Enver Šero rodio se u Sarajevu 1956. godine. Otac Emin je iz Sokolovića, a majka Hana iz Setihova. Školovao se u Sarajevu i stekao zvanje pravnika. Krajem osamdesetih napušta zemlju i odlazi u Italiju. Ondje je pokrenuo vlastiti biznis, proizvodnju namještaja i elemenata za enterijere. Dobro je razvio posao, a njegova firma imala je unosne poslove po cijeloj Evropi. Nakon više od dvadeset godina uspješnog poslovanja i komotnog života, tamam kad je trebao uživati u svemu što je izgradio, Enver sa suprugom Fatimom, Pribojkom, 2010. godine napušta Italiju, Evropsku uniju, sigurnost i komfor, i dolazi u Sokoloviće. Da živi, stari i ostane u selu u kojem nije rođen

. Podsjećanja radi, treba spomenuti da su na posljednjim parlamentarnim izborima naprednjaci i radikali u Srbiji osvojili 56%, a s Dačićevim, odnosno Miloševićevim socijalistima gotovo 70% glasova. Dakle, građani Srbije politiku negiranja genocida nad Bošnjacima i dalje podržavaju. Rijetki političari koji stvari nazivaju pravim imenom sve manje su popularni. Tako, recimo, na izborima za Skupštinu Grada Beograda održanim ove godine LDP Čedomira Jovanovića ni izbliza nije uspio prijeći izborni prag

U neposrednim borbama s daleko opremljenijim i organiziranijim neprijateljem pada i naša prva žrtva. Tada nisam ni znao kojoj vjeri Peđa pripada ni kako se izjašnjava, a to mi nije bilo ni važno. Ali, danas je važno reći da je bio Srbin. Ovo je vrijeme kada nas optužuju da smo bili muslimanska vojska, da smo se borili za islamsku “findžan” državu. I mi, nekako, bez obzira što dobro znamo da su te optužbe puka izmišljotina, moramo dokazivati ono što je tada bilo potpuno jasno i u šta niko nije sumnjao – da se istinski borimo samo za slobodu, da branimo vlastite živote i naše porodice

U javnosti se stvara percepcija da mladi odlaze samo u posljednjih nekoliko godina, i to samo iz Bosne i Hercegovine. Rijetko ćemo gdje pročitati da se mladi ljudi iseljavaju i iz susjednih zemalja, čak i u većem broju i procentu nego iz naše domovine. Iako druge balkanske države nisu doživjele genocid, urbicid, kulturocid, niti imaju ovako komplicirano uređenje kao što je naše dejtonsko, omladina im odlazi

Na sarajevskoj FACE TV, u petak, dva dana nakon dženaze u Potočarima, poredeći Bošnjake i susjede Hrvate, umjetnik, pjevač, glumac i SDP-ov kandidat na izborima 2016. godine, Almir Kurt, zvani Kugla, kaže sljedeće: “Hrvati će u nedjelju igrati za titulu svjetskog šampiona, a naši će reekshumirati osamdeset mezara da bi dodali pripadajuće kosti. Vatreni su već napravili najveći uspjeh hrvatskog nogometa, a mi ćemo kostima k'o peletom raspirivati predizborne nacionalističke duhove”

U bosanskim se mahalama na Bajram prvo ulazi komšijama, a kurbani se dijele onim najbližima, bez obzira koje su vjere. Takva tradicija odnosa prema onima s kojima živimo kod nas traje dugo i ne mislimo je prekidati. Međutim, na svojoj koži iskusili smo da nije svaki komšija dobar, ni dobronamjeran. Ima i takvih koji ne samo da ti ne bi priskočili u pomoć nego koriste svaku priliku da ti nanesu štetu, spriječe tvoj napredak, ocrne te kod drugih. A s obzirom na to da su ti blizu, s takvim komšijama moraš biti krajnje oprezan

Političke stranke znaju kako su prošle na izborima na svakom biračkom mjestu na osnovu podataka koje dobiju od svojih posmatrača mnogo prije nego općinske izborne komisije objedine rezultate s biračkih mjesta i unesu ih u jedinstveni informacioni sistem. Manipulacije prilikom brojanja glasova moguće su samo ako se o tome slože svi članovi biračkog odbora i svi prisutni posmatrači, a što je u praksi neizvodivo

U ove gotovo tri decenije kako je bosanski jezik vratio svoje historijsko ime, jedan broj jezikoslovaca i dio javnosti, kada govore o bosanskom, srpskom, hrvatskom i crnogorskom, slučajno ili namjerno, govore samo o različitim standardima, a ne o različitim jezicima. To svođenje jezika na standard može biti odraz potpunog nerazumijevanja kulturološke jezičke dimenzije, a ne treba isključiti ni namjerno nastojanje da se kroz “naučni” diskurs relativizira posebnost bosanskog jezika

Demokratskom društvu nisu potrebni mediji koje kontrolira vlast jer je to u osnovi nedemokratski. S druge strane, međutim, cjelokupnom društvu ogromnu štetu nanosi obmanjivanje javnosti zarad rušenja te iste vlasti, pozivanje na linč i anarhiju, bez ikakve odgovornosti za izgovorenu riječ. A samo objektivni mediji i novinari koji istinski profesionalno rade svoj posao mogu biti korisni tumači društvene stvarnosti i procesa koji bitno utječu na sadašnjost i budućnosti cjelokupne zajednice i svakog pojedinca u njoj.

Zbog čega se pred svake izbore rađaju novi politički projekti, koje uglavnom pokreću oni koji su do jučer bili kadrovi drugih stranaka? Zašto se kod nas tako često mijenja stranačka pripadnost? Kako to da neki političari, čim se afirmiraju kroz jednu stranku, osjete da joj više ne pripadaju? Da li je zaista riječ o vizionarima koji žele promijeniti svijet ili naprosto svi žele biti prvi? Zašto im je politika jedini izbor, a ni za živu glavu ne žele se baviti nečim drugim

Podržite nas na Facebooku!