Ostvarivanje ratnih ciljeva preko Centralne izborne komisije

Cementiranjem neravnopravnosti građana i svakog pripadnika konstitutivnih naroda na području Federacije BiH otvara se put ostvarenju mokrih snova Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića o etničkim teritorijama u Bosni i Hercegovini

Primjena izbornih rezultata nedavno održanih općih izbora u Bosni i Hercegovini, u dijelu koji se odnosi na delegiranje u Dom naroda Parlamenta Federacije BiH, a time i na izbor predsjednika, potpredsjednika i Vlade Federacije te na delegiranje federalnih zastupnika u Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH i imenovanje Vijeća ministara, po svemu sudeći, morat će riješiti Ustavni sud BiH.

Njegova prijeizborna odluka da, temeljem apelacije zastupnika u Hrvatskom saboru (sic!) Bože Ljubića, neustavnim proglasi članove Izbornog zakona koji reguliraju delegiranje zastupnika u Dom naroda Federacije izazvala je krizu koja u predizborno vrijeme nije mogla biti riješena političkim dogovorom, tj. usvajanjem izmjena ili novog Izbornog zakona, prije svega zbog ustrajnog protivljenja HDZ-a i njegovih satelita, odnosno Kluba Hrvata u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH svakom razumnom rješenju. Pa i onom koji je podržala Venecijanska komisija, ekspertna pravnička institucija Evropske unije koja državama pomaže u donošenju zakona u skladu s pravnom stečevinom Unije.

Ustavni sud zauzeo je stav da kantoni nisu etničke tvorevine, odnosno političko-teritorijalne jedinice koje trebaju osigurati ravnopravnost naroda, pa ne postoji obaveza da se iz svakog kantona delegira barem jedan pripadnik konstitutivnih naroda u Dom naroda Parlamenta FBiH. Takva odluka bila je voda na mlin zahtjevima HDZ-a i satelita da se hrvatski zastupnici u gornjem domu koji pokreće mehanizam zaštite vitalnog nacionalnog interesa delegiraju isključivo iz kantona u kojima HDZ ima znatan politički utjecaj. Tako je princip ravnopravnosti i jednakosti svakog pripadnika sva tri konstitutivna naroda i Ostalih žrtvovan zarad interesa jedne političke stranke. Iako se Ustavni sud vjerovatno vodio logikom da se ravnopravnost konstitutivnih naroda ostvaruje i štiti na entitetskom i državnom nivou, svojom je odlukom pred same izbore umnogome pomogao trenutnoj situaciji koju će opet sam morati razriješiti.

USTAVNOST USTAVA FEDERACIJE ILI APELACIJA

Osim Ljubića, apelaciju Ustavnom sudu BiH podnijela je i tadašnja predsjedavajuća Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, HDZ-ova Borjana Krišto. Ona je postavila pitanje ustavnosti odredbe Ustava Federacije BiH koja tretira istu stvar, odnosno određuje da se u Dom naroda Parlamenta Federacije BiH iz svakog kantona delegira barem jedan zastupnik bošnjačkog, srpskog i hrvatskog naroda te iz reda Ostalih iz svakog kantona koji ima barem jednog pripadnika svakog naroda izabranog u zakonodavno tijelo.

Ona je, dakle, dovela u pitanje još blažu ustavnu odredbu o delegiranju pod uvjetom da postoji barem jedan izabran zastupnik u kantonalnoj skupštini iz određenog konstitutivnog naroda. Takav uvjet nije postojao u osporenim odredbama Izbornog zakona. To znači: ako je u Bosansko-podrinjskom kantonu Goražde izabran jedan Hrvat s liste bilo koje stranke, iz tog se kantona delegira (u tom slučaju taj poslanik) u Dom naroda Parlamenta Federacije BiH. Time se garantira jednakost hrvatskog naroda u tom kantonu, ali i ravnopravnost Hrvata na cijelom području Federacije. Ukine li se ta ustavna odredba na sjednici Ustavnog suda BiH 30. novembra, dio Hrvata, ali i ostalih bit će diskriminiran.

Ovo je nasilje i nad duhom i nad slovom Dejtonskog i vašingtonskih mirovnih sporazuma. To bi moglo izazvati val tužbi Evropskom sudu za ljudska prava čije presude u drugim slučajevima diskriminacije (Sejdić-Finci, Pilav) ionako još nisu implementirane. Šta to znači na evropskom putu Bosne i Hercegovine koji, ako je suditi prema izjavama hrvaćanskih premijera i predsjednice, najviše podupiru bosanski Hrvati, koji, jelte, s 80 posto podupiru HDZ i satelite, ne treba postavljati Draganu Čoviću.

On taj evropski put samo fingira, dok su rezultati djelovanja (institucionalnog i vaninstitucionalnog, što bi rekao S. Milošević) vidljivi golim okom. No, računi će se ispostaviti državi i prije svih bošnjačkom narodu. Cementiranjem neravnopravnosti građana i svakog pripadnika konstitutivnih naroda na području Federacije BiH otvara se put ne samo tužbama već i ostvarenju mokrih snova Franje Tuđmana i već spomenutog srpskog vožda o etničkim teritorijama u Bosni i Hercegovini.

Naravno, Ustavni sud BiH može odbaciti apelaciju Krišto i time zaustaviti urušavanje ustavnog poretka te se ovi scenariji ne bi mogli ostvariti. Generalno gledajući, Ustavni sud morat će pokusati kašu koju je sam spremio. Postavlja se razumsko pitanje: Je li Ustav neustavan ili su to apelacije? Po čemu presuđuje Ustavni sud, po Ustavu ili po nečemu drugom? Kako može ne biti u skladu s Ustavom BiH odredba Ustava Federacije o načinu delegiranja u Dom naroda? Krišto to smatra analogijom jer su ukinuti članovi Izbornog zakona. Pravna je logika očito na ispitu. Za nadati se je da će je Ustavni sud BiH slijediti.

U tom slučaju, HDZ-u i satelitima ostaje famozni plan B, tj. opstrukcija delegiranja Hrvata u kantonalnim skupštinama u kojima imaju većinu u Domu naroda FBiH, pa time i nemogućnost konstituiranja tog doma bez kojeg je nemoguće izabrati predsjednika, potpredsjednike i Vladu Federacije. Već viđen scenarij koji, ako je suditi po svim izjavama mjerodavnih jamaca provedbe Dejtonskog mirovnog sporazuma te očitovanjima OHR-a, međunarodna zajednica neće tolerirati. Daj Bože.

Ustavno-pravna zbrka pojačana je činjenicom da je Centralna izborna komisija ovlaštena provesti rezultate izbora ako Parlamentarna skupština BiH ne donese izmjene Izbornog zakona prema odluci Ustavnog suda – što se dogodilo. Ona je na svom posljednjem zasjedanju u igru uvela i pitanje primjene rezultata popisa stanovništva. Iako Ustav Federacije BiH jasno kaže da se sve do potpune provedbe Aneksa 7 Dejtonskog mirovnog sporazuma, dakle povratka izbjeglica i raseljenih lica, ima primjenjivati popis stanovništva iz 1991. godine, znači prije genocida i etničkog čišćenja, i iako još nije dovršen Akcijski plan povratka, čiji je rok 2020. godina, te su na bazi tog popisa sačinjeni birački spiskovi, pet nebošnjačkih članova CIK-a izjavilo je da žele primjenu rezultata popisa iz 2013.

Donese li se takva odluka, sasvim je sigurno da će biti pokrenute tužbe prema Ustavnom sudu na oba nivoa jer bi se ovdje flagrantno kršile odredbe Ustava, za razliku od apelacije zastupnika Hrvatskog sabora i bivše predsjedavajuće Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH koje su interpretativne naravi.

Primjena rezultata popisa iz 2013. u konstituiranju predstavničkih tijela nije samo neustavna i protudejtonska već je još jedan devastirajući udarac državi i isto tako, ako ne i gore, doprinosi ostvarenju Tuđman-Miloševićevog plana podjele, doduše, malo prikrivenog i netransparentnog. Odnosno, ostvarenju ratnih ciljeva agresora na Bosnu i Hercegovinu.

NEUSTAVNE ODLUKE I IGRANJE S USTAVOM

S obzirom na to da je ovdje, prije svega, riječ o ugrožavanju države, oglasila se Stranka demokratske akcije kratkim saopćenjem u kojem “poziva Centralnu izbornu komisiju da izvrši svoju obavezu i donese odluku o raspodjeli mandata u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH, poštujući pri tome strogo odredbe Ustava Federacije BiH, što podrazumijeva da odluka CIK-a mora poštovati dva ključna principa sadržana u Ustavu FBiH. Prvi je minimalna zastupljenost, koja se odnosi na to da se iz svakog kantona, ukoliko postoji izabran, najmanje po jedan pripadnik svakog konstitutivnog naroda mora delegirati u Dom naroda FBiH. Drugi ustavni princip je primjena popisa iz 1991. godine, koji se mora primjenjivati sve do konačne implementacije Aneksa VII Dejtonskog mirovnog sporazuma.”

Jer, primjenom popisa stanovništva iz 2013. prije provedbe Anksa 7, de facto bi se stvorio treći entitet, po željama Dragana Čovića, kojim bi vječno vladao HDZ. Ni visoki predstavnik ni Parlamentarna skupština BiH nisu donijeli odluku kojom bi konstatirali da je ispunjen Aneks 7, odnosno da je proces povratka završen, pa je popis stanovništva, prema kojem je sačinjen centralni birački spisak i po kojem tada popisani građani Bosne i Hercegovine ostvaruju aktivno biračko pravo i dalje mjerodavan, što određuje i Dejtonski mirovni sporazum.

U svojstvu amicus curiae, Ured visokog predstavnika dostavio je Ustavnom sudu BiH stav kojim potvrđuje poštivanje odredbi Ustava FBiH, i to u oba generirana slučaja, primjene popisa stanovništva iz 1991. godine i delegiranja barem jednog pripadnika konstitutivnih naroda i Ostalih iz svakog kantona. Stav nije obavezujući, ali bi trebao biti instruktivan za Ustavni sud BiH, ako je njegova intencija čuvanje ustavnog poretka i vrednota od kojih je jednakost i ravnopravnost i građana i svakog pripadnika svakog konstitutivnog naroda i Ostalih jedna od najvažnijih. Naime, OHR smatra da odredba o načinu delegiranja u Dom naroda osigurava jednakost svih u Federaciji.

Federalni zavod za statistiku dostavio je CIK-u stručno tumačenje primjene popisa stanovništva na izborni proces. Njegov direktor Emir Kremić pojasnio je da su popisi iz 1991. i 2013. godine neuporedivi. Popis iz 1991. uključio je i građane BiH koji su boravili u inozemstvu, bez obzira na dužinu boravka i rada, dok onaj iz 2013. godine nije. Potonji je usvojio metodu “uobičajenog stanovništva”, dakle, za svaku teritorijalnu jedinicu broj stanovnika dobio se zbrajanjem broja osoba koja u njoj imaju uobičajeno mjesto stanovanja i prisutna su ili samo privremeno odsutna.

Popis iz 1991. godine proveden je metodologijom “stalnog stanovništva”. Zato Federalni zavod za statistiku smatra upitnim primjenu popisa iz 2013. godine na izborni proces, odnosno formiranje Doma naroda. Također, Zavod je upozorio da su se mijenjale granice općina iz 1991. godine, uspostavljale nove, a kantoni nisu niti postojali, kao ni entiteti. Konačno, član 16. Zakona o popisu stanovništva, po kojem je popis iz 2013. godine proveden, jasno utvrđuje da se dobiveni podaci koriste “isključivo u statističke svrhe”. Dakle, ako CIK donese odluku o primjeni rezultata popisa iz 2013. godine, time on krši niz najviših propisa Bosne i Hercegovine. Kako je to moguće i hoće li biti pravnih posljedica za njegove članove koji bi glasali za takvu odluku? Ili će HDZ-ovi kadrovi zasuti Ustavni sud još besmislenijim apelacijama kojima će ovaj, mira u kući radi, umjesto da ih odbaci, posvetiti pažnju i ustave proglašavati neustavnima?

 

PROČITAJTE I...

Želi li Bandić da Hrvati u Sarajevu i BiH imaju isti položaj kao Bošnjaci u Zagrebu, trebalo bi ukinuti institut zaštite vitalnog nacionalnog interesa, posmjenjivati sve Hrvate direktore javnih poduzeća, ambasadore, generale, ministre, uvesti kategoriju Bošnjaka katoličke vjeroispovijesti i forsirati propagandu kako se Hrvatima daju velika prava jer je bošnjačka vlast u Sarajevu bila pokroviteljem godišnjeg hodočašća u organizaciji Katoličke crkve na spomen žrtvama Vukovara, uvesti davanje po dvadesetak hiljada maraka iz kantonalnih budžeta za izdavačku djelatnost manjinskih udruženja Hrvata

Posebno je paradoksalno da premijer Plenković, koji se često hvali svojim europejstvom, te koji uvijek oštro osuđuje miješanje Rusije u unutarnja pitanja Ukrajine, predvodi suludu kampanju protiv BiH pokušavajući svim raspoloživim mehanizmima utjecati na unutarnja pitanja BiH

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!

error: Sadržaj je zaštićen!