U Izetbegovićevom govoru krije se odgovor zašto je SDA u ovom vremenu jedina bošnjačka politička opcija koja ima veličinu, snagu, tradiciju, znanje, iskustvo, infrastrukturu, ali, najvažnije od svega, želju i volju da brani bošnjačke nacionalne interese i pozicije. I što je najvažnije, da brani nacionalne interese, a da pritom brani i Bosnu i Hercegovinu i interese drugih naroda. SDA, za razliku od drugih stranaka koje tek uvjetno možemo nazvati bošnjačkim, jedina u sebi integrira i nacionalno i nadnacionalno, i probošnjačko i probosansko. Pozitivno je da SDA nije pala u zamku zanemarivanja, utapljanja i zamjenjivanja nacionalnog identiteta nauštrb fluidnih i iluzornih ideja integralnog bosanstva na koje druga dva naroda za sada neće pristati ni pod kojim uvjetima

Na koncu, broj partizana Bošnjaka u odnosu na Bošnjake u kvislinškim i SS jedinicama jasno pokazuje za koga su se opredijelili u Drugom svjetskom ratu, te bi svakako bilo bezumno gurati ih u vagone onih koji su izgubili rat. Bošnjaci su, bez obzira na kasnije prijepore, prošli rat dobili, zajedno sa Srbima i Hrvatima, a izgubili su ga nacisti, fašisti, ustaše i četnici.

Živojin Pavlović je rehabilitiran, a Busuladžić ne samo da nije nego ga se po drugi put ubija. Riječ je o klasičnom eliminiranju ideoloških neistomišljenika, pri čemu su evidentna dvostruka mjerila u odmjeravanju mogućnosti nečije rehabilitacije. Ovo ukazuje i na nepoznavanje općih detalja iz historije, pa se neistine pretvaraju u ponovne optužbe i ponovna ubistva istih ljudi. Busuladžić je “kriv” jer je pokušavao upoznati svjetsku javnost s pokoljima Bošnjaka u Drugom svjetskom ratu, naročito onim iz 1941. i 1942. godine u istočnoj Bosni od strane četnika. Isto tako, nesebično je pomagao na animiranju sarajevske čaršije u pružanju pomoći velikom broju izbjeglica iz ovih područja koje su uspjele pobjeći ispred zločinaca

Svakako da BiH nije isključivo bošnjačka, ali ne vidim problem da Bošnjaci svojom jednom i jedinom, pa ako hoćete i nacionalnom državom, smatraju BiH. To što je njena kompozicija multinacionalna Bošnjacima nikada nije predstavljalo problem. Znate, dijeljenjem vlasti na tri, i možda još koji dio, nije po automatizmu i dijeljenje osjećanja i ljubavi prema zemlji. Upravo taj odnos determinira šta je ova država nama, a nema sumnje da je, kako sam rekao već, jedna i jedina. Otuda je onda i nacionalna država Bošnjaka”

Koriste se podrivačke metode, u specijalnom ratu poznate i kao vađenje sadržaja ispod temelja objekta koji se želi srušiti. Podrivanje se koristi rušenjem konstrukcije države kroz pravni sistem, opstruiranjem zakona i ustavnog poretka države, uspostavljanjem paralelnih paradržavnih, paravojnih, paraodgojnih, paraobrazovnih i parapolitičkih tvorevina. Potonje se u ovom trenutku koriste kao grupe za pritisak na legalne političke snage radi njihovog oslabljivanja. Grupe za pritisak jesu forma specijalnog rata koje se planski kreiraju s očekivanjem da će nastati političke krize i koriste se da bi se umanjila efikasnost legalnih političkih snaga, a u konkretnom slučaju, pod tretmanom grupa za pritisak, koje su godinama stvarane unutar nje same, trenutno se nalazi SDA. U široj slici ovdje, prije svega, govorimo o djelovanju političkih faktora Srba i Hrvata oličenim u pojavama Milorada Dodika i Dragana Čovića, koji su glavna poluga u subverzijama specijalnog rata

U Svečanoj sali Rektorata Univerziteta u Sarajevu, 22.02., održana je promocija Zbornika radova „Bosna prije svega“ o životu i djelu predsjednika Alije Izetbegovića. Riječ je o studentskim radovima koji su pisani pod urednikovanjem dr. Admira Mulaosmanovića, a ranije su izlagani na simpoziju koji je organizirao JU „Muzej Alija Izetbegović“, Udruženje „Mladi muslimani“, Fond „Bošnjaci“ koji su i izdavači Zbornika radova.

Bilo bi dobro da je problem samo u Radončiću jer Iznogud, nažalost, inkarnira više stvarnih likova istodobno. Bilo ih je još i bit će ih još. To je sudbina velikih stranaka nastalih iz nacionalnih pokreta. Jer, zašto bi poštivao hijerarhiju kada lik halife možeš postati prečacem, izdajom ili spletkom?

Sead Rekić u 3. korpus dolazi krajem 1994. godine, nakon što je godinu dana i šest mjeseci proveo u pritvoru i nakon što je od sarajevskog Vojnog suda oslobođen od teških optužbi da je kao KOS-ovac radio za neprijateljsku stranu. Bio je to vrlo obiman proces koji su montirali u sarajevskoj Službi državne bezbjednosti i temeljen na pravno neodrživoj i nelegalnoj izjavi koja je od Rekića iznuđena nakon najtežeg dvomjesečnog mučenja. O tome smo pisali u prošlim nastavcima ove napete ratne priče, a čini se da je 3. korpus napokon ispunio Rekićeva nadanja o tome kako bi se Armija RBiH trebala boriti protiv neprijatelja. Rekić je zadobiveno povjerenje u 3. korpusu posve opravdao i još jednom u borbi demonstrirao koliko su duboke i nepravedne bile obmane o njegovoj ratnoj ulozi

Nas to ne čudi jer smo zaista izgubili mjeru, a to možda ponajviše dokazuje slučaj napada na jednu dovu za mir. U dovi upućenoj narodu Turske, Sirije (Šama) i Palestine nema ni prizvuka političkog. Više je od dojma da je pisana u najboljoj namjeri da muslimani, osim brige za svoju obitelj, džemat i zajednicu, dove i za stanje u ummetu. To je i obaveza svakog muslimana na svijetu. Barem je tako oporučio Poslanik islama. Ali, među nama hodaju umišljeni “poslanici”, pa je valjda nemoguće to objasniti zlonamjernicima i kritičarima svake fele koji sada i dovu pretvaraju u mjesto spora.

Podržite nas na Facebooku!