Ramazanski bajram nastupio je 1. ševvala, desetog mjeseca hidžretskog kalendara. Muslimani se ovoga bajrama raduju jer su ispostili mjesec ramazan, obnovili svoja znanja i potvrdili svoju pokornost Bogu Uzvišenom. Ovaj bajram trajao je tri dana. 

Na trenutak mi se učini da bi se, kada bi ta kaderska noć potrajala duže, mnogo toga promijenilo nabolje. Čitam to, zapravo, po licima prisutnih, posebno onih koji se pronađu. Iskreno, čitam to i po samom sebi. A razlozi zbog kojih mi, Bošnjaci, znamo kidati rodbinske veze i kinjiti jedni druge znaju biti tako sitni i bizarni. Teško je preko usta prevaliti ono “halali”. Teško je pružiti ruku. Teško je otići onome ko nama neće ili pomoći onome ko nama leđa okreće

Mubarek-dani kojima idemo još su jedna darovana prilika da se popravimo. Imajmo na umu da je spremnost na žrtvu osnovni smisao kurbana. A nekad su i pružena ruka, traženi halal i oprost žrtva. Žrtva vlastitog ega koja je Allahu bliska i s kojom je iznimno zadovoljan. Kada budemo jedni drugima čestitali Bajram, kao dan oprosta, pogledajmo jedni druge u oči i razmislimo kakav je naš međusobni odnos. I trebamo li jedni drugima što halaliti? Je li se on sveo samo na čestitanje Bajrama? Volimo li jedni druge u ime Allaha, onako kako vjernici i trebaju da se vole

Zašto je za tu žrtvu koju u ovo bajramsko jutro prinosimo Gospodaru svih svjetova odabrana baš riječ kurban? Šta ta riječ znači? Iz kojeg korijena potječe i s kojim je riječima bliska? Da li se uspostavom komunikacijskih veza s drugim značenjima nastalim iz istog korijena može stići do novog, savršenijeg značenja? I, na iskraju, da li je kurban samo ova prelijepa životinja koju, poštujući tradiciju naslijeđenu od časnih predaka, smatramo odabranom za put u Džennet, ili je taj čin žrtvovanja znatno veći

Milicija tog doba, tog vremena i te ideologije Medosa je redovno odvodila na neformalne razgovore ispod mosta “Filip Kljajić Fićo”, koji danas razdvaja i spaja Bosnu i Hercegovinu i Srbiju. S tih neformalnih druženja s momcima u plavom vraćao se još pijaniji i još hrabriji, pa bi i još gromkije povikivao: “Ja sam Medos! Živio Bajram hadžilajski!” I nastavio se teturati kroz Begsuju prema Vidakovoj Njivi. Onako kaljav, a čist

Već sam nekom prilikom spominjao kako više preferiram zimu nad ljetom, morem i žegama. Ako bih i iz tog perioda morao izdvojiti neki specifičan period, onda bi to zasigurno bio decembar. Iskreno, jedan od vodećih razloga za to jeste posljednjih desetak dana kalendarske godine u kojima na TV ekranima dominiraju filmovi s temom Božića

Podržite nas na Facebooku!