Od Murata do vlastitog auta

Ova će godina biti rekordna za tursku automobilsku industriju. Vozila proizvedena u turskim fabrikama vrijedna su 26 milijardi dolara. Toyota, Hyundai, Ford, Fiat, Renault i Mercedes-Benz samo su neki od ulagača u automobilsku industriju koji su u gradnju i opremanje pogona uložili milijarde eura i 50.000 ljudi u toj zemlji

Prvi u potpunosti turski automobil bit će u prodaji 2021. godine. Prototip vozila trebao bi biti predstavljen do 2019. godine. Ovo je najavio turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan u Ankari na ceremoniji organiziranoj kako bi se predstavile kompanije koje će kreirati prvo tursko vozilo. U projektu učestvuju “Anadolu Group”, BMC, “Kıraça Holding”, “Turkcell Group” i “Zorlu Holding”.

“Ovo je značajan poduhvat u okviru naše vizije za 2023. godinu i zbog toga ne želimo ni najmanje kašnjenje ovog projekta”, rekao je Erdoğan. “U Turskoj je prošle godine ostvarena prodaja od 757.000 automobila, na godišnjem nivou. Činjenica da Turska na tom planu još uvijek nije učinila ništa predstavlja sramotu za našu zemlju. Danas pravimo historijski korak kako bismo to popravili”. Turski predsjednik je naglasio kako je spreman pružiti svaki vid podrške grupi koja će raditi na proizvodnji prvog automobila, te dodao kako želi biti kupac prvog automobila koji će izaći na tržište.

Dodao je kako nije samo stvar u proizvodnji automobila, već da je riječ o pravljenju jednog vrlo ambicioznog iskoraka, u kontekstu tehnologije i iskustva koje će biti uloženo u ovaj projekt. Prema riječima Erdoğana, grupa kompanija koja će raditi na prvom turskom automobilu preuzela je veliku odgovornost kojom će biti ostvaren jedan od snova turske države i naroda, te da će u tome imati svaki vid podrške.

GIGANT AUTOINDUSTRIJE

Projekt turskog automobila dolazi u godini u kojoj autoindustrija u toj zemlji bilježi rekordne rezultate. U prvoj polovini ove godine Turska je izvezla 714 hiljada vozila, što je rast od 28,5 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Ukupna vrijednost izvoza također je porasla za 22,1 posto. Procjenjuje se da će izvozni prihodi automobilskog sektora ove godine iznositi oko 26,5 milijardi dolara, što će biti rekord.

Sve je, zapravo, počelo 1969. godine, kada je u Turskoj počela licencirana proizvodnja Renaulta 12. Četiri godine kasnije, počinje i licencirana proizvodnja Fiatovog legendarnog modela 124, koji je u Turskoj poznatiji kao “Murat 124”, i do danas je ostao jedan od najpopularnijih automobila u tom dijelu svijeta. Murat 124 dobio je i nadimak “Hadži”. Neki tvrde kako je to zbog hadžija kojima je od 1974. godine bilo dozvoljeno da na hadž idu kolima, pa su dobrostojeći Turci putovali Muratom 124. Drugi, pak, kažu da je nadimak dobio krajem ‘80-ih godina prošlog stoljeća iz poštovanja prema prvim primjercima koji su i tada bili u odličnom stanju.

Od Renaulta i Murata prošlo je nekoliko decenija u kojima je turska postala gigant automobilske industrije. Jaka automobilska industrija skoncentrirana je u Bursi i bližoj okolini Istanbula. Renault i Fiat imaju fabrike u Bursi, dok se u relativnoj blizini nalaze pogoni Peugeota, Forda, Honde, Toyote, Isuzua i Hyundaija.

U zemlji od 79,5 miliona stanovnika svakih 13 sekundi sklopi se jedno vozilo, a svakih 17 sekundi to se vozilo izveze na neko od svjetskih tržišta. Trenutno je Turska na 14. mjestu liste najvećih proizvođača automobila na svijetu, a izvoz čini 77 posto od ukupne proizvodnje. Vozila turskog porijekla vodeća su među proizvodima uvezenim u zemlje EU, tako da Turci najviše izvoze u Njemačku, Italiju, Francusku i Španiju. Brojka od ukupno izvezenih 644.372 automobila u EU Tursku kao izvoznika pozicionira ispred Japana, Južne Koreje, Amerike i Maroka.

Turska je u posljednjih 25 godina postala bitan igrač za međunarodne proizvođače originalne automobilske opreme (OEM). Koliko je ovaj sektor rastao, govori podatak da je u 2016. godini u Turskoj proizvedeno 1.486.000 vozila (535 hiljada komercijalnih i 951.000 putničkih vozila) u odnosu na period od 1990. do 1999. godine, kada je ukupno proizvedeno 296.000 vozila.

Angažman proizvođača originalne opreme u Turskoj nije ograničen samo na proizvodnju već i na korištenje znanja, inovativnosti i inženjerskih sposobnosti stanovnika ove zemlji. Primjera radi, od ukupno tri Fordova najveća centra za razvoj u svijetu, jedan od njih nalazi se u Turskoj. Također, razvojni centar Fiata u Bursi jedini je takve vrste van granica Italije, a namijenjen je za proizvodnju automobila na evropsko tržište. Fordov model Courier jedino se proizvodi u Turskoj. Toyota C/HR također se samo proizvodi u Turskoj. S više od 50.000 uposlenika, automobilski proizvođači originalne opreme jesu jedan od glavnih poslodavaca u ovoj zemlji. Ukupno je u sektoru automobilske industrije u Turskoj zaposleno 200.000 radnika.

S 13 milijardi dolara investicija u periodu od 2002. do 2016. godine, proizvođači originalne opreme razvili su tehnologiju i proširili proizvodne kapacitete na ukupno skoro dva miliona vozila na godišnjem nivou.

U Evropi danas postoje 293 fabrike za proizvodnju automobila u kojima radi više od pet miliona radnika. Središte je Njemačka, u kojoj je 46 fabrika. Uprkos visokoj cijeni rada, Njemačka još dominira u proizvodnji automobila, gdje, osim njemačkih proizvođača, svoje modele proizvode i drugi, primjerice italijanski Iveco. U Francuskoj se, pored modela PSA grupacije, proizvode i Volvo, Mercedes te Smart.

VOZILA VRIJEDNA 24 MILIJARDE

U Turskoj se nalazi 17 fabrika za proizvodnju motornih vozila u kojima je u 2016. godini sklopljeno milion i 150 hiljada vozila vrijednih 24,2 milijarde dolara, što je dosadašnji rekord. Toyota, Hyundai, Ford, Fiat, Renault i Mercedes-Benz najpoznatiji su i samo neki od ulagača koji su u izgradnju i opremanje pogona uložili milijarde eura i zaposlili, što direktno, što indirektno, putem mreže dobavljača, gotovo 50.000 ljudi u Turskoj.

Izvoz rezervnih dijelova u cijeli svijet u posljednjih je 15 godina porastao za 16,2 posto. Više od 250 globalnih dobavljača rezervne opreme koristi Tursku kao centar proizvodnje. Od ukupnog broja dobavljača, njih je 28 među 50 najvećih na svijetu, kao što su Bosch, Continental, Magna, Delfi…

Turska mnogo ulaže u razvoj automobilskih tehnologija. Po omjeru ulaganja u razvoj automobilske u odnosu na sve druge industrije, Turska je peta na svijetu, odmah iza Njemačke, Japana, Rumunije i Češke.

Od ukupnog turskog BDP-a, tri posto otpada na automobilsku industriju. Treba dodati i činjenicu da Turska do 2023. godine planira ući u 10 najvećih ekonomija svijeta, a ova grana privrede zauzima bitno mjesto u toj viziji razvoja.

U Turskoj je prošle godine registrirano 30 miliona motornih vozila. Njih 53 posto jesu putnički automobili. Tursko tržište automobila još je uvijek privlačno za plasman jer je ova zemlja s omjerom od 165 automobila na 1.000 stanovnika ispod evropskog prosjeka, koji iznosi 500 automobila na 1.000 stanovnika. Turci najviše kupuju automobile Volkswagena, Renaulta i Fiata, a pri odabiru modela najskloniji su Renaultu Fluenceu, Fiatu Tipu i Opel Astri.

Zanimljivo je spomenuti da Turska ima najvišu stopu poreza na automobile na svijetu, odmah nakon Norveške. Primjera radi, tržišna vrijednost vozila motora zapremine 1,6l s emisijom CO2 od 107 g po kilometru i fabričke prodajne cijene 50.000 maraka u 2015. godini s uključenim porezima najviša je u Norveškoj (96.000), dok je Turska druga (85.000). U Sjedinjenim Državama isto vozilo se može nabaviti na tržištu za 54.200 maraka.

 

PROČITAJTE I...

Američki javni tužilac, sada već smijenjeni Preet Bharara, u pola koraka (doduše, indirektno), može se povezati s FETÖ – radio je s demokratskim senatorom Chuckom Schumerom, čija advokatska kancelarija navodno inkasira oko 2,5 miliona dolara godišnje od gülenista za borbu protiv isporuke Gülena Republici Turskoj. No, sudija Richard Berman, koji predsjedava porotničkim sudom u procesu protiv Atille i ostalih, još se lakše povezuje s FETÖ

Đug smatra da je “Pojas i put”, kao kineski program povezanog biznisa i privredne saradnje, ujedno i dobar kamen kušnje za naše vlasti da se udruže i učine iskorak u pokretanju nove proizvodnje, izvoza i zapošljavanja. Šanse su u tome svemu za Unsko-sanski kanton velike, ali je potreban naš aktivniji odnos i prijedlozi po tom pitanju. Bilo bi realno, kaže Đug, kada bi se našao barem jedan od programa s ovog područja

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!