Jedan neodgovoran korak jeste dovoljan, odnosno previše za regiju, tako da, unatoč oštroj retorici, ne treba očekivati ishitrene ili nepromišljene poteze vlada Turske, Irana i Iraka prije nego što Barzani vidi šta će s rezultatima “neobavezujućeg” referenduma o nezavisnosti iračkog Kurdistana

Koliko je “argumentacija” onih koji blokiraju Vijeće sigurnosti isprazna, pokazuju proporcije egzodusa. Kao da je cijela sjednica smišljena da mijanmarskim vlastima da potrebno vrijeme da se kurtališu Rohinja i da se pruži utisak kako, eto, “međunarodna zajednica” ipak nešto radi

Erdoğan je napao islamofobiju i korištenje sintagme “islamski terorizam”, primijetivši očigledno da budisti ubijaju Rohinje pa nikome ne pada napamet da to nazove “budističkim terorizmom”. To je bila poruka Trumpu, s kojim se sastao nekoliko sati kasnije, a koji ne propušta priliku da poveže islam i terorizam. “Budite ono što jeste” snažna je poruka s tog skupa

Osim Izraela, nijedna država u okruženju (i šire) ne podržava referendum, ili barem ne otvoreno. Sjedinjene Američke Države insistiraju na njegovom odlaganju, što i nije neki čvrst niti principijelan stav – ipak je riječ o otvaranju vrata za promjene granica Bliskog istoka, što nije u skladu s vječito ponavljanom mantrom o “teritorijalnom integritetu Iraka, Sirije...”

Mjanmar je konglomerat etničkih grupa, država priznaje 135 etničkih grupa, kojima dominiraju Burmanci (70%), a slijede Šani 9%, Kareni 7%, Rakhini 4%, Kinezi 3%, Indijci 2%, Moni 2% i drugi 5%. Rohinja muslimani nisu priznati ni kao etnička grupa ni kao državljani Mjanmara, što je srž problema

Razlog što se postepeni genocid nad Palestincima relativno neometano dešava sada već 69 godina leži, između ostalog, i u tome što je Izrael uspio nametnuti velikom dijelu svijeta mit o svom nastanku i historiji. Nova knjiga Ilana Pappea, koja je izašla upravo tokom tenzija oko Al-Akse, bavi se dekonstrukcijom tih mitova, što potvrđuje i sam naslov: Deset mitova o Izraelu

“Oštri oporavak” još nije dostigao brojeve iz 2014. godine, koja je bila zlatna, s oko 40 miliona turista, ali 12,3 miliona tokom prvih šest mjeseci ove godine opravdava sintagmu. Odnos turista po zemlji porijekla odslikava onaj od prije kriza. Najviše je turskih turista (1,7 miliona) i onih iz Njemačke (1,2 miliona)

Poslije decenija stagnacije i veoma usporenog razvoja, a nakon petnaest godina ubrzanog, teško je očekivati od Turske da stane. No, SAD i EU moraju se pomiriti s tim da se zubna pasta ne može vratiti u tubu, te da sada imaju posla sa zemljom koja zahtijeva ravnopravni tretman

Važnost ovog procesa ne može se precijeniti upravo zbog veze FETÖ-a s pučem. Ta veza, koliko god bila jasna u Turskoj, (i dalje) jeste nejasna ili “nejasna” posmatračima izvan Turske. Strani izvještači, barem sudeći po tome kako se o početku suđenje izvještava u inostranstvu, potrudit će se da to tako (nejasno) i ostane

Zagrebavanje biografije Petera Steudtnera, Nijemca zbog čijeg hapšenja njemački ministar vanjskih poslova zvuči i ponaša se histerično zahtijevajući njegovo bezuvjetno puštanje, dovodi nas do jednog drugog “filantropa” – Georgea Sorosa. Peter je aktivista jednog od rezanaca iz špageta nevladinih organizacija Sorosevih – HIVOS. Soros i FETÖ zajedno? Pa kad je o Turskoj riječ, vidjeli smo i čudnije stvari

Podržite nas na Facebooku!