Mora se priznati da je Isovićev tekst, naravno, sasvim nenamjerno, ponešto i humorističan jer u njemu pokušava da se bavi kronizmom, korupcijom i legitimitetom izbora. Svakome ko se iole sjeća života u propaloj Jugoslaviji komično je posmatrati kako štovatelj polustoljetnog nedemokratskog jednopartijskoj sistema dovodi u pitanje regularnost izbora u današnjem vremenu. Izbora danas barem ima, a o tome jesu li legitimni, srećom, odlučuju relevantne institucije, a ne Isović i njegovi istomišljenici.

U istoj kolumnu vrli se pisac pita gdje su turske investicije u Bosni i Hercegovini, jer, eto, brojke pokazuju da ih nema. I on se, kao i drugi koji tvrde da turskih investicija nema, pravi slijep na oba oka. I ne vidi šta je sve napravljeno turskim investicijama u BiH, investicijama vrijednim milione konvertibilnih maraka.

Isto je i s Isovićevim tvrdnjama da su ateisti poput njega osobe širokih shvatanja kojima, eto, ne smeta mahrama na glavama političarki i javnih radnica, mada vrlo dobro znamo kakav je bio status mahrame tokom SFRJ te da je ona i danas pod konstantnim napadima ateističko-ljevičarskog bloka u politici i medijima (sjetimo se samo javnog linča Arzije Mahmutović).

Baš kako u prirodi intenzivan smrad upozorava čovjeka da se u blizini nalazi nešto što nije samo neugodno oku, uhu i nosu nego i potencijalno opasno za zdravlje, tako i Isovićevi tekstovi signaliziraju da mračne totalitarne ideje još nisu sasvim krepale, da i dalje bazde i truju određen broj nesretnih umova.

Kombinacija rigidnog komunizma, velikosrpskih mitoloških predrasuda, dubokih kompleksa niže vrijednosti i samomržnje kao rezultat ima toksični koktel srbokomunizma, pa istovremeno nailazimo na vulgarizaciju, demonizaciju i karikaturalizaciju bošnjačke historije a bošnjački velikani, ali i Bošnjaci uopće, istovremeno bivaju označeni i kao mučke izdajice ali i kao komični besmisleni marginalci

Podržite nas na Facebooku!