U Sarajevu će u junu ove godine biti upriličeno obilježavanje 101. godišnjice bitke na Monte Meletti, jedne od najvećih bitaka Prvog svjetskog rata, u kojoj je Druga bošnjačka regimenta, elitna jedinica u vojsci Austro-Ugarske, 1916. godine potukla Italijane. Ova se bitka u Austriji obilježava od 1917. godine, a nije obilježavana samo tokom nacističkog režima. Bitka se obilježava na šehidskom mezarju u općini Lebring, pored Graza, gdje su ukopani Bošnjaci iz Druge bošnjačke regimente. Ove će godine znamenita bitka biti obilježena i u glavnom gradu Bosne i Hercegovine. Kakvu su hrabrost pokazali Bošnjaci u ovoj bici, govori i podatak da su nakon bitke na Monte Meletti austrougarski oficiri u borbama protiv Italijana naređivali Austrijancima da nose fesove kako bi Italijani mislili da se bore protiv Bošnjaka. Kako piše Werner Schachinger, taj je psihološki trik davao rezultate jer je Italijanima fes bio simbol nepobjedive vojske

Kao primjer muslimana koji hodočasti kršćansko svetište, Hudelist navodi Miralema Karagića, upravitelja motela u kojem je odsjeo. “Mi nismo nikakvi vjernici – rekao mi je pritom – ja sam komunist, u Titovo sam vrijeme bio pionir. I moj je otac, ugostiteljski radnik, također bio komunist. Ali mi ipak idemo u crkvu Gospe Olovske, kad je Velika Gospa. Idemo tamo hodočastiti”, navodi Hudelist Karagićeve riječi, iz kojih je jasno da on uopće nije vjernik, ni katolik, ni musliman. Stoga, imputirati muslimanima da posjećuju katoličko svetište i štuju svetu Mariju, kojoj i muslimani pridaju naročit značaj nazivajući je hazreti Merjemom, nije u duhu dobrih komšijskih odnosa i može biti uvredljivo za vjernike

Knjiga Zašto je zabranjen bosanski jezik Miše Ešića, nastala povodom 110. godišnjice službene zabrane upotrebe naziva bosanski jezik, temelji se na istraživanju autentičnih dokumenata iz vremena kada je naziv bosanski jezik zabranjen službenom odlukom. Knjiga će uskoro biti štampana u nakladi “Bosanske riječi” iz Tuzle, a Ešić je svoje nalaze ustupio magazinu Stav. Knjiga pokazuje genezu jezičkog pitanja u Bosni i Hercegovini, ali i susjednim državama, te kroz autentične dokumente predstavlja izuzetno važno svjedočanstvo o apsurdnosti političkog diskursa koji zabranjuje naziv jednog jezika koji je mnogostruko stariji i od države koja ga zabranjuje. Međutim, Ešić kroz dokumente pokazuje da za ukidanje naziva bosanskog jezika nije odgovorna austrougarska uprava, nego bošnjačka elita kojoj je pitanje zemljišta bilo višestruko važnije od pitanja jezika

Zijo Rizvanbegović ne priča puno. Kako kaže, najviše šuti. Jedino sa ženom pođahkad progovori, ali su jedno drugom već sve ispričali, pa i ti razgovori ne traju dugo. Srećom, tog je dana Zijo bio posebno nadahnut i pričao je o nekim epizodama iz svog života. Ni najzanimljiviji holivudski film ne može se mjeriti sa Zijinim životnim putem. Kao neki drevni mudrac, ovaj nesvakidašnji pripovjedač zna kako držati pažnju slušalačke publike

Fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine pobijedila je reprezentaciju Gibraltara, sačinjenu od igrača koji većinom nisu profesionalni fudbaleri. Ova simpatična država ima površinu od 6,8 kvadratna kilometra, na kojima živi 29.286 stanovnika, otprilike koliko i u Bosanskoj Krupi. Usporedbe radi, teritorijalno najmanja općina u Bosni i Hercegovini jeste Novo Sarajevo, s površinom 9,9 kilometara kvadratnih. Gibraltar je jedna od najgušće naseljenih zemalja, s 4.307 stanovnika po kilometru kvadratnom. Ima i jednu od najmanjih granica. Graniči samo sa Španijom i ta je granica duga samo 1.200 metara

Petnaestog jula 1911. godine trojica Austrijanaca poletjela su balonom “Excelsior” s uzletišta Fischamend. Već nakon pet i po sati prešli su Savu i dočekali izlazak sunca iznad Bosne. Leutant Max Macher, vođa tima, pomno je bilježio doživljaje na tom putovanju, susret s bosanskim ljudima i ženama, njihovu zabezeknutost balonom i “nebeskim ljudima”, mješavinu strahopoštovanja i radoznalosti. Macher se neskriveno divi ljepoti Bosne nazivajući je “zemljom iz bajki”. Njegov tekst o letu balonom iznad Bosne štampan je u godišnjaku jednog austrijskog aerokluba 1912/1913. godine. Nije to bilo prvi put da neko leti balonom iznad Bosne, ali jeste, prema podacima kojima raspolažemo, da neko opiše Bosnu iz ptičije perspektive. Stoga ovu dragocjenu reportažu leutanta Maxa Machera donosimo u cijelosti

Iz Zavoda za unapređivanje obrazovanja i vaspitanja Republike Srbije prigovaraju što je u zvanične praznike o kojima djeca trebaju učiti uvršten Dan Sandžaka, te što je sve što se odnosi na Rašku oblast preimenovano u Sandžak i sandžačko. Na nemalom broju primjera, anonimni stručnjaci iz Zavoda pozivaju na izbacivanje nekih “netačnosti” o srednjovjekovnoj Bosni, pozivajući na se poslovičnu srpsku vjernost historijskim “činjenicama”

U subotu, 4. marta, u mevlevijskoj tekiji na Jekovcu promoviran je prvi tom Dnevnici I hadži hafiza Halid-efendije Hadžimulića, mesnevihana i dugogodišnjeg hatiba Careve džamije. Hadžimulić je od svoje šesnaeste godine neumorno vodio dnevnik u kojem je bilježio vlastite afinitete i planove, društvena kretanja, pročitane knjige i odgledane filmove, svoj intelektualni i duhovni razvoj. Prvi tom tog neobičnog dnevnika (koji obuhvata period od 1. januara 1931. do 8. septembra 1938. godine) priredio je njegov učenik Šaban Gadžo, omogućivši tako široj čitalačkoj publici da se bolje upozna s intrigantnim likom Halid-efendije Hadžimulića. Redakcija Stava, u svrhu promocije ovog vrijednog izdanja, objavljuje dijelove dnevnika

Zvali su ga lavom od Dagestana. Četvrt stoljeća predvodio je kavkaske muride u neravnopravnoj borbi protiv ruskog okupatora. Kao alim i šejh nakšibendijskog tarikata, ustao je u odbranu svog naroda kada je bila ugrožena njegova egzistencija i identitet. Ukinuo je krvnu osvetu i pomirio zavađena kavkaska plemena, a neprijatelji su o njemu govorili sa strahopoštovanjem. Gerilske taktike ratovanja koje je ustanovio Šamil i danas se izučavaju na vojnim akademijama. Preselio je u gradu Božijeg Poslanika i ukopan u časnom mezarju “Džennetul Baki”

Podržite nas na Facebooku!