Ovako je govorio Alija: “Mi ne negiramo prava drugih, jer smatramo prirodnim da svaki narod u Bosni i Hercegovini jezik imenuje prema vlastitome nazivu, ili, pak, u skladu sa tradicijom, te da ga normira i javno upotrebljava”, odnosno: “Spomenuto prirodno pravo svakoga naroda ne može biti dovedeno u pitanje nikakvom sličnošću, bliskošću ili jednakošću sa jezikom drugoga naroda”

. A šta je bosansko u srcu Srbije? – Pa, jezik! Ne vjerujete? Konsultirajte Osmana ibn Abdurrahmana, Beograđanina. Doduše, i to su stoljeća što prolaze. Davno, 18. stoljeće. Osman se rodio, živio i radio u Beogradu kao prevodilac u osmanskoj Prevodilačkoj kancelariji, u kojoj je, prevodeći jednu knjigu o biljkama, uobičavao koristiti i domaće, lokalne nazive ili termine. Od svih južnoslavenskih jezika, Osman ibn Abdurrahman koristi samo jedan – bosanski. U Beogradu. Srcu Srbije

Ima kosu plavu kao nebo, ima oči zelene kao Neretva – sjetih se pismene zadaće jednog svog bivšeg učenika. Pitao sam ga je li siguran da je Neretva zelena (O, kako li je samo divno zelena!) i poslao ga da mi donese bokal Neretve! Aaa, nije! Da jeste, nije. Da nije, jeste. Paradoks. To vam je kao moderna plavuša. Da nije plava, jeste. Da jeste plava, nije. Paradoks. A, on će, da mi malo vrati, paf, i lupi preda me displej svog mobitela. (Hoće li ovo da mi pokaže svemir? – sam se mislim.) Profesore, koje je boje haljina

Mi nećemo tri u jedan, mi hoćemo jedan. Jer, u vremenu poznatih orkestriranih i sistemskih napada kroz samo negiranje bosanskog jezika, a nerijetko i same države Bosne i Hercegovine (to slušamo svaki dan), govornike bosanskog jezika zbunjuju na razne načine. Zato je forsiranje BHS-a i navika na “BHS jezik” dovela do toga da čak ni sami govornici bosanskog (vjerovatno iz nedovoljne obaviještenosti) nisu još svjesni svoje samosvojnosti, pa stidljivo uz naziv svog jezika počesto iz obazrivosti, dodaju i druga dva naziva – kao da se bosanski jezik sam za sebe još nije dovoljno afirmirao. Posljedica upotrebe termina “BHS jezik” jeste upravo ta – nazivi srpski i hrvatski jezik ostaju samosvojni, a, umjesto bosanskog, koristi se termin BHS

Osim što se u Sloveniji bosanski jezik može naći u izvedbi u okviru redovne nastave, pravo je malo osvježenje projekt “Korijeni u Bosni, stablo u Sloveniji”. Počeo je kroz izvođenje eksperimentalne nastave bosanskog jezika i kulture koja postepeno prerasta u redovnu nastavu. Bošnjaka ima rasprostranjenih najmanje u desetak makedonskih općina, a bosanski jezik uči se u tri tamošnje škole, bilo kao izborni predmet Jezik i kultura Bošnjaka, bilo kao obavezni predmet po eksperimentalnom programu nastave na bosanskom jeziku

Akademik Dalibor Brozović već od jula 1995. godine ponosni je nositelj odlikovanja Red Ante Starčevića, što mu ga je, baš kao i istaknutim nositeljima ovog odlikovanja i velikim hrvatskim dobročiniteljima / zločincima: Mati Bobanu (predsjedniku Herceg-Bosne), Dariju Kordiću (potpredsjedniku Herceg-Bosne) i Gojku Šušku (ministru odbrane Republike Hrvatske) dodijelio prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman

“Bosna i Hercegovina osamsto dvadeset osam godina traži svoj najstariji dokument, povelju Kulina bana.” Meni ovo ništa manje nije smiješno od onog kad je Mujo kod Sulje u mobitelu našao Fatinu fotografiju iz kreveta, a Suljo će: Uff, otkud mi ovo?! Mora da mi je Fata greškom poslala. Mujo, ne sekiraj se ti ništa, evo odma' ću joj je vratit'. Sent. Delivered. Seen. Bosanski ban pošalje pismo dubrovačkom knezu. Dubrovčani pismo prodaju Rusima. Sad Bosanci hoće isto to pismo nazad? Čekajte, čiji je to sad dokument

Pravi oblik naše narodne izreke ipak glasi: Gledaj ko ti kaže, a ne šta kaže. Zašto? I šta bi ovo imalo da znači? (Je li onda onaj koji govori ne treba ni pričat’, dovoljno je samo da gledamo u njega?) U protivnom, desit će se da neko, umjesto slona, vidi cijev od vodovoda (jer je u mraku napipao samo surlu), neko džinovsku lepezu (jer je u mraku napipao samo slonovo uho), neko vidi stub (jer je u mraku napipao slonovu nogu)..., i tako, mrak za mrakom. Čekajte, da i ovdje hodžu pozovemo upomoć

Izgleda da više neće lingvisti morati odgovarati političarima – jer, to nije lingvističko nego političko pitanje – kako bi se znali vaditi neki. Naime, najavljena apelacija kojom se iz vrha bošnjačke politike pod vodstvom bošnjačkog člana Predsjedništva BiH sada želi djelovati prema ustavnom sudu te prema ministarstvu obrazovanja i kulture našeg drugog entiteta kao da je došla nakon sve glasnijih i glasnijih upozorenja upravo iz tog našeg drugog entiteta: “Hej, ljudi, šta radite? Pa ovdje vam nema bosanskog jezika. Radite nešto!” I, nek' su nam rekli da nema. Hvala na obavještenju. Potrudit ćemo se da bude

Znate li da su najglasniji afirmatori Sarajevske deklaracije samo godinu dana ranije kazivali nešto poput: “Pisati kojekakve deklaracije nije ništa drugo do lobotomni povratak unazad” – a onda napisali deklaraciju!!! Treba biti dovoljno pametan pa podnijeti svu truhlež ove knjiške logike. Doduše, oni su mislili da nikakva deklaracija ne treba bosanskom jeziku, za kojeg kažu da ga je nakon standardizacije kao nedvojbeni znanstveni fakat prihvatila međunarodna slavistička zajednica. Baš jeste, isto kao što su široke narodne mase svjetske međunarodne zajednice prihvatile Bosnu i Hercegovinu, na koju je, upravo netom poslije, izvršena velika agresija (i s istoka, i sa zapada i iznutra, a ni međunarodnoj zajednici nije bilo mahane)

Podržite nas na Facebooku!