Knjiga Zašto je zabranjen bosanski jezik Miše Ešića, nastala povodom 110. godišnjice službene zabrane upotrebe naziva bosanski jezik, temelji se na istraživanju autentičnih dokumenata iz vremena kada je naziv bosanski jezik zabranjen službenom odlukom. Knjiga će uskoro biti štampana u nakladi “Bosanske riječi” iz Tuzle, a Ešić je svoje nalaze ustupio magazinu Stav. Knjiga pokazuje genezu jezičkog pitanja u Bosni i Hercegovini, ali i susjednim državama, te kroz autentične dokumente predstavlja izuzetno važno svjedočanstvo o apsurdnosti političkog diskursa koji zabranjuje naziv jednog jezika koji je mnogostruko stariji i od države koja ga zabranjuje. Međutim, Ešić kroz dokumente pokazuje da za ukidanje naziva bosanskog jezika nije odgovorna austrougarska uprava, nego bošnjačka elita kojoj je pitanje zemljišta bilo višestruko važnije od pitanja jezika

S obzirom na to da u svojim tezama o zajedničkom srpskohrvatskom jeziku nije uspjela u Hrvatskoj i Srbiji, Kordićka je za podršku svojim idejama u Sarajevu okupila svojevrsni regionalni band aid (potpisnici deklaracije) u kojemu, osim zalutalog Ranka Bugarskog, nema niti jedan znanstvenik lingvist iz relevantnih institucija koje se u četirima ciljnim državama bave pitanjima jezika (BiH, Srbija, Hrvatska, Crna Gora). Dio je potpisnika bez sumnje obmanut lukavo sročenim tekstom deklaracije, vjerujući da je tačna tvrdnja u kojoj tzv. “zajednički policentrični standardni jezik ostavlja mogućnost svakom korisniku da ga imenuje kako želi”

Povodom stanja koje imamo u našem jezičkom standardu, mogli bismo reći da su upravo Muslimani glavni vinovnici, jer su ignorisali sebe, sami su sebe, jezik svoj, zaobilazili i zapostavljali. Zvuči malčice paradoksalno, ali je uistinu tako: sami smo sebe zaobilazili. Ta nepotrebna, neobična štetna distanca od matice, od vrela, od korijena, od izvornih formi, taj bijeg od vlastitog bića, taj samoubilački pohod u samozaborav

Povodom sve učestalijih osporavanja prava Bošnjacima da svoj jezik imenuju njegovim historijskim imenom, okupljeni u Institutu za bošnjačke studije pri Matičnom odboru BZK “Preporod” u Sarajevu, saopćavamo javnosti da naš zajednički stav o tom pitanju – koji ovjeravamo svojim potpisima – iskazuje sljedeća

Iz Zavoda za unapređivanje obrazovanja i vaspitanja Republike Srbije prigovaraju što je u zvanične praznike o kojima djeca trebaju učiti uvršten Dan Sandžaka, te što je sve što se odnosi na Rašku oblast preimenovano u Sandžak i sandžačko. Na nemalom broju primjera, anonimni stručnjaci iz Zavoda pozivaju na izbacivanje nekih “netačnosti” o srednjovjekovnoj Bosni, pozivajući na se poslovičnu srpsku vjernost historijskim “činjenicama”

Nastojanja jačanja autonomije islamske zajednice u dijaspori proizvode dva trenda. Prvi je da na svako povećanje ili samo korištenje ustavne autonomije, osim nezadovoljstva iz Sarajeva, jačaju podjele među muslimanima, najviše Bošnjacima u domovinskim zemljama. Drugi je trend da se na svaki pokušaj drukčije interpretacije ili iskazano nezadovoljstvo IZ BiH modusima autonomije odgovara većim udaljavanjem i alijenacijom

Dokument kakav je Pravilnik o općim standardima postignuća za kraj obaveznog obrazovanja za bosanski jezik obavezuje državu Srbiju da sve naredne korake Bošnjačkog nacionalnog vijeća u smjeru upotpunjenja obrazovanja na bosanskom jeziku provede do kraja. Jedan od tih koraka jeste i realizacija potpisanog Memoranduma u oblasti izdavanja udžbenika na bosanskom jeziku i pismu, koji je 23. marta ove godine Vijeće potpisalo s Ministarstvom prosvete, nauke i tehnološkog razvoja u Srbiji i sa Zavodom za izdavanje udžbenika, a kojim se ovaj državni izdavač obavezuje objaviti nedostajuće udžbenike za osnovnoškolsko obrazovanje na bosanskom jeziku

Podržite nas na Facebooku!