O posebnom odnosu Bošnjaka prema Ehli-bejtu svjedoče brojne kulturne forme prisutne u našoj tradiciji: od levhi u starim bosanskim džamijama na kojima su, pored imena četverice pravovjernih halifa, uvijek ispisivana i imena dvojice Poslanikovih, a.s., unuka (hazreti Hasana i hazreti Husejna); preko zastupljenosti ehlibejtskih imena među Bošnjacima, prigodnog obilježavanja Dana ašure i sjećanja na Kerbelu, pa sve do iskazivanja beskrajnog poštovanja i neizmjerne ljubavi prema odabranoj porodici u stihovima bošnjačkih divanskih pjesnika. Ne treba zaboraviti da su i neke bošnjačke porodice krvno vezane za Poslanikovu, a.s., lozu, o čemu svjedoče arhivski dokumenti iz osmanskog perioda. Ovo je priča o njima, kao i o načinima iskazivanja ljubavi i poštovanja prema Ehli-bejtu u bošnjačkoj kulturi

Na kraju 2016. godine društva “Agrokor” koncerna u Bosni i Hercegovini dugovala su oko 318 miliona KM, od čega je dug prema domaćim dobavljačima iznosio oko 170 miliona maraka, a najveći dužnik bio je “Konzum” Sarajevo, navodi se u analizi “Lex Agrokor / Lex Mercator: Pravne posljedice / Utjecaj na tržište BiH i ostala regionalna tržišta Jugoistočne Evrope”

: Međunarodni naučni simpozij “Nakšibendizam u Bosni” ugostio je ugledne nakšibendijske šejhove, akademske radnike i prominentne istraživače nakšibendijskog tarikata iz Bosne i Hercegovine, Turske i Makedonije. Bila je to prilika da se skrene pažnja na znamenite sufije i bogato nakšibendijsko naslijeđe u Bosni i Hercegovini, kako ono materijalno, u formi tekija, turbeta i vakufa, tako i nematerijalno, realizirano u pisanoj tradiciji

Iako je riječ o projektu vrijednom dva miliona maraka, od kojeg će, uz to, najveću korist imati mladi, domaći mediji ostali su skoro “slijepi” na ovu vijest. Naime, samo nekoliko portala objavilo je da je u Gornjem Vakufu otvorena sportska dvorana. Nema nikakvih kolumni, komentara, “navale” na društvenim mrežama s raznim analizama o odnosima Turske i Bosne i Hercegovine i slično. Nema, znači, skoro ništa, kao da se to nije ni desilo

To što u ratnom ludilu neko oskrnavi nadgrobni spomenik može se nekako i pojmiti, ali da to neko čini u miru, ničim izazvan, bez obzira na to o kome je riječ, to je nerazumljivo. Jasno je da na ovim prostorima često živimo život protiv života i živih, ali da živimo i život protiv mrtvih, to je već profil za ozbiljne i stručne psihološke analize

Rasistički krešendo kiseljački načelnik završava izjavom da kapital nema boje, vjere ili nacije, da država nije neki Bogom dani poslodavac, ali da će oni Hrvatsku uvijek prije izabrati negoli Ruse ili Arape. Ako ne neko iz Hrvatske, onda neka barem bude iz Evropske unije, rekao je Mladen Mišurić Ramljak za Slobodnu Dalmaciju. I ostao politički živ

Malim djelićem evropskog novca, koji se ne vraća u evropske hazne, može se kupiti značajan broj „bosanskohercegovačkih intelektualaca“, „analitičara“, „buntovnika s razlogom i bez razloga“ itd. Evropa je davno skužila da oni ionako ne traže previše. Najvećem broju odgovara uobičajena suma „svatovskih kićenja“

Protesti, okupljanja, sindikalna borba, marširanja... Za razliku od zapadnih zemalja, gdje su radnici marširanjem i okupljanjima upozoravali na svoja prava, u proteklih 70 godina to nikada nije bila slika prvomajskog praznika u nekadašnjoj Jugoslaviji. Parade vojske i radnika, slobodni dani na izletištima i na moru bile su aktivnosti radničke klase sve do danas. U Historijskom arhivu pregledali smo prvomajska izdanja sarajevskog Oslobođenja i donosimo dijelove najvažnijih tekstova objavljenih tih godina

Podržite nas na Facebooku!