O’Sullivan iz naše mahale

Sanjin Pehlivanović osvojio je tri puta zaredom evropski juniorski šampionat u bilijaru, a na posljednjem svjetskom prvenstvu u Šangaju bio je treći. Trenira svaki dan, a tokom priprema za evropsko i svjetsko prvenstvo na treninzima ostaje i do deset sati dnevno. Veliko odricanje, ali i velika ljubav za ovim sportom, doveli su ga na krov Evrope

Gledaoci Eurosporta na našim prostorima imali su vjerovatno priliku odgledati neki snuker‑meč. Igra je to iz porodice bilijarskih igara, a razlikuje se po veličini stola, broju kugli te specifičnim pravilima skupljanja bodova kombinacijom crvenih i obojenih kugli. Najveće ime savremenog snukera svakako je Ronnie O'Sullivan, zbog kojeg brojni gledaoci, među kojima i autor ovog teksta, prate ovu neobičnu igru. Kada nema Ronnija, kojeg nazivaju Raketa zbog brzine njegove igre, snuker iznenada postaje nezanimljiv, čak i dosadan. Ljubitelji snukera iz Bosne i Hercegovine vjerovatno nikada neće imati privilegiju gledati ovog majstora uživo, ali jednog velikog majstora mogu gledati na Dobrinji, u prostorijama Sportskog bilijar‑kluba “Predator”. Petnaestogodišnji Sanjin Pehlivanović ne igra snuker, nego bilijar, ali njegova brzina, preciznost i kontrola bijele kugle ostavljaju bez daha. Bilijar je počeo igrati s devet godina, a prije toga je trenirao fudbal. Budući da su mu se preklapala takmičenja u ova dva sporta, Sanjin se morao odlučiti šta da nastavi trenirati. Srećom po bosanskohercegovački sport, odlučio se za bilijar. Tek kad uživo vidite Sanjina, postanu vam sasvim jasne riječi velikog naučnika Nikole Tesle: “Bilijar je najsuptilnija igra perfekcije i logičnosti, satkana od šahovske kombinatorike, zakona fizike i izvanredne povezanosti čovečijeg uma i tjelesne motorike.”

Sanjin na krovu Evrope

Ozbiljna bilijarska priča u Bosni i Hercegovini pokrenuta je 2008. godine, kada je osnovan Bilijarski savez Bosne i Hercegovine. Dvije godine poslije, Savez je primljen u Evropsku bilijarsku federaciju. “Jedan smo od najmlađih bilijarskih saveza na svijetu. Jedan od prvih koraka napravio je Alen Muratović, koji je 2013. godine osvojio prvu medalju za Bosnu i Hercegovinu na evropskom juniorskom prvenstvu. Ubrzo nakon osnivanja Saveza, pojavio se i Sanjin. Vrtio se po klubu i koristio pauze između partija da odigra dvije-tri kugle. Kad drugi par dođe za taj sto, on se povuče i čeka svoju šansu. Eto, tolika je bila njegova želja za ovim sportom”, kroz osmijeh se prisjeća Senad, Sanjinov otac i trener. Kaže da su on i Ramiz Turija, direktor kluba “Predator”, a zatim i Sanjinov menadžer, primijetili da Sanjin neke udarce odigrava s lahkoćom, pa su se ozbiljnije posvetili usavršavanju njegove igre.

Nakon što je Savez osnovan, započeto je certificiranje trenera i klubova. “Danas imamo klubove širom Bosne i Hercegovine. Osam ih se takmiči u našem sistemu, ali ih ima znatno više. Nažalost, ne podržavaju svi u Bosni razvoj bilijara, pa on teže uspijeva u manjim sredinama. Zbog toga se brojni klubovi iz manjih sredina ne takmiče u našem sistemu jer naprosto nemaju sredstava ni podrške koji bi olakšali njihov rad. Ipak, u jednoj ovakvoj sredini uspijevamo proizvesti prave majstore ove igre”, ističe Senad. Njego sin Sanjin svakako je jedan od najvećih potencijala s kojim se može ponositi naša zemlja. Tri puta zaredom osvajao je evropsko prvenstvo, a na posljednjem svjetskom prvenstvu održanom u Šangaju bio je treći.

Ako se neko profesionalno bavi bilijarom, od toga se može živjeti. “Sanjin će uskoro doći na taj nivo da će od igranja na turnirima moći pristojno živjeti. Nagradni fondovi sve su veći, naročito otkad se u svijet bilijara intenzivno uključila Kina. Također, Arapi doprinose razvoju ovog sporta jer izdvajaju velika novčana sredstva kako bi najbolje igrače privukli na turnire. To je dobro za bilijar”, objašnjava Senad Pehlivanović i dodaje: “Za roditelja je bogatstvo kad mu se dijete bavi bilo kojim sportom, a ne bavi se ulicom. To je velika dobit. Naravno, bude tu i suza, odricanja, muke, treninga… Pa Sanjin zbog obaveza na treninzima nije imao nijednog raspusta u posljednjih pet godina. Međutim, kad vam se dijete popne na pobjednički podij kao evropski prvak, zaboravite na sve probleme i odricanja. Gledate ga i slušate himnu svoje zemlje. Neizreciv je to osjećaj. Morate biti jaki pa da vam srce ne iskoči iz grudi.”

Naporan ritam treniranja

Sanjin kaže da je bilijar počeo igrati kao dječak, s jaranima koji su ga jednog dana poveli da skupa odigraju partiju-dvije. Bilijar mu se odmah svidio. “Ne možeš ništa raditi ako to ne voliš. Tako sam i ja, iz ljubavi prema igri, počeo trenirati bilijar. Tome se moraš posvetiti jer u ovom sportu talent određuje samo pet posto nečije karijere. Sve su ostalo trud i rad, a ako nemate ljubavi i želje za igrom, onda nećete moći ni dovoljno trenirati da postignete neki zapažen rezultat”, ističe petnaestogodišnji Sanjin. Kaže da se ozbiljno počeo baviti bilijarom prije četiri godine, kada je održano evropsko prvenstvo za juniore u Sarajevu. Na tom je turniru učestvovao, ali nije napravio neki zapažen rezultat. Ipak, smatra da je upravo taj turnir bio prekretnica u njegovoj karijeri jer se je tada odlučio maksimalno posvetiti ovoj igri. Godinu poslije, osvojio je evropsko prvenstvo za juniore, s nepunih dvanaest godina. Iako publika i mediji vide samo nečiji uspjeh, nerijetko zaboravljaju da iza uspjeha stoje mjeseci i godine neumornog rada. Sanjinov radni dan počinje doručkom, nakon čega odlazi u klub, najčešće oko 10 sati ujutro. Trening traje do 16 sati, nakon čega slijedi odmor do 19 sati, kada počinju večernje instrukcije za školu jer Petu gimnaziju pohađa vanredno. Nakon instrukcija, odlazi u teretanu kako bi ostao u kondiciji.

“Ne idem u teretanu da bih bio bilder, nego da bih ostao u kondiciji. Kada igrate šest ili sedam mečeva zaredom, a meč traje sat i po, onda morate biti u kondiciji. Za bilijar vam ne treba kondicija ako idete ponekad s rajom da se opustite sat ili dva. Međutim, kada igrate profesionalne mečeve zaredom, onda vam je neophodno da budete u kondiciji kako ne biste fulali kugle koje inače pogađate”, ističe Sanjin. Ovako naporan tempo, uz neosporni talent kojeg posjeduje, morao je uroditi plodom. “Kada sam u Sloveniji osvojio evropsko prvenstvo, nisam mogao vjerovati da se to desilo. Naporno sam trenirao i očekivao sam dobar rezultat, ali ne i osvajanje zlatne medalje. Na tom sam prvenstvu igrao osmicu i devetku. U osmici sam izgubio polufinale rezultatom 6-5. Sjećam se da sam bio uplakan jer sam bio tako blizu ulaska u finale. Nakon toga sam igrao mečeve u devetki. Opustio sam se, i mislim da je to doprinijelo mojoj igri. Na kraju, trud se isplatio”, pripovijeda Sanjin.

Pobijediti svoga uzora i sedmostrukog svjetskog prvaka

Budući da na TV‑u rijetko prenose bilijar, popularnu devetku koju i sam igra, Sanjin često prati snuker. “Omiljeni igrač mi je Ronnie O'Sullivan, kao i svima, pretpostavljam. Snuker nije zanimljiv kad Roonie ne igra”, kaže Sanjin, ističući da i sam ponekad igra snukera, ali da je bilijar igra u kojoj se osjeća najkomotnije.

Sanjin pojašnjava da je u ovoj igri veoma važna mentalna snaga. Kaže da se često desi da sjajni igrači izgube meč zbog pada koncentracije. Za mentalnu snagu brine njegov tim, bez kojeg bi, prema Sanjinovim riječima, bilo nezamislivo osvajanje evropskog prvenstva. Posljednja medalja sa svjetskog prvenstva mnogo mu znači, ali on smatra da je mogao ostvariti i bolji rezultat. Upravo je pad koncentracije doprinio porazu. “Mongolca od kojeg sam izgubio u polufinalu pobjeđivao sam dva puta ranije. Čak sam ga lagano dobio dva meča. Ali, bio sam istrošen. U četvrtfinalu sam gubio 6-2, a pobijedio sam 8-6”, prisjeća se Sanjin, ističući da su se i u juniorskoj konkurenciji isprofilirali igrači koji se susreću u samim završnicama velikih takmičenja. “Kada dođete u završnicu turnira, odlučuju nijanse, jer su svi igrači odlični. Samo je pitanje ko se bolje osjeća u tom trenutku, ko je više fokusiran i manje umoran, ili zaražen Facebookom”, kaže Sanjin.

PROČITAJTE I...

Pet godina trajalo je istraživanje i intenzivno pisanje, no na kraju mu je uspjelo. Narednog mjeseca iz štampe izlazi monografija FK Sarajevo, koju je napisao Semir Zilić. Za Stav govori o tome kako je, nakon četrdeset godina, nastala monografija jednog od najvećih sportskih timova u BiH

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!