Oni bi da nas opet zateknu goloruke

Baš kao što je i prije gotovo godinu haranga pokrenuta zbog Izetbegovićevog predstavljanja Bosne i Hercegovine kao države sa suverenom vanjskom politikom, tako je i ova najnovija pokrenuta zbog Izetbegovićevog predstavljanja Bosne i Hercegovine kao države s vlastitim kapacitetima za odbranu svojih granica i svog suvereniteta.

Zanimljivo je posmatrati kako se velikosrpska politika diže na svoje zadnje noge kada god se u javnosti pokrene pitanje jačanja bošnjačkih, a time i bosanskohercegovačkih kapaciteta za samoodbranu.

Naročito je to slučaj kada to učini Bakir Izetbegović, ne samo zbog njegove dojučerašnje formalne funkcije člana Predsjedništva BiH iz reda Bošnjaka nego prije svega zato što se jedino njegove izjave u tom smislu mogu i moraju ozbiljno shvatiti jer je riječ o jedinom autentičnom bošnjačkom političkom lideru koji ima kapacitet, ali i legitimitet da o tome govori.

Sjetimo se samo harange koju su beogradska medijska kuhinja i njene lokalne podružnice poput Dnevnog avaza vodile protiv Izetbegovića krajem prošle godine, pokušavajući ga predstaviti kao militaristu koji sprema “9.000 Bošnjaka za rat” i koji ne samo da bi želio da “kolje Srbe” nego da im i “zabija nož u srce”.

Posljednji od takvih napada zbio se ovih dana, i to opet iz istog razloga, zbog Izetbegovićevih najava o jačanju kapaciteta Bosne i Hercegovine kao države.

Baš kao što je i prije gotovo godinu haranga pokrenuta zbog Izetbegovićevog predstavljanja Bosne i Hercegovine kao države sa suverenom vanjskom politikom, tako je i ova najnovija pokrenuta zbog Izetbegovićevog predstavljanja Bosne i Hercegovine kao države s vlastitim kapacitetima za odbranu svojih granica i svog suvereniteta.

A upravo taj moment pokazuje šta najviše žulja prekodrinskog agresora – koji za sada otvoreno samo medijski djeluje – ideja Bosne i Hercegovine kao države, a ne nedefiniranog prostora u kojem službeni Beograd može ostvarivati svoje megalomanske pretenzije i ambicije, i to bez mnogo muke.

Zbog toga su se opet javili tragikomični velikosrpski papagaji poput Lazanskog. Oni, naravno, predlažu da se Bosna i Hercegovina potpuno demilitarizira, što bi u klimi pojačanog naoružavanja Vojske Srbije i Dodikove najave osnivanja rezervnog sastava policije Bosnu i Hercegovinu ostavilo potpuno nezaštićenom, a Bošnjake razoružanim, i to u društvu do zuba naoružanih velikosrba s obiju strana Drine.

Ovakvi mokri snovi Lazanskog na tragu su one ideje da Bosna i Hercegovina mora voditi vanjsku politiku koja će biti odobrena od Banje Luke, tj. Beograda.

Činjenica da velikosrbi, a i njihova političko-medijska agentura u našoj zemlji, kao prepreku takvim planovima vide isključivo Bakira Izetbegovića i SDA, mnogo nam govori ne samo o istinskom legitimitetu na bošnjačkoj političkoj sceni nego i gdje treba tražiti zloduha koji stoji iza čudne postizborne agresivne kombinatorike ovdašnjih politikusa, a kojom se SDA nastoji potpuno marginalizirati.

PROČITAJTE I...

Meho Hasanović rodio se u selu Šetić, iz kojeg je pobjegao dan prije masakra 760 bošnjačkih civila u Bijelom Potoku. Tada je ubijeno 48 ljudi iz njegovog sela, među kojima i Mehin otac, amidža, amidžići... Tada je imao petnaest godina. U Goduš je došao u septembru 1992. godine. Čim je došao na slobodnu teritoriju, kao petnaestogodišnjak, uzeo je pušku u ruke. Istina, bio je raspoređen u kuhinju

Od tzv. Prvog srpskog ustanka, pa sve do kraja agresije na Bosnu i Hercegovinu 1995. godine, Srbi počinioci najtežih zločina nad drugim narodima nisu kažnjavani. Dvije stotine godina nekažnjenih zločina počinjenih u ime srpstva zbog osvete za nepostojeće davnašnje zločine nad njima i radi prevencije budućih koje niko i ne planira nisu niti mogle proizvesti drukčiju svijest od one o kontinuitetu srpskog herojstva, a ne o konstanti srpskog zločina

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!