“Imao sam trideset godina kada sam u Francuskoj radio kao zidar. Danas se tamo vraćam jer se tamo pojavljuju moje knjige. Bio sam triput u Veneciji, dvaput u Palermu, jednom u Sikstinskoj kapeli i nikad u Pompejama. Na tvoje tlo, u Bosnu, dolazio sam trideset puta. Kod tebe je divljao rat i mnogi od nas nisu mogli ostati kod kuće i ne činiti ništa. Nosili smo tada pomoć prikupljenu dobrovoljnim prilozima u našim zemljama. Ne znam jesmo li ti bili od koristi, bili smo neuredni, nepripremljeni, jednom riječju – Italijani, stvarno anarhični, individualisti” (Erri De Luca)

Ogromne promjene dešavaju se i na međunarodnoj političkoj sceni i nije nikakva posebna mudrost ukazati na činjenicu da će se sljedećih nekoliko godina Bosna i Hercegovina i Bošnjaci naći pred teškim iskušenjima. Bila bi veleizdaja da Bošnjaci takva iskušenja dočekaju sa slabih pozicija, političkih ili bilo kakvih drugih, bez legitimnog ili uopće bilo kakvog načina da samostalno djeluju i odlučuju o svojoj sudbini i budućnosti svoje države

Nakon što su pročitali članak i sve njegove dodatke, kakva je, recimo, tabela u kojoj su detaljno navedeni dokumenti koji se nalaze u Hrvatskoj, datumi kada su izuzeti i datumi kada su preneseni u susjednu državu, bosanskohercegovački arhivari shvatili su da do tog trenutka nisu imali pojma o tome da ta dokumentacija uopće postoji te da se ta obimna ratna dokumentacija uopće nalazi u Hrvatskoj?! A riječ je o desetinama hiljada kutija u kojima je pohranjena arhivska građa, u kojima su milioni dokumenata o Armiji Republike Bosne i Hercegovine, Hrvatskom vijeću obrane, brojnim civilnim, vojnim, policijskim, političkim i drugim ustanovama i institucijama u Bosni i Hercegovini

Niko drugi, osim režimi u Beogradu i Zagrebu, ne može otkloniti opstrukcije, blokade i zastoje u reformama na putu BiH prema članstvu u EU. Dakle, blokade reformskog puta BiH čine članica EU Hrvatska i “napredni” kandidat za članstvo u EU Srbija. Proizlazi da postoji velika odgovornost EU za negativno stanje u BiH u pogledu opstrukcija, zastoja i blokada reformama, što nikako ne znači da dio odgovornosti ne snose i političke snage koje se pejorativno nominiraju da su “probosanske”

U ovom skromnom prilogu želimo se sjetiti komandanta Turskog kontingenta vojske u misiji UN-a koji je boravio u mirovnoj misiji u toku agresije na Bosnu i Hercegovinu — (tada) pukovnika, sada generala Mehmeta Alija Erdoğana. U Bosni i Hercegovini smo pitali mnoge sugrađane o misiji turske vojske koja je bila u sastavu UNPROFOR-a, pod ko¬mandom engleskog generala u Zenici. Malo je njih znalo neke pojedinosti o toj vojsci, a gotovo niko o komandantu Mehmetu Aliju Erdoğanu. Tek aktivni vojnici, a posebno komandni kadar, znao je ko je zapravo Mehmet Ali Erdoğan i kakvu je misiju vršila turska vojska pod njegovom komandom. Generala sam upoznao u Ankari. Nakon prvog susreta, postali smo iskreni prijatelji. Zajedno smo putovali širom Turske i upoznali mnoge ljude porijeklom iz Bosne i Hercegovine, Sandžaka i drugih krajeva današnje Hrvatske, Srbije, Kosova, Makedonije, Albanije... Tako je nastala knjiga Bošnjaci, odani građani Turske. Dio teksta koji donosimo objavljen je u toj knjizi

Više hiljada turista zadnjih je desetak godina posjetilo Bosnu i Hercegovinu preko bosanskohercegovačkoj javnosti slabo poznatog tour operatera “Rick Steves”. Ovaj Amerikanac, čiji je cijeli život u znaku putovanja, i dalje popularizira Bosnu i Hercegovinu s ostalim evropskim destinacijama. Interesiranje za aktivnosti njegove agencije raste svake godine

Tretirajući rasplet kosovske i bh. krize kao šansu za konačno uređenje odnosa Hrvatske sa Srbijom, Stier, ustvari, ukazuje da cilj vanjske politike Hrvatske treba biti postizanje “balansa” s efektima ispravljanja granice Hrvatske. Bivšem šefu hrvatske diplomatije Stieru patrioti Bosne i Hercegovine trebaju se “zahvaliti” što je, prema naprijed navedenom, jasno iskazao teritorijalne pretenzije Hrvatske prema Bosni i Hercegovini, što je ideološka osnova i politički smjer “tajnovite” saradnje Čovića s Dodikom i Vučićem

Koje su refleksije na BiH i Bošnjake nedavne posjete Vladimira Putina Beogradu? Sve postaje opasnije ako se razumije da je Vučićeva podrška trećem entitetu ustvari pokušaj da se službenom Zagrebu pokažu prednosti ruskog utjecaja u regiji. Pokušava se ne baš suptilno natuknuti da je danas moguće ono što nije bilo moguće devedesetih, namiriti zajedničke srpsko hrvatske apetite i interese nauštrb treće strane – Bošnjaka i Bosne i Hercegovine, ali isključivo uz podršku i protekciju obnovljene velike svjetske sile kakva je današnja Rusija

“Žalosno je da potpuno jasne i eksplicitne činjenice o agresivnim pohodima na našu državu moramo uvijek iznova ponavljati, no, bez obzira na takvo stanje, pozitivna strana ove priče jeste da imamo intelektualce i akademike koji su svjesni ovog zadataka koji se stalno stavlja pred nas. S ovom pričom oko toga da li je bila agresija ili građanski rat treba konačno jednom za sva vremena završiti, makar ovdje u Sarajevu i ostalom dijelu Bosne i Hercegovine gdje su Bošnjaci većina”, ocijenio je Mulaosmanović

Potrebno je konačno odlučiti jesu li Hrvati u Bosni i Hercegovini konstitutivan narod ili nacionalna manjina, pa u skladu s tom premisom tražiti, logičkim slijedom, prava i, naravno, izvršavati obaveze. Ako su konstitutivni, onda im je matična država Bosna i Hercegovina, ne Hrvatska, pa svaka briga Hrvatske za njih predstavlja miješanje u unutrašnje stvari druge suverene države i nije u skladu s pozitivnim evropskim tekovinama

Podržite nas na Facebooku!