Opozicija se ponaša kao da želi građansku findžan-državu

Kome opozicija u Federaciji BiH obećava građansku državu kada znamo da Srbi i Hrvati u ovom trenutku na nju neće pristati ni pod kojim uvjetima? Isključivo Bošnjacima, na čije glasove isključivo i računaju. Kakva je politička korist od toga? Nikakva, osim što se pozicija i snaga Bošnjaka unutar njih samih dodatno oslabljuje

U Republici Srpskoj na ovim izborima dominantno je pobijedila srpska nacionalna opcija, a opoziciju čine također stranke s jasnim nacionalnim predznakom za koje će neki reći da bi bili i gori od SNSD-a samo da dobiju priliku. U predizbornoj kampanji nismo mogli uočiti da se između srpskih vodećih političara trvenja i nadmudrivanja vode u smjeru optužbi za nacionalizam i radikalizam kao što je to počesto bilo riječ među Bošnjacima u Federaciji BiH. Ko je veći Srbin, ko je manji izdajnik i ko može ponuditi bolje garancije da će zaštititi manji entitet, taj je i prepoznat među Srbima kao njihov predstavnik.

Kod Hrvata je pobijedila hrvatska nacionalna opcija, a slabašnu opoziciju čine također stranke s jasnim nacionalnim predznakom. U predizbornoj kampanji mogli smo čuti da im je najbitnija zaštita hrvatskog nacionalnog interesa. Ovakvo stajalište dodatno je utvrdila i ojačala pobjeda Željka Komšića, čija je kandidatura za Predsjedništvo BiH homogenizirala Hrvate i u parlamentima značajno ojačala Čovićev HDZ. Dakle, nigdje ni riječi o građanskom uređenju države, pozicije su tvrde i nepopustljive i kod Hrvata i kod Srba. Kod Bošnjaka je također pobijedila nacionalna stranka koja u odnosu na izbore iz 2014. bilježi mali pad u osvojenim glasovima, ali on je s obzirom na osvojene mandate gotovo neprimjetan. Ovaj je rezultat ostvaren uprkos razilaženjima unutar same SDA, iz koje su u zadnju godinu i po nastale čak 3 nove stranke, čiji su lideri preko noći zaboravili bošnjački nacionalni interes i postali veliki zagovornici multikulture i tzv. građanštine.

Očito je da opozicija koja računa na bošnjačke glasove u Federaciji BiH s gnušanjem odbacuje nacionalno kao okvir unutar kojeg se djeluje, a sebe vide kao patriote i čuvare države (SDP). Što je najgore od svega, opozicija koja računa na bošnjačke glasove vidi propalu Jugoslaviju kao utopijski model međunacionalne sloge i uspješnog uređenja društva, te se ne libe da to i ističu. Namjerno zanemaruju dobro poznatu činjenicu da je u Jugoslaviji patentiran nacionalni ključ u konstruiranju vlasti koji se sveudilj provodio, naravno, uglavnom u korist Srba. Proizvodnja ludila sastoji se od toga da se kritizira današnji tzv. etnonacionalistički ključ koji od nas navodno radi plemena i gura nas u torove, dok se poziva i potiho pati za Jugoslavijom, koja je isti taj nacionalni ključ inovirala. Koliko su komunisti u SR BiH bili ozbiljni u etnonacionalnim razdjelnicama, govori i podatak da je pri Fakultetu političkih nauka postojao Institut za proučavanje nacionalnih odnosa.

Predrag Kojović iz Naše stranke reći će da će s koalicijskim partnerima (računaju i na Konakovića) provesti reformu obrazovanja u Kantonu Sarajevo, ali i da neće dopustiti ukidanje bosanskog jezika u RS-u. Kakva monstruozna podvala. Da je NS-u zaista stalo do bosanskog jezika, tada bi se kandidirao u RS-u, tada bi Sabina Ćudić dijelila povratnicima pakete s čokoladom i Rječnikom bosanskog jezika Dževada Jahića. No, to nije cilj ove stranke koja zamajava Bošnjake i bez obraza laže da im je stalo do bosanskog jezika u RS-u, gdje nemaju ama nikakav politički utjecaj i snagu, a u Kantonu Sarajevo i Federaciji BiH uvodili bi nepostojeći zajednički jezik i anacionalni pristup obrazovanju. Naravno, ako im se dopusti.

Imamo, dakle, posve iskrivljenu percepciju i realnosti (prema željama i poziciji druga dva naroda) kao i prema vlastitim mogućnostima. Do koje mjere ide ludilo, govori i pojava teze da bi se vlast mogla sastavljati bez pobjedničkih hrvatskih i srpskih stranaka koja je nabačena od bošnjačkih ljevičara preko tzv. nezavisnih medija. Ne samo da ovo Hrvati i Srbi vide kao apsolutni bošnjački nacionalizam i unitarizam nego je to nemoguće jer bi istog trenutka bilo zaustavljeno u Domu naroda. No, to je najmanje što bi mogli učiniti predstavnici Srba i Hrvata, a izgledno bi bilo da bi istog trenutka mogli pokrenuti priču o referendumima za otcjepljenje. Pa kome onda opozicija u Federaciji BiH obećava građansku državu kada znamo da Srbi i Hrvati u ovom trenutku na nju neće pristati ni pod kojim uvjetima? Isključivo Bošnjacima, na čije glasove isključivo i računaju. Kakva je politička korist od toga? Nikakva, osim što se pozicija i snaga Bošnjaka unutar njih samih dodatno oslabljuje.

Primjer Naše stranke je ilustrativan, jer jedino gdje mogu provesti svoje anacionalne programe je među Bošnjacima, i to direktno na štetu upravo Bošnjaka. Legitimno je reći da se od građanskog principa ne smije odustati radi budućnosti, ali tzv. građanske stranke provodile bi građanski princip, navodno, u čitavoj BiH, dok glasove dobivaju isključivo na teritoriju gdje žive Bošnjaci.

U ovom historijskom trenutku to direktno implicira findžan‑državu (bošnjačko-građansku) na 30% teritorija BiH, što bi Hrvati i Srbi rado pozdravili i pripomogli. I zato bi opozicija pod hitno trebala prestati proizvoditi političku šizofreniju i koncentrirati se na realnost te prestati s pričom o pogubnim etnonacionalizmima koja je adresirana na štetu SDA, a ustvari, šteta se čini bošnjačkom narodu u cjelini. Paradoks je u tome da ustvari opozicija radi upravo ono za što optužuju SDA, stvara preduvjete da se podjele iscrtaju državnim granicama findžan‑državice. Zvala se ona građanska ili bilo kako drugačije, i dalje je findžan.

 

 

PROČITAJTE I...

Ocvali, zanemoćali Lagumdžija (samo fizički, još uvijek je intelektualno nadmoćniji od sve te halaše koja ga ovih dana udara po cjevanicama) nije ništa ni bolji ni lošiji od Zlatka Lagumdžije kakvog znamo posljednjih dvadeset godina, a tek je sada postao predmetom njihovog zanimanja.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!