Ako treba nekog kriviti za to što ostrvo nije ujedinjeno, postoji bolji kandidat – kombinacija UN-a i Evropske unije. Posljednji put kada je ujedinjenje bilo nadohvat ruke, aprila 2004. godine, planom tadašnjeg generalnog sekretara UN a Kofija Annana, koji su oba društva trebala prihvatiti na simultanim referendumima u grčkom i turskom dijelu Kipra, Evropska unija minirala je plan obećanjem grčkom dijelu da će biti primljen u Uniju bez obzira na ishod tih referenduma

Tekst Roberta Fiska jeste paradigma antiturske propagande, a on je novinarska zvijezda i “autoritet” za pitanja regije – takorekuć brend – pa je stoga korisno pobliže pogledati njegovu paškvilu objavljenu 2. januara pod naslovom Ovo je razlog što se mi na Zapadu ne osvrćemo na mrtve u Turskoj

Zloupotreba terorističkog napada u cilju vrlo polarizirajuće unutrašnje politike gura počinioca u drugi plan, a zapravo postiže željeni cilj (svakog) terorizma. Nema selektivnog terorizma. Bez obzira na to da li se teroristički napad desio u Diyarbakıru, Şanliurfi, Ankari ili Istanbulu, on je uvijek uperen protiv cijelog društva i nastoji pocijepati njegovo tkivo

Rusija smatra da je pad Halepa prilika da se obnove mirovni pregovori, ovog puta bez učešća SAD-a ili Ujedinjenih nacija. Predsjednik Rusije Vladimir Putin izjavio je da blisko sarađuje s predsjednikom Turske Recepom Tayyipom Erdoğanom na uspostavljanju primirja na cijeloj teritoriji Sirije. Istovremeno, Iran najavljuje “oslobođenje” Bahreina i Jemena od “neprijatelja islama”, opisujući “oslobađanje” Halepa kao “islamsko osvajanje“

Nešto kasnije, ispostavlja se da je pohađao gülenističku dopunsku školu (dershane), a kao šlag na tortu došla je informacija da je u Ankari stanovao u stanu Abdullaha Bözkürta, bivšeg dopisnika (gülenističkog) dnevnika Today's Zaman. “Koincidentalno”, Bözkürt, koji je pobjegao iz Turske i živi negdje u Evropi, objavio je na (gülenističkom) propagandom portalu Turkishminute.com, baš prije tri dana, kako ambasade nisu sigurne u Turskoj

U paničnom strahu od izbjeglica, EU se dosjetila najzad da je rat u Siriji njihov najveći izvor, pa je došla na genijalno imbecilnu ideju o “političkom rješenju” sukoba. U osnovi, to je na liniji dosadašnjih rezolucija Savjeta sigurnosti UN-a o “političkoj tranziciji”, s tim što je podsticaj za sukobljene strane da pristanu na “plan” – novac. Gomila novca za obnovu Sirije sa sve Asadom i njegovom zločinačkom vladom na vlasti

Pučisti i njihova organizacija – teroristička organizacija Fethullaha Gülena (FETÖ) – i jataci PKK-a proglašeni su “proganjanim političkim protivnicima”. Nema veze što se FETÖ decenijama namještao da preuzme državu, koliko legalnim, toliko i kriminalnim sredstvima. Nema veze ni to što se pripadnici PKK-a svako malo dignu u zrak (posljednji put u Adani, baš na dan donošenja neobavezujuće rezolucije Evropskog parlamenta o zamrzavanju pregovora), a ni to što su donedavno za svoje akcije imali punu finansijsku i logističku podršku “proganjanih političkih protivnika”

S obzirom na to da je kandidatkinja Demokrata Hillary Clinton predstavljala kontinuitet politike predsjednika Baracka Obame, s možda tvrđim stavovima i mogućim akcijama u vezi s temama koja su u Turskoj presudna pitanja nacionalne sigurnosti, ona nije uživala podršku većine turskog stanovništva

Podržite nas na Facebooku!