Kako drukčije razumjeti njegov posljednji kolumnistički biser objavljen na stanicama Dnevnog avaza (ponedjeljak, 25. juni), gdje je u samo pola rečenice, napisavši da je “Coppolin Kum čuveni film o mafijaškoj porodici Al Capone”, uspio napraviti toliko mnogo materijalnih pogrešaka, krupnih čak i za nekog ko je osnovna znanja o filmu i historiji stjecao po crnoriječkim pašnjacima.

Nije Kazaz potpisao peticiju zbog toga što je tek nedavno i sam intelektualno sazrio za Avazovog filozofa već zato što time brani vlastitu poziciju i mjesto na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Osjeća Kazaz, u dubini duše sklone zlu, da su njegovi prijestupi višestruko opasniji od Vlaisavljevićevih i da se njegova stolica žešće trese od Ugine, a nije to zbog pijanstva. 

Vodeći se mišlju da svaki značajan pjesnik, a samog sebe smatra upravo takvim, mora biti režimska žrtva, Kazaz je svoje profesionalne neuspjehe i književnu anonimnost izvan kruga ideoloških istomišljenika odlučio objasniti time da je žrtva organiziranog proganjanja “duboke države” i mračnih sila koje stoje iza nje.

Kada im se pridruže bošnjački kmetovi simani, tada je to jedna prava čopor horda. Bošnjački kmetovi kojima su nekada bila puna usta očuvanja nacionalnog bitka danas se ponašaju kao ostavljeni muževi koji se bivšoj ženi osvećuju intenzivnim prostituiranjem gdje god i s kim god stignu. Tako je revanšizam zadobio neka nova značenja koja uključuju latentni kurvarluk.

Koristim ovu priliku da po ko zna koji put do sada pozovem studente Filozofskog fakulteta da se organiziraju i preuzmu udruženje iz ruku oportunista i ljudi koji sigurno ne govore u njihovo ime i ne zastupaju njihove interese, pri čemu mogu računati na punu podršku SPUS-a kao krovnog tijela u smislu pružanja pravne pomoći i pristupa institucijama nadležnim za nadzor nad radom studentskih vijeća”

Treba reći da Stavom opterećenom Kazazu Mahir Sokolija nije prišao kao izvršni urednik našeg sedmičnika nego kao nečiji suprug i kao nečiji sin sa željom da svog nekadašnjeg profesora i prijatelja upozori da prestane maltretirati njegovu obitelj, što uključuje i one koji se nalaze pod zemljom. Kazazov odgovor bio je da Sokoliju u nevjerovatnoj konstrukciji pokuša označiti kao “brutalnog režimskog koljača zubima”

Kazazovština je naziv za retoričke figure kojima upotrebom suhoparnog akademskog žargona, zamjenama teza, uvredama i skandaloznim izvalama pokušavate umotati vlastito neznanje, a nerijetko i najobičnije stupidarije, predrasude i ideološku ostrašćenost te ih predstaviti kao legitiman stav ili kritiku.

Ne stajući s lažima, on kao da poentira, tvrdi kako je “Sarajevo planski i kapilarno muslimanizirano”. Ne ulazeći u suštinu ove fašistoidne i šovinističke teze, on njome, opet, potvrđuje da ima problema s činjenicama, logikom i historijom. Problem je to što bi Kazaz, socijalistički liberal i liberalni socijalist, modificirao principe tržišnog liberalizma i, praktično, osnove ekonomije i određivao da je sve moguće dok ima alkohola i svinjetine. Uz alkohol je, valjda, sve lakše podnijeti

Podržite nas na Facebooku!