ODGOVOR STAVA: Veličković nas svjesno predstavlja kao lašce da bi nas se sataniziralo i krivo tumačilo

Odgovor na demantij koji je u redakciju sedmičnika „Stav“ uputio prof. dr. Nenad Veličković na tekst “Nenad Veličković roditelje djece iz Konjević-Polja nazvao ‘neobrazovanim nacionalistima’”, sedmični časopis “Stav”, broj 67., Sarajevo, 16. juni 2016. godine, str. 16-19. Sporne i skandalozne tvrdnje, na koje je analitičkim tekstom reagirao glavni urednik „Stava“, Nenad Veličković iznio je nedavno na javnoj tribini u Sarajevu.

Nenad Veličković je u svom demantiju sedmičniku „Stav“ napisao: „U vašem časopisu od 16. 6. 2016. (broj 67) u tekstu pod naslovom ‘Nenad Veličković roditelje djece iz Konjević-Polja nazvao ‘neobrazovanim nacionalistima’ iznijeli ste više netačnih tvrdnji kojim ste doveli u pitanje moj lični i profesionalni ugled. To se prije svega odnosi na navedeni naslov. Niti sam to izjavio, niti je moj iskaz sadržavao bilo kakvu kvalifikaciju roditelja djece iz Konjević Polja.“ Također, Veličković je zahtjevao da se demanti objavi na mjestu gdje je objavljen i navedeni tekst, uz izvinjenje za navodnu nanesenu štetu njegovom profesionalnom i ličnom ugledu.

Redakcija „Stava“ našim čitaocima, radi lakše preglednosti na web platformi, prenosi tvrdnje Nenada Veličkovića, a odmah nakon njih naš odgovor.

VELIČKOVIĆ: Prof. dr. Enesa Durakovića nisam optužio ni za šta, kako ste u podnaslovu istakli.

STAV: Jeste, prof. dr. Enesa Durakovića ste optužili da je studente trovao „radioaktivnim nacionalizmom“. Na tribini ste pokušali publici objasniti “koncept” studija koji ste predlagali još dok je sad umirovljeni prof. dr. Enes Duraković bio šef Odsjeka za književnosti naroda Bosne i Hercegovine na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Ustvrdili ste da je “on slavno propao odmah čim ste ga izgovorili”, da “trebamo imati na Odsjeku za književnost tri usmjerenja, da jedan bude naučni”. Zatim ste objasnili zašto je propao: “Naravno da su oni rekli: ‘Ne, ne, nema šansi’, jer bi to značilo da se dvadeset ili trideset studenata razbija na tri grupe, pa će samo deset, ne trideset njih, dobiti taj radioaktivni paket nacionalizma koji na fakultetu treba da dobiju.” Time ste prof. dr. Enesa Durakovića optužili da je studente trovao “radioaktivnim paketom nacionalizma”. Također, Vi ste lažno i neznalački optužili prof. dr. Fahrudina Rizvanbegovića da je falsificirao djelo Zuke Džumhura. Vi ste na stranicama P.E.N Centra u tekstu Filip Mursel Begović, šef katedre za iščitologiju nastavili s optužbama na račun Vaših kolega koje povezujete s profesorima Durakovićem i Rizvanbegovićem, onih na katedri za bošnjačku književnost u Sarajevu. Prof. dr. Sanjina Kodrića i doc. dr. Seada Šemsovića optužili ste za “nenastavno i političko djelovanje” jer su studente odveli na ekskurziju gdje su na licu mjesta mogli naučiti štošta o kulturnoj i književnoj tradiciji Bosne i Hercegovine, a gdje su otišli po vlastitom izboru, zato što su to sami željeli, a što Vas očito nije obradovalo. Gospodine Veličkoviću, očito je da, optužujući druge, gledate u zrcalo i opisujete sebe, a poseban problem imate s kolegama koji predaju bošnjačku književnost i bosanski jezik. Odnosno, Vi imate gadan problem s bošnjačkom književnošću i bosanskim jezikom općenito, a svakoga ko taj legitimni sistem promovira u pozitivnom smislu Vi prozivate nacionalistom.

VELIČKOVIĆ: Nisam nikoga pozvao ni na kakav javni bunt.

STAV: Jeste, iznijeli ste ideju da se roditelji “skupe” i da bojkotiraju obavezno osnovnoškolsko obrazovanje u Sarajevu. To jeste javni bunt, ali, po našem stajalištu, neopravdan bunt, kao što smatramo da je javni bunt roditelja djece u Konjević-Polju nad kojima se vrši diskriminacija opravdan. Pritom, ne smatramo da tzv. anacionalne roditelje treba vrijeđati ako požele tražiti nešto što smatraju svojim ljudskim pravom kao što ste Vi uvrijedili roditelje iz Konjević-Polja. Vi ste rekli: Da ponudimo jednu ideju da se trideset roditelja u Sarajevu skupi kao roditelji u Konjević‑Polju – neće naša djeca ići u školu dok ne date našoj djecu četvrti program. Nećemo ni bošnjački, ni hrvatski ni srpski, hoćemo četvrti u kojem će biti istina, ne laž i u kojem će biti sve što treba, i jedni i drugi i treći, na način da mi iz toga izbacimo indoktrinaciju, a ubacimo činjenice i stvarno obrazovanje. Ovaj grad ima dvjesto pedeset, tristo hiljada stanovnika. Je l’ puno očekivati da trideset roditelja kažu – naša djeca neće ići u školu? Vidjeli smo da može. Ako su mogli u Konjević-Polju da ne idu u školu, valjda može i ovdje.”
Također, Vi ne samo da ste pozivali na okupljanje i javni bunt, Vi ste tu inicijativu zamislili kao politički čin.
Citat: “
Ali to kada premjestite na politiku ili bilo šta, ti ljudi koji možda najbolje vide apsurde ovakvog obrazovanja, društva, probleme koji proizilaze iz nacionalizma, i sve se više uvećavaju, oni na neki način, iz nekog razloga, nemaju dovoljno energije da se udruže politički.”

VELIČKOVIĆ: Nisam lansirao nikakav pokušaj pravopisa. Pravopisni priručnik čiji sam urednik, u ediciji Lektira narodu, nije pravopis.

STAV: Opet ne govorite istinu i opet druge, tj. nas, svjesno predstavljate kao lašce, i to da biste nas krivo tumačili i satanizirali, a zapravo Vi lažete! U Stavu broj 67, na stranici 17, stoji sljedeće: “(….) lansirao pokušaj nekog novog ‘pravopisa'”, a Vi lažno tvrdite da smo slagali da ste lansirali nekakav “pokušaj pravopisa”. U čemu je razlika? Pa u tome što smo riječ pravopis stavili pod navodnike, a Vi ste ih u svom demantiju izbrisali. Zašto ste ih izbrisali? Po svoj prilici, zato što želite lažno prikazati da mi lažemo. Uostalom, pravopisni priručnik koji ste lansirali i ne može suštinski biti pravopis jer, prije svega, Vi ne znate pravopis. Da znate, bilo bi Vam jasno šta znače znaci navoda i kako se prenose tuđe riječi, naravno ako se žele korektno prenijeti i s dobrim namjerama, što kod Vas nije slučaj.
Šta mislimo o Vašem “pravopisnom uratku ” rekli smo već ranije, a sad našem viđenju Vaše jezičke ideologije i Vašem ideološkom “popravljanju” bosanskog jezika dodajemo i finansijski interes kao drugi Vaš važan pokretač u bavljenju biznisom “pravednijeg obrazovanja”. O tome i sami pišete u predgovoru Vašeg “pravedničkog pravopisnog priručnika”, vjerovatno iz svog ličnog finansijskog iskustva i užitka: “
Stručnjaci za jezik griješe kad popravljaju jezik tako da ljudima služi da bi se po njemu prepoznavali i razdvajali, umjesto da njime razgovaraju. Kad to čine namjerno, onda imaju koristi od toga što prodaju knjige napisane na tom jeziku, koje ljudi kupuju jer na drugim jezicima ne znaju čitati.
Kao koautor i izdavač čitanki, Vi, kada napadate druge autore i izdavače, ustvari napadate svoju tržišnu konkurenciju. Na Vašu nesreću, sada je to otkriveno.

VELIČKOVIĆ: Skup na kojem sam govorio nisam ja organizirao, pa nisam okupljao učesnike, odnosno moje bivše učenike.

STAV: Ako usvojimo dijete i odgajamo ga, jesmo li tada organizator njegovog života, jesmo li tada onaj koji usmjeruje njegovu životnu putanju, u što posljedično spada i njegova svjetonazorska orijentacija? Eto, brifirajte svoje moždane vijuge ovim pitanjem, pa ćete dugim procesom vlastite školokrečine na koncu spoznati da je i ova Vaša tvrdnja – netačna.

VELIČKOVIĆ: Nikakav se skandal u toku razgovora Jezik i anacionalizam u školi nije dogodio.

STAV: Dogodio se skandal kada ste roditelje djece iz Konjević-Polja etiketirali “nacionalistima” riječima:
Ako su mogli u Konjević-Polju da ne idu u školu, valjda može i ovdje. Zašto je moguće da roditelji s pozicija nacionalizma traže i dobiju neka prava, a roditeljima s pozicija anacionalizma ne pada na pamet?”
Iako ste tokom polemike pokušali opovrgnuti da ste roditelje nazvali “nacionalistima” jer je to Filip Mursel Begović navodno izvukao iz konteksta, ne pristajemo na tu tvrdnju. Obrazovan ste čovjek, pa ćete shvatiti. Naime, onaj koji nastupa iz pozicija nacionalizma ne može izvedenicom biti ništa drugo nego nacionalista.
Nadalje, u nastavku Vašeg izlaganja, roditeljima “nacionalistima” iz Konjević-Polja suprotstavili ste nedvosmisleno tzv. anacionalne roditelje za koje tvrdite da su obrazovani, iz čega se može zaključiti da roditelje iz Konjević-Polja smatrate “neobrazovanim”.
Citat: “Moj odgovor je da su roditelji s pozicija anacionalizma
školovani, obrazovani ljudi, vrlo često situirani i u stanju da kompenziraju ono što njihova djeca u školi ne dobijaju. Onda oni privatno i individualno uspijevaju da njihova djeca dobiju obrazovanje koje je nad standardima ovog postojećeg i nemaju želju ni potrebu da se udružuju s bilo kim ni da traže neko generalno ili opšte rješenje.”

VELIČKOVIĆ: Nisam iznosio prijedlog da se roditelji okupe.

STAV: Vidite odgovor broj 2.

VELIČKOVIĆ: Netačna je tvrdnja da se ne zalažem za prava bošnjačke djece u RS-u. Naprotiv, zalažem se za njihovo pravo na kvalitetnije obrazovanje, koje se neće promijeniti samo promjenom naziva predmeta. Na isti način se zalažem za ista prava za svako dijete u Bosni i Hercegovini, i to je ono što već nekoliko godina činim profesionalno i lično.

STAV: U Stavu broj 67 autor se bavio konkretnom tribinom i onime što je na njoj izrečeno, a analizom Vaših stajališta referirao se povremeno na Vaše prijašnje djelo. Na tribini se nije moglo čuti da ste osudili diskriminaciju bošnjačke djece u RS-u. Iako diskriminacija bošnjačke djece u kontinuitetu puni stupce svih medija u FBiH, Vas ona kao ažurnog publicistu i skrbnika nad dječijim pravima i “pravednijim obrazovanjem” uopće nije zanimala. Štaviše, Vi ste njihove roditelje nazvali “nacionalistima”, čime ste uvredljivo opisali njihovu borbu za osnovna ljudska prava.

VELIČKOVIĆ: Ni na koji način nisam skretao pažnju sa pitanja diskriminacije; naprotiv, cijeli moj angažman usmjeren je protiv nje. U Školegijumu, broj 13. (septembar 2015. str. 9), naprimjer, politiku vlasti u RS-u prema povratnicima Bošnjacima nazvao sam provociranjem, šikaniranjem i oblikom političkog nasilja.

STAV: Vidite odgovor broj 7.

VELIČKOVIĆ: Nemam skrivenih namjera, sve što mislim o stanju u obrazovanju govorim jasno i javno. Ko će i zašto u tome vidjeti opasnost, na to ne mogu uticati.

STAV: Smatramo da jeste čovjek skrivenih i opasnih namjera. Obrazloženje te tvrdnje možete pročitati na stranicama časopisa „Stav“ broj 70-71 u odgovoru glavnog urednika koji je reagirao na medijski linč koji ste protiv njega poveli u medijima.

VELIČKOVIĆ: Javnosti ne podvaljujem ništa, pa ni to da postoje bošnjački udžbenici. Zašto ih tako kvalificiram objasnio sam na više mjesta, između ostalog i u disertaciji odbranjenoj na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 2010. godine, gdje niko do danas nije objavio niti jednog slova neslaganja.

STAV: Koliko je besmislena i neodrživa teorija o postojanju “bošnjačkih” čitanki, najbolje ste dokaze ponudili, gle apsurda, upravo Vi u svojoj doktorskoj disertaciji. Analizirajući čitanke od petog razreda osnovne do četvrtog razreda srednje škole, među tzv. bošnjačkim čitankama naveli ste ukupno osam autora. Sudeći po imenima, među njima su tri nebošnjaka, odnosno jedna trećina autora “bošnjačkih” čitanki. Disertaciju ste branili 2010. godine, a analiza nije obuhvatila čitanke objavljene nakon 2008. godine. Provjerom liste odobrenih udžbenika od petog razreda osnovne do četvrtog razreda srednje škole u školskoj 2015/2016. godini, dobili smo skoro identične rezultate. Od ukupno trideset autora i koautora, dvadeset bi na osnovu imena mogli biti Bošnjaci, a deset nebošnjaci. Da apsurd bude veći, među “bošnjačkim čitankama” i tri su čiji je koautor osoba imena Nenad Veličković. Autori odobrenih čitanki jesu: Alija H. Dubočanin, Almira Hadžihrustić, Amer Tikveša, Azra Mujkanović, Azra Rizvanbegović, Azra Verlašević, Dijana Pupić, Edina Konak, Eldina Brulić, Enver Kazaz, Hadžem Hajdarević, Jasminka Šehabović, Klaudija Mlakić‑Vuković, Lamija Begagić, Ljiljana Mitić‑Rorić, Mirsad Kunić, Namir Ibrahimović, Nedžad Ibrahimović, Nenad Veličković, Nusret Voloder, Sanja Jurić, Suada Čamo, Suzana Timarac, Šejla Šehabović, Vedad Spahić, Vesna Alić, Zdenko Lešić, Zdravka Zekić, Zejćir Hasić, Željko Malinović. O onome što mislimo o Vašoj doktorskoj disertaciji, koja se pokazala kao nepresušno vrelo informacija za sve buduće polemike koje Vi planirate provoditi s ciljem medijskog linčovanja neistomišljenika, možete pročitati u odgovoru glavnog urednika „Stava“ u broju 70-71.

VELIČKOVIĆ: Ne izjednačavam ni grubo ni suptilno tri nacionalna programa. U knjizi Školokrečina jedna stranica predgovora posvećena je upravo razlikama između bošnjačkog na jednoj i srpskog i hrvatskog na drugoj strani.

STAV: Da!!! Vi, prije svega, doslovno konstruirate “bošnjački nacionalizam” u obrazovanju, a potom ga, kao gotov konstrukt koji Vam je potreban, izjednačavate s hrvatskim i srpskim! Ponavljamo: čitanke koje nazivate “bošnjačkim” nisu uopće bošnjačke, a Vi ih ipak uporno tako nazivate. Naime, one, prije svega, nisu pisane samo na bosanskom jeziku niti je bosanski jezik samo jezik Bošnjaka (to pokazuju i zvanični rezultati popisa stanovništva u Bosni i Hercegovini, a nadamo se da ih prihvatate). Dalje, ove čitanke zasnivaju se na nastavnim planovima i programima koje nisu sastavljali samo Bošnjaci, već i nebošnjaci, što Vam mora biti poznato ako se bavite ovim pitanjem i što biste morali priznati, pogotovo ako ste naučnik. Kako smo jasno pokazali pod tačkom 10, autori ovih, “bošnjačkih” čitanki nisu samo Bošnjaci već trećinu njihovih autora čine nebošnjaci, među njima i Vi i pojedini Vaši saradnici (naravno, osim ako se smatrate Bošnjakom), a same ove čitanke ne koriste se u isključivo “bošnjačkim školama” niti su namijenjene isključivo učenicima Bošnjacima. U ovim, kako tvrdite, “bošnjačkim” čitankama nije zastupljena samo bošnjačka književnost već i hrvatska, i srpska, i to potpuno ravnopravno, a to je slučaj i sada, kao što je bio slučaj i tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu (ni tada, dakle, nije bilo isključivosti i diskriminacije sa strane “bošnjačkog nacionalizma” u obrazovanju). Jedino po čemu ove čitanke za Vas eventualno mogu biti “bošnjačke” jeste to što se u nekima od njih ne negiraju bosanski jezik i bošnjačka književnost, ali zašto bi Vam to smetalo i zašto bi to bio “bošnjački nacionalizam”?! Usput, postoje li za Vas bosanski jezik i bošnjačka književnost? Nadamo se da ipak postoje, mada u predgovoru za svoj ranije spomenuti “pravednički pravopisni priručnik” pišete i sljedeće: “U tvojoj zemlji, Bosni i Hercegovini, navodno postoje tri jezika, i veliki broj stručnjaka zaposlen je na tome da piše knjige, novine, zakone, reklame i, to se tebe najviše tiče, udžbenike na jednom od ta tri jezika – bosanskom, hrvatskom ili srpskom. Kažemo navodno, jer to nije istina. U Bosni i Hercegovine ne govore se tri jezika, nego samo jedan, koga Hrvati zovu hrvatski, Srbi srpski, a Bošnjaci bosanski.” Lingvistički je neosporno da su bosanski, hrvatski i srpski (kao i crnogorski) jedan policentričan jezički sistem, no kako se zove taj “jedan jezik”? Je li to srpskohrvatski, koji možda još uvijek niste preboljeli, mada su, npr., u širokoj građi za glasoviti šestotomni Rečnik srpskohrvatskog književnog jezika Matice srpske bošnjački pisci zastupljeni sa svega tri posto, dakle, vrlo “reprezentativno” i “pravedno”?!
Spomenuli ste predgovor svojoj također “pravedničkoj” knjizi Školokrečina kao važan argument u demantiju, a gdje, kako kažete, ima jedna stranica koja nas opovrgava i koja dokazuje da ne izjednačavate “bošnjački nacionalizam” u obrazovanju s hrvatskim i srpskim, čak jedna od 453 stranice koje ima Vaša knjiga. Tu (ipak na manje od jedne stranice) konstatirate da je “bošnjački nacionalizam strateški u podređenom položaju”, pa nastavljate tako što govorite o “bošnjačkom nacionalizmu” koji je “u ratu pretrpio najveću štetu” itd. Kako Vi to doživljavate rat u Bosni i Hercegovini, da li kao vrijeme kad je “štetu” trpio “bošnjački nacionalizam”, a ne kao rat u kojem su nad Bošnjacima sistematski činjeni ratni zločini, uključujući i zločin genocida, kako je to potvrđeno brojnim presudama Haškog tribunala, a najavljeno glasovitim Karadžićevim govorom u Skupštini SR Bosne i Hercegovine uoči rata?! Je li onda slučajno da se u Vašem Školegijumu može pročitati da “agresija na BiH nije pouzdan termin” i da se “karakter rata u BiH ne može još uvijek jednoznačno odrediti”?!
Nadalje, svjesni ste činjenice da su u “bošnjačkim” čitankama, tj. onima koje su Vam primjer “bošnjačkog nacionalizma” u obrazovanju, ravnopravno prisutne i hrvatska i srpska književnost, ali to, međutim, vrlo eksplicitno relativizirate i ovu činjeničnu ravnopravnost suštinski nastojite omalovažiti, odnosno Vi je iskrivljujete i, naravno, falsificirate, tj. pronalazite “bošnjački nacionalizam” baš ondje gdje ga nema i gdje ga nikako ne može biti. Govoreći o “bošnjačkom nacionalizmu”, Vi doslovno pišete: “Njegovi nastavni planovi i programi i njegove čitanke daju dvije trećine prostora nebošnjačkim piscima i tekstovima, ali iza te aritmetičke korektnosti stoji isto shvatanje obrazovanja kao državnog ideološkog aparata. Bošnjačke čitanke u poređenju sa srpskim i hrvatskim su nedorečene, konfuzne, šizofrene u nastojanju da istovremeno budu i bosanskohercegovačke i bošnjačke. Kao instrument bošnjačkog nacionalizma u izgradnji nastava književnosti osuđena je na privremena i površna rješenja, bez solidne infrastrukture i bez jasnih, makar i diskriminatorskih, standarda.” Uz vrlo “interesantnu” tvrdnju o “šizofrenosti”, izgleda kao da Vam je i na neki neobičan način žao što u “bošnjačkim” čitankama nema diskriminacije (pišete: “i bez jasnih (makar i diskriminatorskih) standarda”). Da ne duljimo više: ako Vam je potrebno još ovakvih primjera iz Vaših tekstova i knjiga koji pokazuju da istinu govorimo mi, a neistinu, tj. laž, Vi, možete ih još dobiti u izobilju, hejbet ako hoćete – samo zatražite!

VELIČKOVIĆ: Ne činim nikakav profesorsko-predsjednički dvojac sa Miloradom Dodikom, nemam ništa s njegovom politikom i javnim djelovanjem, niti na bilo koji način želim djecu (ni u Konjević Polju niti bilo gdje drugo) lišavati njihovih prava.

STAV: Kada optužujete roditelje iz Konjević-Polja da su “nacionalisti”, Vi stajete uz bok Miloradu Dodiku, koji u bosanskom jeziku vidi izravnu prijetnju svom entitetu. Kada Vi općenito opisujete nacionaliste, bez dvojbe možemo ustvrditi da u njima s pravom vidite prijetnju. Međutim, problem nastaje kada roditelje iz Konjević-Polja označite “nacionalistima” iliti prijetnjom. Uz to, mi smo Vaše uzročno-posljedične veze s politikom Milorada Dodika prepoznali rekavši da, “što se tiče relativiziranja, nijekanja i ukidanja bosanskog jezika, primjećujemo da slični politički aktivizam pokazuje i destruktivni Milorad Dodik”. U tom smislu, Vi tvrdite da je Povelja Kulina bana pisana ćirilicom, a ne bosančicom, što tvrdi lingvistička nauka, a mi smo primijetili da se na sličan način bosančica dovodi u pitanje, npr., i u Banjoj Luci i Beogradu.

VELIČKOVIĆ: Školegijum nije moj časopis, i vrijeme koje trošim na uređivanje tog časopisa (izlazi četiri puta godišnje) nije vrijeme za koje sam plaćen od države.

STAV: Vi ste, gospodine Veličkoviću, ne samo pokretač i idejni začinjavac Školegijuma, koji time jeste Vaš časopis jer ste kao glavni urednik odgovorni za svaku riječ u njemu objavljenu, nego ste Vi, gospodine Veličkoviću, i “puni para”. U godišnjem izvještaju Fonda otvorenog društva, koje Vas finansira, stoji da je Školegijum prošle godine dobio 81.000 dolara, a izdao je samo četiri broja.

PROČITAJTE I...

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!