Podsjećanja radi, zvanična verzije jeste da su obavještajne službe “pogriješile”, te su predsjednik SAD George W. Bush i premijer Velike Britanije Tony Blair “povjerovali” da je Irak (sa Sadamom Huseinom na čelu) najveća neposredna prijetnja svjetskom miru s kojom se mora obračunati preventivno i hitno. Toliko hitno da nema vremena za nastavak UN inspekcija koje su bezuspješno tragale za oružjem za masovno uništavanje – bezuspješno jer ga nije bilo

Teroristički udar u Reyhanlıju bio je jedan od napada u koje je sirijski režim direktno umiješan. Priča je mnogo zloslutnija i ukazuje na sabotažu unutar obavještajnih, policijskih i pravosudnih struktura Turske. Ne treba biti ekspert za Tursku da bi se pogodilo da je sabotaža dolazila od kadrova terorističke organizacije fetulahdžija koji su u te institucije infiltrirani

Partija demokratske unije (PYD) – ogranak PKK-a osnovan 2003. godine – uz pomoć njene oružane milicije (YPG) iskoristila je sirijski rat da nasiljem, ubistvima i protjerivanjem političkih rivala (Kurda) kao i drugih etničkih grupa ostvari “monopol” na pridjev “kurdski”, koji se onda volšebno pretvara u imenicu “Kurdi”, na teritorijama koje im je prepustio Bašar al-Asad

Koliko je rezolucija kojom se događaji iz 1915. godine priznaju kao “genocid nad Armenima” besmislena, pokazuje činjenica da ni Vlada Holandije ne može priznati i/ili prihvatiti to što u njoj piše. Sigrid Kaag, vršiteljica dužnosti ministra inostranih poslova Holandije, objasnila je prije glasanja “pravdoljubivim” parlamentarcima da “Vlada Holandije za takvo što mora imati odluku Ujedinjenih nacija ili odluku međunarodnog suda, poput haške presude o srebreničkom genocidu”

Sužavanjem i/ili nestankom teritorija pod kontrolom ISIL-a nestaju tampon-zone koje su razdvajale neprijateljske snage kojima je ISIL bio zajednički neprijatelj, a u slučaju SAD-a i opravdanje prisustva u Siriji. Sva je prilika da će se na tim “dekonfliktnim” linijama incidenti poput nedavnog artiljerijskog koškanja režimskih snaga i tzv. Sirijskih demokratskih snaga (SDF) (čitaj: izbjeljenog PKK-a) u Deir al Zoru ne samo ponavljati nego eskalirati

Soči nije bio neki dramatičan proboj u rješavanju sirijske krize, no nije bio ni dramatičan fijasko, pa je ocjena turskog ministra inostranih poslova Mevluta Çavuşoğlua, koja se svodi na riječ “zadovoljavajuće”, možda najrealističnija

Kada su potpuno ogoljene ambicije SAD-a i njihovih marioneta PKK-a o stvaranju “PKKistana” duž cijele južne granice Turske (uprkos svoj američkoj tlapnji o “teritorijalnom integritetu Sirije”), s namjerom da izbije na Sredozemno more, Turskoj nije preostalo ništa drugo nego da djeluje “unilateralno”

Koalicija u saradnji s tzv. Sirijskim demokratskim snagama (SDF) počela je formiranje “novih” (opet tzv., a pretenciozno nazvanih) “sirijskih snaga pogranične sigurnosti”. Budući da se borbe protiv ISIL-a privode kraju, koalicija planira preobući 15.000 boraca SDF-a za graničarske dužnosti, a zatim ih još toliko regrutirati. Nove snage bit će raspoređene duž doline Eufrata – duž zapadne ivice teritorije u Siriji, koju trenutno kontrolira SDF, kao i duž granice s Irakom i Turskom

Podržite nas na Facebooku!