Stariji Bužimljani pričali su o ovom čovjeku zanimljive priče, od kojih su najzanimljivije bile one o njegovim stalnim putovanjima. Putovao je uglavnom pješice, a kada mu dođe želja da negdje otputuje, ništa ga nije sprečavalo, stotine kilometara, razne tegobe i opasnosti, neimaština niti neizvjesnost

Nije rijetkost da mnoge krajiške porodice većinu svojih prihoda ostvare upravo prodajom kestena. Gotovo 20.000 porodica u općinama Bužim, Velika Kladuša i Cazin svoj kućni budžet velikim dijelom dopunjavaju sakupljanjem i prodajom kestena. Zato je u ovim krajevima poznata i šaljiva izreka koja se veže za mnoga naselja i mnoge porodice, naprimjer: “Kesteni su resali – Koprivljani veseli, kesteni su opali – Koprivljani propali”

Nas nekoliko kreće prema tvornici da vidimo šta se to dešavalo. Ispred zgrade jeziv prizor. Uz samu fabriku, ispod neke nadstrešnice, ležali su ljudi. Mrtvi ljudi. Njih dvanaest ležalo je pokriveno dekama. Četnici su ih strijeljali prilikom povlačenja. Zastao sam i kratko se zagledao u njihova izmučena lica. To je bilo dovoljno da i danas, nakon 23 godine, još vidim njihove otvorene oči s pogledom uprtim negdje u nestvarnu i nedokučivu daljinu. Oči koje se nisu dovoljno nagledale lica svoje djece i drugih dragih osoba. Oči koje su ostale željne dunjaluka

U oktobru ove godine navršava se 139 godina od prestanka Osmanske vladavine u Bosni i Hercegovini i svršetka okupacije Bosne i Hercegovine od strane Austro-Ugarske monarhije. Okupacija je počela 29. jula 1878. godine i trajala je do 20. oktobra. Najveći otpor okupaciji pružili su Krajišnici iz Bihaća, Bužima, Cazina i Velike Kladuše. Skoro dva mjeseca od pada Sarajeva, Krajišnici su se još borili i nanosili znatne gubitke tadašnjoj najsnažnijoj evropskoj vojsci. Najstrašniji okršaji vođeni su kod Bihaća i na Pećkim brdima (Peći) u općini Cazin gdje je izginulo na stotine bošnjačkih branitelja, ali i austro-ugarskih vojnika. Preživjeli austro-ugarski vojnici pričali su da nikad nisu vidjeli tako hrabre i fanatične branitelje kakvi su bili Krajišnici.

Ubijeni stanovnici Ljutočke doline jednostavno su proglašeni ustašama i suđenje njihovim ubicama nije dolazilo u obzir, kao ni obilježavanje mjesta na kojima su vršene egzekucije nad nedužnim civilima. Za vrijeme komunističke vladavine pomen na ubijene Bošnjake Kulen Vakufa i bilo kakvo obilježavanje njihovog stradanja bilo je zabranjeno. U novije vrijeme stalo se ukraj ovoj neljudskoj praksi. Porodice i rodbina ubijenih počeli su obilježavati godišnjice genocida u Ljutočkoj dolini skoro neprimjetno i bez predstavnika vlasti

U napadu na selo Krnjeuša u ljeto 1941. godine učestvovalo je oko 1.000 ustanika. Tačan broj ubijenih nije utvrđen do danas. Prema istraživanjima Josipa Jurjevića i Ane Došen, čiji su članovi porodica ubijeni u ustanku, došli su do brojke od 240 ubijenih. Među njima, 35 djece do sedam godina, 14 djece od osam do 12 godina i 72 žene

Krajem prošlog mjeseca obilježena je 76. godišnjica ustanka u Drugom svjetskom ratu. Ono što se ne obilježava jesu zločini ustanika nad Bošnjacima i Hrvatima počinjeni u Drvaru, Bosanskom Grahovu, Kulen-Vakufu, Krnjeuši... Za Stav govore svjedoci zločina ustanika u okolini Bosanske Krupe

U spomen na legendarnog komandanta Izeta Nanića i uspjehe 505. viteške bužimske brigade, u Bužimu se svake godine na godišnjicu pogibije legendarnog komandanta organiziraju “Slobodarski dani viteškog grada Bužima”, manifestacija koja traje desetak dana. Najposjećeniji dio ove manifestacije jeste njen drugi dan, 5. august, dan pogibije Izeta Nanića

Podržite nas na Facebooku!