecajima iz Beograda s posljedicama destabilizacije unutar Kosova, BiH i Crne Gore. Smatra se da je Srbija faktički priznala nezavisnost Kosova, ali da iz taktičkih, političkih i ideoloških razloga odlaže zvanično priznanje, što je već učinilo 108 država svijeta. Političko i institucionalno prisustvo Srbije, posebno na sjeveru Kosova, ima smisao osporavanja teritorijalnog integriteta i nezavisnosti Kosova, iako je de jure sjever Kosova integriran u državne institucije u Prištini. Dakle, problem Kosova jeste usklađivanje stvarnog i ustavnog stanja

“Bošnjaci poznaju Albance preko srpske vizure, a Albanci iz Albanije znaju o Bošnjacima preko neke hrvatske vizure. Više poznaju Hrvate i Crnogorce negoli Bošnjake. Mislim da je to stvar Bosne i Hercegovine i Albanije, kao dviju država koje bi trebale raditi puno na međusobnim odnosima, jer ovako kako je sada, to je velika neizbalansiranost, čak bih rekao i na razini Balkana da nema takvih nacija koje se toliko ne poznaju između sebe”

Ne samo da odavno izlizana teza srpske propagande kako je rat počeo “u izrežiranim okolnostima pred Pravoslavnom crkvom” ne odgovara činjenicama – širenje ovog mita jeste laž koja direktno i sračunato šteti Bošnjacima. Zašto je Fahrudin Radončić nastavlja širiti, saznat će se prije ili kasnije. Pa, dokle više, Fahrudine!?

Podržite nas na Facebooku!

error: Sadržaj je zaštićen!