Dvije škole pod jednim krovom u mome Stocu, profesore, prilika su da u Stocu još ima Bosne. Koliko u Jajcu, profesore, ima Bosne? Koliko u Livnu? Koliko u Ljubuškom? U Ljubinju? U Trebinju? U Neumu? Ma..., da dalje ne pitam! Raskućiše nas, moj profesore! Pod krovove nam se uvukla neizvjesnost i strepnja. Pod krovovima nam rastu zvjerinjaci. Pod krovovima nam gmižu zmije otrovnice. Ali, mi smo pitom svijet, profesore. Nikog ne želimo tjerati ispod svoga krova. Jer, mi se nikog ne bojimo. Mi volimo

ZAJEDNIČKI JEZIK PN. Zapravo, mi ovdje govorimo o širokoj kružnoj atletskoj stazi na kojoj sve vrijeme traje turbulentna teška kulturalna i jezička trka naših jezika-prijatelja. A, tu vam je od presudne važnosti vrijeme provedeno na terenu kao i startna pozicija, ne? I naravno, važno je da se poštuju pravila, pa neka u igri ostane najbolji. I, dopingovani prevaranti da se diskvalificiraju. Pod obavezno! A, mi imamo jednog dopingovanog prevaranta koji je sam sebe diskvalificirao. Njegova startna pozicija bila je u Beču, 1850. godine

Po mnogim svjedočanstvima, Makov odlazak obilato je bio potpomognut tadašnjim velikim političkim malverzacijama, prijetnjama, napadima i pritiscima. No, Mak je otišao gotovo pjesnički. Nad časopisom Život okončao je svoj život. Ali, ne i svoja djela. Ove godine, kada slavimo Makov stoti rođendan, svjedočimo kakav su život imale i još imaju sve njegove riječi, prizivajući i ove: “A eto, taj bosanski jezik, taj bosanski govor i razgovor, doživio je da ga pojedinci kastriraju, i da tu kastraciju proglase naučnom i zakonitom”

Kad je prije skoro deset godina visoka državna delegacija iz Sarajeva bila u jednoj od rijetkih posjeta Stocu, pa nekim slučajem završila u Carevoj džamiji, gdje se visokodelegirani službenici vraćaju u kože običnih ljudi, priđe Zijo jednom, onom najvišem, upita se s njim poruke, viknu mu selam, i veli mu još: “Dobrodošli u hrvatski Stolac!” – “Ma nije, ma nemojte, ma neće...”, nemušto će velikodostojnik

U nedostatku sebi “dostojnog” parnjaka oni konstantno željno žude za crvenom bojom, i to crvenom bojom svježe intelektualne krvi, ili se prepoznaju kao rasplakana dojenčad otrgnuta od dojke univerzalnih i čistih ideja, pa po navici posežu za svojom ručno rađenom ubuđanom gumenom cuclom stvarajući sebi lažni privid zadovoljstva, pri čemu nakon svega i dalje grozničavo za desert halapljivo sisaju palce lajkova nadobudne zavedene mase

Jedan od roditelja, zabrinut za slučaj “jezik bošnjačkog naroda” u RS-u, tražio je na uvid odluke koje je izdao Odbor za standardizaciju srpskog jezika, a koje se tiču ovog problema. Naravno, tražio je od Odbora da ih dobije na bosanskom jeziku, s obzirom na to da je Odbor imao ingerencije da prevodi s bosanskog na srpski, pa je očekivano bilo i obratno, da se sa srpskog odluke prevedu na bosanski jezik

Podržite nas na Facebooku!