Od najstarije bužimske džamije ostale su očuvane samo kamene zidine. Ova kamena džamija bila je u dobrom stanju do 30-ih godina 19. stoljeća, kada je, uslijed učestalih nemira, za vrijeme gušenja jedne od buna od osmanske vlasti, spaljena bužimska tvrđava, a s njom izgorjela i džamijska drvena konstrukcija

Sportska dvorana u Bužimu otvorena je za građane bez bilo kakve svečane ceremonije. Razlog za to mogao bi se tražiti u složenosti političkih prilika za vrijeme njene izgradnje, ali u osjećaju stida svih “bužimskih politika” koje su saglasne da je dvorana izgrađena prilično kasno i da je sramota od svega praviti svečanost

Zuhdija je u proteklih nekoliko godina uradio desetke proizvoda od kojih neki predstavljaju prava mala arhitektonska zdanja. Među svima njima, posebno se ističe umanjena replika Stare drvene džamije u Bužimu te starobosanska seoska kuća “šeperuša”. Sklad, ljepota te originalnost detalja koje vjerno Zuhdija uspijeva ukomponirati u svoje rukotvorine doista zadivljuju

Pored važne uloge u pripremi i provođenju referenduma o nezavisnosti Republike Bosne i Hercegovine, Suvad Alibegić dao je značajan doprinos u pripremi odbrane od nadolazeće agresije. Poginuo je 13. marta 1992. godine kod Crnog jezera u Bosanskoj Krupi pod nerazjašnjenim okolnostima. Poginuo je u saobraćajnoj nesreći za koju nikad nije provedena službena istraga

Veliki uteg bržem razvoju naselja u socijalističkom periodu mogao bi se dovesti u vezu sa sudjelovanjem nekolicine Todorovljana u pripremama i izvođenju Cazinske bune 1950. godine. Nešto kasnije, naselje je dobilo još tri područne škole, ambulantu, te novi objekt osnovne škole. Iz društvene zadruge koja je osnovana u Todorovu kasnije je izrasla poznata velikokladuška firma “Agrokomerc”, za vrijeme čijeg je procvata u Todorovu izgrađeno nekoliko fabrika za uzgoj brojlera i kunića

I Husein i Husref bili su poput stotine i hiljade drugih boraca 505. brigade željni borbe i dokazivanja. Sudbina je htjela da svoj borbeni put okončaju šehidskom smrću. Svakim trenutkom provedenim u borbi i svakim korakom i ispaljenim metkom zadužili su nas da ih se stalno sjećamo i o njihovim herojstvima kazujemo generacijama koje ne pamte protekli rat. U suprotnom, može se vrlo lahko desiti da njihova borba bude uzaludna

Valjalo mi je spasiti porodicu, sačuvati vlastitu glavu te zadržati što više komšija i saboraca da se ne povuku s jedinicama tzv. Narodne odbrane. Onima koji su željeli ostati upućivane su razne prijetnje. Meni je poznanik došao reći da bježim jer me planiraju ubiti i kuću mi zapaliti. Valjda im je neko javio da zaustavljam vojnike i odvraćam ih od odlaska. Svojim ukućanima sam rekao da ostanu kod kuće, a ja sam otišao iskopati rov u šumi iznad kuće. Uzeo sam dvije puške i otišao u šumu, gdje sam ostao dok opasnost nije prošla. Samo je supruga znala gdje sam”

Podržite nas na Facebooku!