U knjizi Smrt jezika David Crystal spominje situaciju poslije raspada Jugoslavije, gdje je jedan standardni jezik raslojen na tri druga. On spominje mogućnost da bi jednog dana hrvatski i srpski jezik mogli postati međusobno nerazumljivi ako njihovi govornici nastave ulagati napore u osnaživanje međusobnih razlika među tim jezicima kao simbola identiteta

Dževad Jahić istaknuo je da su naučni falsifikati svojatanja Kulinove povelje kao “hrvatskog” ili “srpskog” povijesnog i historijskog dokumenta i bosančice kao “nebosanskog” već “hrvatskog” ili “srpskog” pisma apsurdni te da su to ideološko-unitaristički konstrukti naslijeđeni iz tradicije i koncepcije srpskohrvatskog jezika

Uprkos brojnim pokazateljima historijskog kontinuiteta bosanskog jezika i bosanske jezičke nominacije potvrđenim u povijesnim izvorima na različitim stranama, bosanski jezik predmet je direktnog osporavanja već gotovo dva stoljeća. On se danas dovodi u pitanje, odnosno relativizira, osporava i negira i s pozicija koje se predstavljaju kao “liberalne”, “demokratske”, “antinacionalističke”

Jedan od roditelja, zabrinut za slučaj “jezik bošnjačkog naroda” u RS-u, tražio je na uvid odluke koje je izdao Odbor za standardizaciju srpskog jezika, a koje se tiču ovog problema. Naravno, tražio je od Odbora da ih dobije na bosanskom jeziku, s obzirom na to da je Odbor imao ingerencije da prevodi s bosanskog na srpski, pa je očekivano bilo i obratno, da se sa srpskog odluke prevedu na bosanski jezik

Odgovor na demantij koji je u redakciju sedmičnika „Stav“ uputio prof. dr. Nenad Veličković na tekst “Nenad Veličković roditelje djece iz Konjević-Polja nazvao ‘neobrazovanim nacionalistima’”, sedmični časopis “Stav”, broj 67., Sarajevo, 16. juni 2016. godine, str. 16-19. Sporne i skandalozne tvrdnje, na koje je analitičkim tekstom reagirao glavni urednik „Stava“, Nenad Veličković iznio je nedavno na javnoj tribini u Sarajevu.

Podržite nas na Facebooku!