OTKRIĆE: Židovski trgovac Rodriga izgradio je splitske lazarete po uzoru na bosanski han

Darka Bilić, znanstvena saradnica na Institutu za povijest umjetnosti u Splitu – Centar “Cvito Fisković” za Stav otkriva da je kao suradnik Programa za islamsku arhitekturu 'Aga Khan' istraživala građevine za smještaj putnika u Bosanskom ejaletu u rano moderno doba. „Kako sam prethodno istraživala arhitektonska ishodišta splitskog lazareta te infrastrukturu uz trgovački put koji je od Splita vodio prema Sarajevu, htjela sam ove građevine staviti u širi geografski kontekst”

Darka Bilić historičarka je umjetnosti i italijanist te je zaposlena kao znanstveni saradnik pri Institutu za povijest umjetnosti – Centar “Cvito Fisković” u Splitu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu odbranila je 2010. godine doktorsku disertaciju Inženjeri i civilna arhitektura u 18. stoljeću mletačke Dalmacije i Albanije. Od 2005. godine provodi istraživanja u domaćim i stranim arhivima o spomenicima i graditeljima u Dalmaciji od 17. do 18. stoljeća, a rezultati su objavljeni u knjizi, znanstvenim radovima i prezentirani na konferencijama u Evropi i SAD-u. Sudjelovala je 2014. i 2015. na seminaru “From Riverbed to Seashore. Art on the Move in Eastern Europe and the Mediterranean” voditeljice Aline Payne sa Sveučilišta Harvard, koji je bio dio projekta Fondacije “Connecting Art Histories Getty”. Boravila je na Sveučilištu Harvard 2016. godine kao saradnik Programa za islamsku arhitekturu “Aga Khan”. Bavi se historijom arhitekture na istočnoj obali Jadrana, s posebnim naglaskom na kulturne razmjene i umjetničke utjecaje između dviju obala Jadrana te obale i dalmatinskog zaleđa.

 

STAV: Bili ste stipendist Programa za islamsku arhitekturu “Aga Khan” na Harvardu. Možete li podijeliti iskustvo?

BILIĆ: Da, kroz 2015. i 2016. školsku godinu sam kao suradnik Programa za islamsku arhitekturu “Aga Khan” boravila na Sveučilištu Harvard. Naime, profesorica Alina Payne s Harvarda me potakla da se prijavim na ovaj program nakon što sam sudjelovala na njenom seminaru. Tom prilikom sam upoznala profesoricu Gülru Necipoğlu, koja me oduševila svojim znanjem i pristupom valorizaciji i interpretaciji osmanske arhitekture u multikulturnom kontekstu. Njezin pozitivistički pristup da pronalazi i ističe sličnosti između različitih kultura, da ukaže na međusobne utjecaje između Istoka i Zapada, na isprepletenost ishodišta i umjetničkih utjecaja za mene bio je ključni faktor za razvoj mojih istraživanja koje sam uspjela produbiti na Harvardu. “Aga Khan” program za islamsku arhitekturu na Harvardu svake godine pruža priliku svim znanstvenicima koji predlože zanimljivu i relevantnu temu za istraživanje da provedu od 3 do 12 mjeseci na Harvardu kao dio zajednice “Aga Khan”. Program omogućuje pristup svim knjižnicama na Harvardu i šire, praćenje predavanja ne samo profesora ovog programa već i drugih profesora, te sudjelovanje u svim događanjima na Harvardu. Tijekom boravka na Harvardu održala sam javno predavanje na temu projekta koji sam razvijala tijekom boravka tamo. Zanimljivo je da sam u razgovoru s prof. Necipoğlu saznala da se, nažalost, vrlo mali broj znanstvenika s temama koje pokrivaju islamsku umjetnost u europskom dijelu Osmanskog Carstva prijavljuje za sudjelovanje na ovom programu, te bih ovim putem potakla mlade znanstvenike koji se bave svim ostalim granama islamske umjetnosti da se svakako prijave na ovaj ili njemu slične programe (MIT, Cambridge) jer će steći nevjerojatno bogato iskustvo, ne samo za svoj profesionalni razvoj kao dio harvardske zajednice već i neprocjenjivo životno iskustvo boravkom u SAD-u.

 

STAV: Tokom spomenutog boravka na Harvardu istraživali ste za BiH zanimljivu temu, o čemu se zapravo radi?

BILIĆ: Kao suradnik Programa za islamsku arhitekturu “Aga Khan”, istraživala sam građevine za smještaj putnika u Bosanskom ejaletu u rano moderno doba. Kako sam prethodno istraživala arhitektonska ishodišta splitskog lazareta te infrastrukturu uz trgovački put koji je od Splita vodio prema Sarajevu, htjela sam ove građevine staviti u širi geografski kontekst, ne samo dviju obala Jadranskog mora već i njegovog zaleđa, odnosno osmanske Bosne. Fokusirala sam se na identifikaciju arhitektonske tipologije hanova ili karavan‑saraja i njihovu rasprostranjenost ne samo unutar suvremenih političkih granica već onodobnih administrativnih područja. Cilj mi je bio analizirati hanove ili karavan‑saraje u kontekstu centra i periferije identificirajući karakteristične odlike bosanskih građevina u odnosu na one koje su istovremeno građene u centru Osmanskog Carstva. Ova bi mi saznanja omogućila identifikaciju eventualnih utjecaja arhitekture osmanskih hanova na trgovačku infrastrukturu građenu od 16. do 18. stoljeća u Dalmaciji. Moram istaknuti da je moj rad uzeo za polazište dragocjena istraživanja koja je proveo Hamdija Kreševljaković na teritoriju suvremene Bosne bez kojih moji zaključci ne bi bili mogući.

 

STAV: Postoji li terminološka distinkcija između riječi han i karavan‑saraj?

BILIĆ: Kako je već pokazao Hamdija Kreševljaković, ne postoji razlika između ovih dvaju termina. Poznato je da se, kao arhitektonski tip, ova građevina namijenjena smještaju trgovaca i putnika uz trgovačke rute pojavila na području Sirije još u srednjem vijeku i tada se nazivala khan. Isti se tip građevine na obalama sjeverne Afrike nazivao funduq. Osmanskom dominacijom ovim područjem, termin karavan‑saraj polako je zamijenio khan. I jedan i drugi termin nastavili su paralelno se upotrebljavati za isti tip građevine. Na području je Bosne u 15., 16. i 17. stoljeću bilo i karavan‑saraja i hanova. Međutim, tijekom 19. stoljeća termin karavan‑saraj postupno se prestao upotrebljavati.

 

STAV: Od čega se sastoji jedan han? Za koji biste kazali da je bio monumentalan?

BILIĆ: Han je građevina koja se volumenom ističe od okolnog gradskog tkiva. Dva arhitektonska tipa hana građena su na području Bosanskog ejaleta. Jedan je bio monumentalnog tipa, više građevina organiziranih oko pravokutnog dvorišta s prozorskim otvorima usmjerenim prema dvorištu. Građevine su bile jednokatne, sa skladištima, dućanima i štalama u prizemlju te stanovima za trgovce na katu. U sredini je dvorišta šedrvan, a iznad mesdžid. Najmonumentalniji han ovog tipa sačuvan do danas jeste Morića‑han u Sarajevu. Drugi tip hana bio je jednostavnijeg tlocrta, radi se o jednokatnoj građevini koja je u pravilu slijedila osnove tlocrtne karakteristike tradicionalne osmanske kuće. U prizemlju bosanskih hanova nalazila se gotovo u pravilu još od 16. stoljeća kafana koja je hanovima davala veoma važnu društvenu funkciju.

 

STAV: Nedavno ste u Sarajevu održali predavanje na temu hanova i karavan‑saraja porodice Sokolović.

BILIĆ: Orijentalni institut u Sarajevu organizirao je u listopadu međunarodni skup “Mehmed‑paša Sokolović i porodica Sokolović kroz historiju”. Za mene je to bila idealna prilika da predstavim rezultate mojih istraživanja bosanskim kolegama. Tom sam prilikom pokušala istaknuti doprinos članova obitelji Sokolović izgradnji hanova ne samo na teritoriju Bosanskog ejaleta, ali i svrnuti pažnju akademske zajednice na recentne rezultate istraživanja na koje su dijelom već upozorili i talijanske kolege, a to je da je ideja za formiranje nove trgovačke rute od Bosanskog ejaleta preko Splita do Venecije potekla najvjerojatnije od Mehmed-paše i Ferhad-paše Sokolovića, te da je židovski trgovac Daniel Rodriga bio u dosluhu s njima te je bio taj koji je radio na tome da pridobije mletačku suradnju za realizaciju ove ideje.

 

STAV: Dijelovi Hrvatske ulazili su nekada u granice Osmanskog carstva. Da li postoje ostaci hanova?

U zaleđu Zadra, u mjestu Vrana, nalaze se veoma dobro sačuvani ostaci kompleksa čiju je izgradnju sredinom 17. stoljeća financirao Jusuf Mašković, tadašnji zapovjednik osmanske mornarice čija izgradnja nije, nažalost, dovršena. Iako se ovaj kompleks naziva han, istakla bih da se radi o nizu različitih građevina grupiranih oko dvaju pravokutnih dvorišta između kojih se lako identificira hamam, stanovi za trgovce i šedrvan. Radi se o jedinstvenom kompleksu ne samo na području Hrvatske nego i Bosne. Nekada je na području Bosne postojao veliki broj hanova, kako je pokazao Hamdija Kreševljaković, od kojih se, nažalost, sačuvao do danas veoma mali broj te je stoga han u Vrani još vredniji. Prošle je godine kompleks temeljito obnovljen te je stavljen u ugostiteljsku funkciju.

 

STAV: Kako je Bosanski ejalet graničio s Dalmacijom, da li je han formom i konceptom mogao utjecati na arhitekturu hrvatskog juga?

BILIĆ: Prema mojim istraživanjima, bosanski, odnosno osmanski han utjecao je, iako sam zasada identificirala samo jedan takav primjer. Naime, židovski trgovac Daniel Rodriga podnio je u drugoj polovici 16. stoljeća mletačkim vlastima u Veneciji prijedlog za realizaciju projekta novog trgovačkog puta koji bi povezao Veneciju s Balkanom preko Splita. Rodriga je većinu života proveo u osmanskoj Bosni te je svoj projekt osmislio po uzoru na brojne vakife koji su u 16. stoljeću u Bosni gradili hanove uz trgovačke puteve te osnivali nove trgovačke puteve, pa čak i nova naselja. Za realizaciju je ovog projekta u Splitu, na obali između mora i Dioklecijanove palače, izgrađen lazaret. Izbor bosanskog hana kao uzora za izgradnju lazareta u Splitu čini se logično rješenje jer je lazaret bio namijenjen za smještaj prvenstveno osmanskih trgovaca i skladištenje njihove robe te životinja koje su prevozile tu robu. Sve ove funkcije imao je i bosanski han. U lazaretu se obavljala i dodatna funkcija koju nije imao bosanski han, a to je bilo raskuživanje trgovačke robe zbog prevencije širenja kuge koja je tada često harala. Upravo je spomenuti židovski trgovac Rodriga financirao i nadgledao izgradnju prvog dijela lazareta koji, po mom mišljenju, arhitektonskom formom i konceptom imitira han. Radi se o složenom tipu građevine u čijem je središtu četverokutno dvorište okruženo jednokatnim građevinama u čijem su prizemlju skladišta za robu i staje za životinje, dok su na gornjim katovima prostori za smještaj trgovaca i putnika. Ovaj kompleks bio je okružen visokim zidom te je imao dva nasuprotna ulaza, jedan prema gradu, a drugi prema moru. Nakon što je prvo, Rodrigino dvorište postalo premalo, radi povećanja trgovine, Mletačka Republika izgradila je uz njega novi kompleks oponašajući stari, ponovivši tako formu osmanskog hana. Ovo je zasad jedini poznati primjer širenja arhitektonskog koncepta osmanskog hana izvan granica osmanske Bosne, na mletački teritorij dalmatinske obale. Ostaje za vidjeti da li je lazaret u takvoj formi utjecao na druge infrastrukturne građevine koje su se nakon njega gradile na dalmatinskoj obali.

 

STAV: Mislite li nastaviti istraživati “bosanske” teme?

BILIĆ: S obzirom na to da sam, nakon što sam završila fakultet i doktorirala, imala namjeru baviti se jadranskim temama, odnosno umjetničkim utjecajima i između Venecije i Dalmacije, nisam tada mogla zamisliti gdje će me moja istraživanja odvesti. Ne mogu ni sada predvidjeti gdje će moja istraživanja u budućnosti odvesti. Naravno, sve zavisi od prilika koje se ukažu, od radionica, seminara i projekata koji su dostupni. Naravno, zavisi od toga koliko istraživač želi biti otvoren i koliko je voljan uhvatiti se u koštac s nepoznatim temama, pojmovima i kulturnim miljeom. Sigurna dam da ću u svojim istraživanjima puteva umjetničkih strujanja, traženja ishodišta “dalmatinskih”, odnosno jadranskih motiva uzeti u obzir i umjetnička strujanja u Bosni i osmansku arhitekturu jer, bez obzira na granice koje nekad izgledaju nepremostive, trgovačkim putevima putovali su ljudi, roba, i s njima i ideje.

PROČITAJTE I...

U Kiseljaku djeca Bošnjaka i Roma uživaju nejednak tretman u odnosu na djecu Hrvata. Zgrada OŠ “Kiseljak 1” u očajnom je stanju iako nastavu u njoj pohađa ukupno 757 učenika. Djeca nemaju adekvatne uvjete za učenje. Namještaj je dotrajao, krov prokišnjava, uništeni su zidovi, toalet. Prostora nedostaje, a tek od ove jeseni mogu koristiti fiskulturnu salu. U zgradi se izvodi i nastava isturenih srednjoškolskih odjeljenja iz Fojnice, jedina veza i način da srednjoškolci iz Kiseljaka pohađaju u svojoj općini nastavu na bosanskom jeziku

Otišla je za njega, ali je imala momaka... nećete vjerovati, sad kad bi brojila, da neko piše imena koja je ipak zapamtila, da hi imam trides i pet, da je imala. Al' ipak, neka je i odstranila Murata, ope je suđena bila za njeg

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!