Oslobođenje od pameti

Pokušajmo samo zamisliti da je neko od “nacionalista” objavio twit koji bi imao tek desetinu šovinizma kakvim je bio nabijen Mustafićev, kakva bi se samo kuka i motika digla, kakvo bi naricanje i lelekanje odjeknulo, najprije upravo iz Oslobođenja.

Koliko ovdašnje političke i medijske perjanice tzv. ljevice pate od manjka intelektualnog poštenja te koliko su sklone zamjenama teza pa čak i najbesmislenijim, gotovo infantilnim podvalama, plastično je prije koji dan demonstrirala Vildana Selimbegović, glavna urednica Oslobođenja.

Njen tekst, koji je trebao poslužiti da se nekako neutralizira primitivni govor mržnje Dine Mustafića, tako da ga se napravi gotovo mučenikom, ne bi li se kako sakrio i zanemario njegov primitivni šovinizam i urbani fašizam kojeg sije svojim statusima na Twitteru, uspio je gotovo nemoguće: urednica Oslobođenja potpuno je izignorirala povod kritici Mustafićevih skandaloznih izjava.

Selimbegovićka je, pokušavajući predstaviti Mustafića žrtvom, u širokom luku izbjegla objasniti čitaocima zašto je Dino Mustafić dobio nadimak Dino Titolitare. To svakako nije bilo zato što je Mustafić “dokazani zagovornik građanskih i ljudskih prava”, niti zato što “podržava ujedinjenje ljevice”.

Nema ništa sporno niti u Mustafićevom ljevičarstvu ili političkoj podršci ovom ili onom projektu, no ima dosta toga spornog u njegovim objavama na društvenim mrežama u kojima preferira totalitaristički sistem, poput onog komunističkog, nauštrb demokratskog prava Bošnjaka na političko organiziranje kao što je i krajnje sporan Mustafićev govor mržnje na Twitteru spram članova SDA, kojima, pored lijepljenja šovinističkih termina, na kraju negira i samu pripadnost ljudskom rodu.

No, sve to za Vildanu Selimbegović nije sporno, ona ne primjećuje ili se pravi da ne primjećuje takav Mustafićev šovinizam, a možda što ga i sama odobrava i prakticira. Već je odavno uočljivo da za ovdašnje salonske titolitariste i crvenu buržoaziju nema nedozvoljenog ili pretjeranog postupka prema političkim suparnicima koje oni etiketiraju nacionalistima. Prema takvim “narodnim neprijateljima” svaki postupak dopušten je zato što su “nacionalisti” i “desničari” već dehumanizirani i demonizirani.

U tom svjetlu treba posmatrati i na prvi pogled šokantan izostanak suosjećanja Vildane Selimbegović spram meta Mustafićevog šovinizma. A pokušajmo samo zamisliti da je neko od “nacionalista” objavio twit koji bi imao tek desetinu šovinizma kakvim je bio nabijen Mustafićev, kakva bi se samo kuka i motika digla, kakvo bi naricanje i lelekanje odjeknulo, najprije upravo iz Oslobođenja.

Ovako, budući da su u pitanju ideološki ispravni drugovi, problem je kritika šovinizima, a ne sam Mustafićev šovinizam.

Naravno, Mustafić je samo bio povod za ovakav tekst u Oslobođenju. Pravi je razlog taj što treba nekako dati političku težinu komediji koja se naziva “ujedinjenje ljevice” pa tu koridu na kojoj se sudaraju napuhana ega i glavuše ljevičarskih lidera i liderčića zaogrnuti nekakvim plaštom ozbiljnosti, izmišljajući da se nekoga ili nešto napada jer podržava takve spektakle, izmišljajući nekakve neprijatelje koje strepe od nadolazeće crvene plime.

Taman posla, takva kretanja i takvi trendovi imaju opću podršku, jer cirkusa, zabave i klovnova nikada dosta.

PROČITAJTE I...

“Rahmetli Alija je uvakufio pet miliona maraka u vidu dionica u BOR banci s ciljem da se ta sredstva umnožavaju. Može se iz vakufname izvući zaključak da se osnovna sredstva čuvaju, a da se iz dobiti stipendiraju studenti i učenici. Moram napomenuti da je uvakufljeno 5 miliona, a da smo mi za nekih 15 godina ostvarili oko 11,7 miliona maraka, u obrazovanje i nauku smo investirali 4,5 miliona maraka. Fond je u cijelosti sačuvan i mi sada raspolažemo s nekih 6,2 miliona maraka. On je osnovao još ovakvih sličnih fondova, ali uglavnom su svi propali, osim Fonda 'Bošnjaci'”, priča direktor Fonda Šahin Kerla

Svjedočenja Zaimovih prijatelja i zatvorenika s Golog otoka na najbolji način opisuju veličinu njegove ličnosti i principe islama kojih se on držao i u najtežim uvjetima, što njegovog sina Mesuda podsjeća na patnju prvog mujezina u islamu, a to mu je bila i inspiracija za pjesmu Kasida za bosanskog Bilala, koja se nalazi na početku knjige

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!