Opći je interes da se oformi krovna organizacija muslimana u Njemačkoj

“Tri su elementa koja mogu ujediniti muslimane u Njemačkoj: prvo je islam, kao zajednička identifikacija koju ćemo staviti ispred mezheba i etniciteta; drugo je njemački jezik kao jezik koji nas sve spaja, koji ima svoju bogatu kulturnu baštinu, a na kojem bismo trebali i pisati, govoriti i držati hutbe; i treći element jeste identifikacija s Njemačkom kao državom. To je integrativni model koji bi mogao riješiti mnoge probleme muslimana u Njemačkoj. On ne znači odvajanje Bošnjaka od Sarajeva ili Turaka od Ankare, već upravo podrazumijeva neraskidivu duhovnu vezu s našim centrima. Jedino što taj model dodatno podrazumijeva jeste naša veza s Berlinom”

 

Benjamin Idriz rodio se 1972. godine u Skoplju, gdje je završio osnovno obrazovanje. Pred svojim ocem Idrizom ef. Idrizom naučio je Kur’an napamet u dobi od jedanaest godina. Nakon osnovnog obrazovanja, odlazi u Damask, gdje upisuje “Furkan” medresu. Diplomirao je na Evropskom fakultetu za islamske studije u Château-Chinonu u Francuskoj, a magistrirao na Univerzitetu Al-Auzai u Bejrutu 2014. godine. Doktorirao je 2016. godine na Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru.

Autor je tri knjige publicirane na njemačkom jeziku i koautor jedne. Pored toga, redovno piše za Preporod, Süddeutsche Zeitung i Islamische Zeitung. U njemačkim printanim medijima do sada je objavio više od 350 članaka. Učestvovao je na brojnim međunarodnim konferencijama i veoma je angažiran u promoviranju islama u Njemačkoj. Aktivno govori i piše bosanski, turski, albanski, arapski i njemački jezik. Trenutno je uposlen kao imam u Islamskoj zajednici u Penzbergu.

Predsjednik je Islamskog foruma u Münchenu, muslimanski je predstavnik Međureligijskog vijeća u Münchenu te član Vijeća Akademije za islam u nauci i društvu (AIWG) pri Univerzitetu Goethe u Frankfurtu. Hafiz Benjamin Idriz za Stav govori o izazovima s kojima se susreću muslimani u Njemačkoj, potrebi i mogućnostima za osnivanje krovne organizacije muslimana u ovoj zemlji, nacionalnim i mezhepskim barijerama i mogućnostima njihovog nadilaženja.

STAV: S kakvim se institucionalnim izazovima susreću muslimani u Evropi u kontekstu organiziranja vjerskog života?

IDRIZ: Ja bih govorio prije svega o Njemačkoj. Ovdje živimo u jednom uređenom društvu koje je naučilo na red i organizaciju. Njemačko društvo želi znati s kim razgovara kad su u pitanju islam i muslimani. To je još nejasno i to je veliki minus za nas muslimane. Zbog toga su i političari i mediji iziritirani, s punim pravom, rekao bih. Pitanje organiziranja trenutno je jedan od najvećih izazova za muslimane u Njemačkoj i u Evropi uopće s obzirom na to da su na muslimane neprestano uperena svjetla medijskih reflektora. Također, Nijemci su veoma zainteresirani za budućnost islama i integraciju muslimana u njemačkom društvu. Stoga je organizacija muslimana u Njemačkoj potrebna ne samo za boljitak nas muslimana nego i kao odgovor na izazove koji se pred nas postavljaju od njemačke javnosti.

STAV: Je li uopće moguće ustanoviti krovnu organizaciju muslimana u Njemačkoj s obzirom na sve etničke, mezhepske i kulturološke razlike među muslimanima u Njemačkoj?

IDRIZ: Mi imamo ozbiljan problem imidža islama i muslimana u Evropi. Bez jake, uredne i jedinstvene institucije teško ćemo moći suzbiti te predrasude. Ne samo muslimani pojedinačno nego i njihove džamije i institucije žive u getu – čast izuzecima. Mnoge muslimanske zajednice uporno misle da mogu nastaviti onako kako su do sada radile. Međutim, mi sada imamo novu generaciju, rođenu ovdje, kojoj je njemački maternji jezik, koja Njemačku doživljava kao svoju matičnu državu, a u zemlje svojih očeva odlazi turistički. Naravno, utopija je očekivati da se vjerske zajednice s nacionalnim predznakom odreknu svoje matice.

Činjenica je da Bosna i Hercegovina, Turska, Maroko i druge zemlje imaju interes da čuvaju svoje vjernike van svojih granica. S druge strane, Njemačka ima interes da se oformi krovna organizacija muslimana. Želim reći da to nije samo interes Njemačke već i mnogih muslimana u Njemačkoj. Mi moramo sjesti za stol, svi predstavnici različitih zajednica, i porazgovarati o svojoj budućnosti, kako je vidimo i šta od nje očekujemo. Stoga sam ja još 2010. godine osmislio koncept koji je za sada ostao samo na papiru. Međutim, mislim da će se o tome kad-tad razgovarati. Taj koncept podrazumijeva da se postojeće nacionalne zajednice muslimana u Njemačkoj ujedine u krovnu saveznu organizaciju koja bi bila zajednica svih muslimana, bez obzira na različite mezhepske, kulturološke i jezičke razlike. Tri su elementa koja mogu ujediniti muslimane u Njemačkoj: prvo je islam, kao zajednička identifikacija koju ćemo staviti ispred mezheba i etniciteta; drugo je njemački jezik kao jezik koji nas sve spaja, koji ima svoju bogatu kulturnu baštinu, a na kojem bismo trebali i pisati, govoriti i držati hutbe; i treći element jeste identifikacija s Njemačkom kao državom.

To je integrativni model koji bi mogao riješiti mnoge probleme muslimana u Njemačkoj. On ne znači odvajanje Bošnjaka od Sarajeva ili Turaka od Ankare, već upravo podrazumijeva neraskidivu duhovnu vezu s našim centrima. Jedino što taj model dodatno podrazumijeva jeste naša veza s Berlinom. U tom smislu, katolička crkva može nam biti primjer. Ona ima duhovne veze s Vatikanom, ali i svoje strukture u Berlinu. Mislim da u tom smjeru moramo razmišljati. Islamska zajednica Njemačke, kako je vidim, treba imati svoj sabor u kojem će biti predstavnici svih nacionalnih zajednica.

STAV: Postoji li svijest među vjerskim zajednicama s nacionalnim predznakom da dolaze nove generacije kojima je njemački maternji jezik?

IDRIZ: Posljednje dvije ili tri godine obilazio sam džemate širom Njemačke, gdje sam promovirao neke svoje knjige. Vidio sam da i sami džematski odbori počinju slušati glasove omladine koja traži da se predavanja održavaju na njemačkom jeziku. Međutim, još se na tome treba i mora raditi. Mi smo sada u opasnosti da naša omladina, bila ona bošnjačka, turska, arapska ili albanska, ide tamo gdje im se nude predavanja na njemačkom jeziku. A na njemačkom jeziku trenutno se nude neke organizacije koje ne želim etiketirati, a koje samo crno-bijelo interpretiraju islam. To je opasnost koje moramo biti svjesni. Ako mi svojoj omladini ne ponudimo islamske sadržaje na njemačkom jeziku, koji ta omladina razumije bolje nego neki drugi jezik, bojim se da ćemo izgubiti tu omladinu. I ne samo to. Ako ta omladina krene slijediti ekstremistička tumačenja islama, njemačko društvo će za deset godina imati potpuno drugačiji pogled na muslimane od današnjeg.

Kur’an nas također tome uči: “Mi nismo poslali nijednog poslanika koji nije govorio jezikom naroda svoga, da bi mu objasnio…” (14:4). Nemoguće je dostaviti i objasniti vjeru ljudima, osim na jeziku koji oni razumiju. Zbog toga smatram da se mora početi razmišljati o hutbi na njemačkom jeziku, makar i paralelno. Iz iskustva mogu reći da je to moguće. Moj džemat veoma je mješovit, iako u njemu dominiraju Bošnjaci. Tako je i s drugim džematima koji su veoma divergentni. Mi smo 2006. godine počeli održavati hutbu na njemačkom jeziku jednom mjesečno. Nakon što sam uvidio da raste broj omladine koja sluša hutbu na njemačkom, prošle sam godine počeo dva puta mjesečno održavati hutbu na njemačkom jeziku. Međutim, ja i dalje želim da se u mom džematu govori bosanski, turski i arapski, kao što je do sada bio slučaj. Moramo biti svjesni jedne činjenice: Našu vjeru više ne tumačimo samo za svoje vjernike. Našu vjeru tumačimo i za druge s kojima živimo. Mi više ne živimo u osamljenim svjetovima, te stoga naše tumačenje naše vjere ima danas mnoge posljedice ne samo za nas. Zato moramo izaći iz pećine, iz Kehfa, u globalni svijet, kako sa svojom retorikom, tako i sa svojom organizacijom.

STAV: Kako vidite ulogu Bošnjaka u integrativnim procesima o kojima govorite?

IDRIZ: Bošnjaci su evropski narod. Oni pripadaju zapadnoevropskom kulturnom krugu i zato uživaju bolji tretman od ostalih. Mi smo navikli živjeti s drugima i drugačijima, što nije slučaj s nekim muslimanima koji dolaze iz drugačijih kulturnih podneblja. Bošnjaci izuzetno brzo uče njemački jezik i zato su i bolje integrirani. U bosanskim džematima nema velike barijere između muškaraca i žena, niti predrasuda između njih i Nijemaca. Zato drugi muslimani mogu od nas učiti, ali mi moramo napraviti most prema njima. Kako ćemo to učiniti? Preko njemačkog jezika, naravno. U mom džematu se, kao što sam rekao, govori i bosanski, i turski, i arapski, ali Bošnjaci, Turci i Arapi između sebe komuniciraju na njemačkom jeziku. To je jezik koji nas spaja ne samo s državom već i s drugim muslimanima, spaja nas međusobno.

Islamska zajednica u BiH, kao samostalna institucija muslimana, svojom strukturom i demokratskim sistemom funkcioniranja može biti model za formiranje jedinstvene islamske zajednice u evropskim zemljama, posebno u Njemačkoj, u kojoj Bošnjaci sačinjavaju drugu najveću muslimansku manjinu. Bošnjaci znaju i Istok i Zapad, i Turke i Arape, zato imaju intelektualni potencijal da budu i most i ravnoteža među njima. Rukovodstvo IZ Bošnjaka u dijaspori mora izaći iz svog uskog okvira i pronaći svoju aktivniju ulogu u društvu. Iskreno se nadam da će i Fakultet islamskih nauka u Sarajevu oformiti studij i na njemačkom jeziku, kao što su to uradili s engleskim jezikom. Džemati sada traže imama iz Bosne koji će govoriti i njemački jezik. A to će tražiti i Vlada. Dok vodimo ovaj razgovor, svi njemački mediji prenose prijedlog saveznog ministara unutrašnjih poslova upućen Vladi da se onemogući dolazak imama iz drugih zemalja. Uvjet da bi mogli doći jeste perfektno poznavanje njemačkog jezika.

STAV: Postoje li politički pritisci na džemate u Njemačkoj? Da li se različito tretiraju bošnjački džemati, koji su dio jedne nevladine organizacije, Islamske zajednice u BiH, i turski džemati pri Diyanetu, koji je vladina organizacija u Turskoj?

IDRIZ: Naravno, to je osjetno. Posebno je to jasno u posljednje tri godine, nakon propalog pokušaja vojnog udara u Turskoj, otkad raste politički i retorički pritisak na turske džemate, a posebno na Diyanet, odnosno DITIB, od kojeg se traži da se odvoji od Diyaneta u Turskoj. To su njemački političari javno govorili. Zbog odlučnosti Njemačke da odbaci bilo kakav utjecaj koji dolazi iz Turske, Diyanet je ovdje pod velikim pritiskom. Međutim, to ne znači da pod pritiskom sutra neće biti Bošnjaci ili Arapi. Zbog toga je važno da na vrijeme napravimo strategiju i da budemo spremni odgovoriti na tu vrstu izazova. Upravo u tom kontekstu, u kontekstu promjenjivih političkih narativa, bilo bi izuzetno važno osnovati krovnu organizaciju muslimana u Njemačkoj koja bi ih štitila prije svega kao građane Njemačke. To je ono što želim posebno istaknuti.

To je smjer u kojem moraju ići muslimani u Njemačkoj, ne zato što to Nijemci od nas traže nego zbog sebe i zbog svoje djece. Nadam se da ćemo mi imati našu internu islamsku konferenciju, kao što postoji Njemačka islamska konferencija (DIK). Moramo imati unutarmuslimansku konferenciju, gdje ćemo se sresti i razgovarati o svim problemima i izazovima. Postoji mnogo toga što je neophodno tematizirati, kao što su pitanja opasnosti rasizma i islamofobije, obrazovanje imama, vjeronauka u školama, kao i krivo tumačenje vjere od pojedinih grupacija. Neminovno nam je potrebna znatnija participacija u društvu, saradnja s drugim religijskim zajednicama i društvenim akterima i adekvatnija prisutnost u medijama i javnosti.

 

PROČITAJTE I...

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!