Radončić je do sada valjda shvatio da više nikada ne može pretendirati za glasačko tijelo sklono SDA, pa sada panično pokušava spriječiti rasipanje dosadašnjih SBB glasova na koje pretendiraju otpadnici iz SDA. Naravno, Kasumović mu nije ostao dužan pa je s predizbornog skupa Nezavisnog bloka održanog u Cazinu preporučio da se ne glasa za Radončića, jer, kako kaže, “nije vrijeme da mafija dobije državu”.

Naravno da zagovaranje nove dinamike u politici nikada nije na odmet, kao ni pojava novih lica, ali kada to iz prikrajka čine političke ruine koje su na političkim pozicijama predugo jahale, ili one smijenjene i iskrhane, posve je jasno da govorimo o onima čiji je ego upravo podivljao iz potrebe za samostalnom, apsolutističkom vladavinom

“Optužbe za fundamentalizam, radikalizam i slično jesu ultimativno oružje u nedostatku drugih argumenata u borbi protiv političkih i ideoloških neistomišljenika. U aktualnoj globaliziranoj društvenoj zbilji nema težih optužbi jer se radi o optužbama koje ne treba dokazivati niti iznositi bilo kakve argumente za to kao što je i u mom slučaju. Dovoljno je da kažete da je neko islamski radikal i onda teret dokazivanja pada na optuženog”

Režiju i dramatizaciju predstave potpisuju Nadarević, Bašić i Kasumović, a kao prvi nedostatak predstave nudi se sam odabir teksta koji je očigledno više odgovarao za glumačku podjelu, nego što je sadržajno povezan sa sarajevskom i bh. svakodnevicom. Tako je pokušaj nasilne prilagodbe teksta u kojoj Manhattan i New Jersey postaju Ilidža i Butmir, a Willie i Al Hari i Ali, ostao na nekoliko općih, neduhovitih, stereotipnih ispada

Podržite nas na Facebooku!