Teško je procijeniti koliko je u prošlom stoljeću otuđeno, uništeno i nestalo spisa arhivske i registraturne građe bosanskohercegovačke lokalne uprave. Sarajevo je izbjeglo sudbinu drugih sredina u Bosni i Hercegovini jer je sačuvan značajan fundus o njegovoj lokalnoj upravi. Arhivska građa organa uprave u Historijskom arhivu Sarajevo dokaz je kontinuiteta djelovanja i izgradnje moderne organizacije uprave na području grada Sarajeva od 1878. godine

Ratovi kao izrazito traumatični događaji predstavljaju značajna mjesta sjećanja. O spoznaji našeg sjećanja najbolji je primjer obilježavanje datuma 6. april, značajnog za historiju Sarajeva, ali i Bosne i Hercegovine. Ovaj datum predstavljaju tri historijska događaja u modernoj historiji Sarajeva: bombardiranje grada 1941. godine od njemačke avijacije, oslobođenje grada od fašističke okupacije 1945. godine te početak najduže opsade grada u modernoj historiji 1992. godine. No, ovaj datum suštinski simbolizira i borbu za očuvanje temeljnih vrijednosti na kojima počiva višestoljetna historija Sarajeva. Te vrijednosti satkane su u vakufnamama Isa bega Ishakovića i Gazi Husrev-bega, kao i u antičkom, srednjovjekovnom, osmanskom, austrougarskom te jugoslavenskom naslijeđu

Ratovi kao izrazito traumatični događaji predstavljaju značajna mjesta sjećanja. O spoznaji našeg sjećanja najbolji je primjer obilježavanje datuma 6. april, značajnog za historiju Sarajeva, ali i Bosne i Hercegovine. Ovaj datum predstavljaju tri historijska događaja u modernoj historiji Sarajeva: bombardiranje grada 1941. godine od njemačke avijacije, oslobođenje grada od fašističke okupacije 1945. godine te početak najduže opsade grada u modernoj historiji 1992. godine. No, ovaj datum suštinski simbolizira i borbu za očuvanje temeljnih vrijednosti na kojima počiva višestoljetna historija Sarajeva. Te vrijednosti satkane su u vakufnamama Isa bega Ishakovića i Gazi Husrev-bega, kao i u antičkom, srednjovjekovnom, osmanskom, austrougarskom te jugoslavenskom naslijeđu

Građevinski ugovor između centralne Vakufsko-mearifske zaklade (danas Vakufska direkcija), koju je zastupao njen direktor Šerif Arnautović, i građevinskog poduzetnika Saliha Ćeme, izvođača građevinskih radova, sklopljen je 14. aprila 1912. godine i ovjeren je u Gradskoj poreznoj upravi. Jemac ugovora bio je trgovac i zemljoposjednik hadži Salih-aga Bičakčić. Nacrte za zgradu sastavio je istaknuti češki arhitekt Johann Dvorak, u to vrijeme vakufski inžinjer koji je također bio član Tehničkog kluba za Bosnu i Hercegovinu te inžinjer pri Zemaljskoj vladi, odnosno Građevinskom odjeljenju Zemaljske vlade (njem. Baudirektion der Landesregierung).

Obnova požarom stradalog grada bila je izazov novoj austrougarskoj upravi i posmatrala se kao dobra prilika da se Sarajevo urbanistički približi gradovima u Monarhiji, odnosno da se izgradnjom Sarajeva pokaže ko polaže pravo na Bosnu i Hercegovinu

Podržite nas na Facebooku!