15. juli 2016. godine živ je i svakodnevno prisutan u turskoj javnosti. Bilo bi nenormalno da je drugačije. Svaki (vojni) puč ostavio je dubokog traga u svijesti turskog naroda. Međutim, ovaj pokušaj bio je različit od svega što je taj narod preturio preko glave. Prije svega, to nije bio vojni puč nego pokušaj preuzimanja države od strane jednog kulta čiji se članovi grabe za prljave gaće njihovog lidera. Bio je to pokušaj preuzimanja države po cijenu, ako ne i priželjkivanje građanskog rata

Postizbornu nedjelju karakterizira i posipanje pepelom. Izvinjenja za manipulaciju percepcijom (čitaj: laganje) pljušte. Prvo je novinar Hürriyeta İsmail Saymaz objavio izvinjenje na svom Twitteru zato što je, eto, sve vjerujući nekim anketama, “dao loše informacije”. Zatim je to dužim novinskim tekstom uradio Hüsnü Mahalli, novinar dnevnika Sözcü, u kojem je potpuno priznao manipulaciju i jednostranost u poliranju CHP-a, İncea, Akşenerove itd.

Iz perspektive nekoga ko živi u Turskoj 18 godina i ko je vidio ono prije, pomalo je besmisleno objašnjavati zašto su Erdoğan i AK partija pobijedili. Utrostručena ekonomija, 21 hiljada kilometara autoputeva, 27 novih aerodroma, treći most preko Bosfora, treći budući najveći aerodrom na svijetu – jasno su vidljivi rezultati. Besplatno školovanje, reforma zdravstva uz adekvatnu infrastrukturu (univerzitete i bolnice) jesu stvari koje su običnim ljudima promijenile život

Odmah nakon donošenja odluke, šef generalštaba Hulusi Akar i šef Obavještajne službe Turske Hakan Fidan otputovali su u Bagdad kako bi koordinirali akciju s iračkim vlastima. Mevlüt Çavuşoğlu, ministar vanjskih poslova Turske, u vezi s operacijom rekao je da će biti uspostavljena kooperacija između Turske, SAD, Bagdada i Erbila. No, sasvim je sigurno da saradnja s Teheranom neće izostati

Potencijalni reset tursko-američkih odnosa jeste sastanak državnog sekretara SAD a Mikea Pompea i ministra vanjskih poslova Republike Turske Mevlüta Çavuşoğlua, održanog 4. juna u Washingtonu. Usvajanje “mape puta” kojom bi se riješilo pitanje Münbiça jeste rezultat rada američko-turske radne grupe oformljene poslije februarske posjete Ankari prethodnog američkog državnog sekretara Tillersona

Kao što se lista zastupničkih kandidata analizira po tome ko nije na njoj, tako se i predizborni manifest CHP-a može analizirati po onome čega u njemu nema. Prije svega, nema ničega o borbi protiv terorističkih organizacija FETÖ i PKK. No, kao i obično, pun je obećanja o El Doradu. Kako će se ona ostvariti, nije precizirano, ali po retorici, koja je zajednička kompletnoj opoziciji, svi veliki državni projekti bit će zaustavljeni i/ili uništeni u korijenu

EUropska ljubav prema fer-pleju perfektno se ogleda u činjenici da je kampanja za turske vanredne izbore među turskom dijasporom dopuštena svima drugima osim predstavnicima vladajuće Partije pravde i razvoja (AKP). Predstavnici Republikanske narodne partije (CHP), pro-PKK demokratske partije naroda (HDP) i Dobre partije (İP) veselo su se rastrčali po zemljama koje su proglasile embargo na tursko političko djelovanje na svom tlu

Podržite nas na Facebooku!

error: Sadržaj je zaštićen!