Sa svoje četiri knjige i čak dvije hiljade i sedam stotina stranica, Dugo svitanje najobimniji je književni tekst ikad napisan na bosanskom jeziku. Autor ga je, uz prikupljanje obimne dokumentarne građe, pisao punih dvanaest godina. Kadrić čitaocu predstavlja cjelokupnu historiju Bosne i Bošnjaka 20. stoljeća, opisujući značajne događaje i njihove sudionike, godinu po godinu, ne izostavljajući ništa što može doprinijeti razumijevanju mučne, ali jedinstvene sudbine Bosne i njenog naroda

Svako onaj ko Sarajevu i Bosni i Hercegovini želi dobro ne vidi ništa problematično u tome da na odgovornim mjestima sjede Srbi, Hrvati, Jevreji i svi drugi koji vole svoju zemlju, osim ako njihovom imenovanju ne prethodi hajka na obraz i čast onih koje smjenjuju. A vladajući konglomerat za sebe priskrbljuje atribute tužitelja i sudija i ničim dobijeno pravo da javno presuđuju ko je pošten, a ko nije, ko je sposoban, a ko nesposoban, i to po principu – ako si s nama, sposoban si i pošten, ako si u SDA, nesposoban si i korumpiran

U nesretno vrijeme, u kojem su mnoge naučne i kulturne institucije u nadležnosti kantona a ne države, zadaća svih bosanskih i bošnjačkih politika, i onih koje su u poziciji i onih koje nisu, mora biti pozicioniranje kulture izvan politike, ako ne i iznad, kako bi bilo sačuvano i odnjegovano ono što vrijedi čuvati i njegovati

Prema zvaničnim policijskim izvještajima, izvršeni su pretresi u više od 40 kuća, a 98 Bošnjaka privedeno je na “informativni” razgovor. U izvještajima stoji da su pretresi i “razgovori” vršeni korektno, bez nasilja i oštećenja imovine, dok iz objavljenih svjedočenja žrtava policijskih tortura saznajemo pravu istinu

Takva praksa nije poznata nigdje u Bosni i Hercegovini, niti u uređenim evropskim državama poznatim po visokom stepenu transparentnosti u javnom sektoru, poput Slovenije, Njemačke, Italije, Britanije, Španije. Doduše, sarajevska vlast tvrdi da tako nešto postoji u nekoj od skandinavskih zemalja, mada javnost sa sličnim primjerima do sada nije upoznata. Ali, eto, važno je da sada nešto novo i nigdje zabilježeno postoji u enklavi Sarajevo

Epilog pljevaljske golgote zastrašujući je – iz pograničnog pojasa prema Bosni i Hercegovini, zbog ubistava, silovanja, paljevine i pljačke kuća, od 1992. do 1995. godine iseljeno je 95 posto Bošnjaka. A to nikako ne može biti posljedica sporadičnih incidenata, nego je rezultat dobro osmišljenog, pripremljenog i na sistematičan način provedenog plana da se s ovog područja zauvijek protjeraju Bošnjaci. A Crnu Goru i njen tadašnji crni režim više niko i ne spominje

Građansko-ljevičarski blok platio je danak vlastitoj nedosljednosti i nesnalaženju. S tri stranke, koliko je imao na svom početku, suštinski je prepolovljen na Našu stranku i tzv. “progresivni” dio SDP-a, iako za “izdaju” principa optužuju samo Demokratsku frontu, čiji su lideri, svjesni savremenog trenutka i izazova pred kojima se država nalazi, donijeli važnu odluku da se uhvate ukoštac s realnošću i preuzmu političku odgovornost

Populističke izjave koje je davao u javnosti, od toga da bi, ako bi imao apsolutnu moć, posmjenjivao sve ministre (kao da ama baš nijedan ne ispunjava njegove visoke kriterije), ili da bi sve u državi krenulo naprijed ako bi se pohapsilo dvadesetak ljudi, ne idu u prilog Hadžikadićevoj proevropskoj ili prozapadnjačkoj orijentaciji koju deklarativno zagovara

Ne treba čuditi da je zločin nad muslimanima Novog Zelanda, koji nemaju nikakve veze s Bosnom i Bošnjacima, izvršen uz četničke pjesme. Ono što je uz takve pjesme počinjeno u Prijedoru, Zvorniku, Višegradu, Foči, Srebrenici, Sarajevu... – ostalo je u najvećoj mjeri nekažnjeno. Jesu osuđeni pojedinci, pokoji izvršilac i naredbodavac, ali nisu kažnjeni sistem, ideologija i aparat koji je sve to osmislio i iza toga stajao. Na djelu je planetarna nepravda koja samo može proizvesti planetarno zlo

Najglasniji i najprisutniji u javnom prostoru sami su sebe proglasili intelektualcima i “slobodnim” misliocima, iako u sferi nauke i kulture nisu napravili ništa i jedina im je referenca što sviraju u plaćenim orkestrima političkih (i medijskih) dirigenata. Na drugom su mjestu politički lideri u pokušaju, čije je najveće postignuće to što su oko sebe okupili šačicu navijača, ali im to ne smeta da cjelokupnu javnost zatrpavaju ružnim i praznim parolama, uvredama neistomišljenika koje žele predstaviti kao konstruktivnu kritiku

Podržite nas na Facebooku!