U svega dva dana u julu 1992. godine u prijedorskom je selu Briševo ubijeno 68 Hrvata. Oko stotinu hiljada krajiških Hrvata raseljeno je, zatvarano u logorima, mučeno, silovano. Njihova je imovina opljačkana, a bogomolje porušene. Sve to nije bilo dovoljno Draganu Čoviću da podrži zahtjev BiH za revizijom presude Međunarodnog suda pravde u Hagu

Nervozne reakcije upućuju da je Evropa, nakon prijedloga rezolucije Evropskog parlamenta, koji je pripremio vanjskopolitički odbor u kojemu se spominje i famozni princip federalizma, a koji se ovdje tumači kao podrška federalizaciji BiH, udijelila par šamara i ljevici i desnici u Hrvatskoj, pa se sada svi pomalo povlače i tvrdi se da se reklo što se nije reklo i da se nije reklo što se reklo i da unitarizmu skloni Bošnjaci, po običaju, krivo tumače… Niko ne želi hrvatsku federalnu jedinicu, tvrdi nam Čović, unatoč onome što su čule naše uši i vidjele naše oči

Kako je Dodik iskoristio unutarnja srbijanska previranja i kako Srbiju pretvara u taoca svojih projekata kroz igru nadmetanja u srpstvu, tako i Čović Hrvatsku nastoji postaviti za taoca svoje politike, dovođenjem u poziciju stalnog izjašnjavanja o neravnopravnosti Hrvata u Federaciji, odnosno upadanjem u zamku predstavljanja Federacije bošnjačkim entitetom. Ta izvrnuta slika, taj najobičniji i providan spin kako su Hrvati neravnopravni jer Srbi imaju RS, a Bošnjaci Federaciju, postavlja se u Hrvatskoj kao krunski dokaz neravnopravnosti Hrvata

Neumrla sprega s jugoslavenskim, odnosno srbijanskim tajnim službama, te sprege sa svijetom kontroverznog biznisa, da upotrijebimo taj eufemizam, razlozi su što evropski demokršćanski političari, pa i dobar dio političara iz Hrvatske, Čovića drže na kurtoaznoj distanci od sebe. Ma koliko se on nastojao predstaviti miljenikom Evrope i Hrvatske, činjenica je da je tokom protekle dvije godine neuporedivo više puta boravio u Beogradu, nego u Zagrebu ili Bruxellesu

Bit će zanimljivo gledati, kako će se bližiti 2018. godina i opći izbori, kalkulantsko približavanje Radončića ljevici sa željom da i njega oplode svojim jedinstvom – ovaj put ne bošnjačkim – nego lijevobosanskim. Problem je jedino što se Radončić već čitav “ispružio” Dodiku i Čoviću, što smo mogli vidjeti u slučaju njegovog sudjelovanja u sotoniziranju predsjednice Suda BiH Meddžide Kreso i agitaciji da na čelo Suda BiH preglasavanjem bude postavljen nebošnjak

Umjesto da se dogovaraju nove reforme na evroatlantskom putu, uporno se nastoji ponovo dogovarati već dogovoreno. Srpska i hrvatska politika problematiziraju čak i ono oko čega postoji konsenzus već dvije decenije i traže se novi ustupci. Od Bošnjaka se, u pravilu, traži najveći konsenzus, polazeći od premise da njima najviše treba BiH. Ova je praksa tokom godina prerasla u praksu političkog iznuđivanja i ucjene. Kao opravdanje se koristi ugroženost od tobožnjeg bošnjačkog unitarizma i centralizirane građanske države

: Je li premijer Hrvatske Andrej Plenković upoznat sa svim činjenicama o (ne)legalnoj gradnji objekata ili se radi o namjernom prešućivanju njegovih domaćina kako bi Bošnjaci Mostara u tom slučaju bili politički delegitimirani? Jedni su mišljenja kako se radi o novoj “ujdurmi” HDZ-a, drugi, pak, nagađaju da i Plenković zna sve nabrojano, dok su treći na stanovištu kako je Plenković zapravo svjesno prekršio diplomatski kontekst da u Mostar dođe s državnim predstavnicima svog ranga, premijera Zvizdića ili ministra vanjskih poslova Igora Crnadka

Dodik i Čović naumili su da mijenjaju Zakon o Ustavnom sudu BiH, koji je Dodiku trn u oku od trenutka kada je presudio da je 9. januar Dan RS-a neustavan. Dodik bi mijenjao zakon o instituciji čije odluke ne priznaje. Predsjednica Hrvatske nam predlaže federalizaciju države (kao da nije dovoljno federalizirana), a iz Washingtona stiže prijedlog o dvama novim distriktima – Srebrenica i Stolac s Neumom

Podržite nas na Facebooku!