Od mitraljesca Nikoletine do bombaša Bursaća

Ali Bosna i Hercegovina ispražnjena od vojnosposobnih stanovnika otvoren je prostor za ulaz srpske i hrvatske vojske na njenu teritoriju. Bosna i Hercegovina bez potencijalnih branioca otvorena je za podjelu. Između ovakvog Bursaćevog stajališta i stalnih poziva iz srpskih političkih krugova na demilitarizaciju Bosne i Hercegovine nema suštinske razlike. I u jednom i u drugom slučaju, susjedi imaju vojske, a Bosna i Hercegovina nema načina da se odbrani.

Ako ima jedna sigurna stvar na bosanskohercegovačkoj medijskoj sceni, onda je to da se uvijek može računati da Dragan Bursać, kolumnista AJ Balkans i veteran Vojske Republike Srpske, neće propustiti priliku da izjednači branioca i agresora, branioca i napadača, akciju i reakciju.

Tako je bilo i ovaj put, kada je odlučio amortizirati Dodikovo višedecenijsko gotovo dnevno prizivanje oružanih sukoba, ali i Vučićevo zveckanje oružjem, tako što će izjednačiti i u isti kontekst s takvim nasrtajima na Bosnu i Hercegovinu staviti ideju Bakira Izetbegovića da treba uvesti predvojničku obuku. Bursać se pritom koristi dobro oprobanim i već poznatim receptom izjednačavanja “zaraćenih strana” tako što će ih, onako skupa, označiti kao kriminalce i lopove, čime, ustvari, relativizira velikosrpske teritorijalne pretenzije na Bosnu i Hercegovinu ali i kompromitira i demonizira sve one koji bi stali u njenu odbranu.

Takvi su Bursaćevi zahvati i revizionističke prirode jer on na taj način portretira i period velikosrpske agresije na Bosnu i Hercegovinu, pa sve svodi na tučnjavu prevarenog plebsa kojeg su, eto, na rat i klanje nahuškali “patriciji u nastajanju”, i to sa sve tri strane podjednako. Jasno je zašto to Bursać radi – takav revizionizam njegovu vlastitu ratnu biografiju i činjenicu da je bio pripadnik agresorske i genocidne falagne poznate kao Vojska Republike Srpske čini manje skandaloznom, ali on time istovremeno minimizira i veličinu časne odluku drugih, pogotovo Srba, da pristupe braniocima, tj. da uđu u redove jedine legalne oružane sile – Armije Republike Bosne i Hercegovine.

Zanimljivo je i kakvo nam rješenje Bursać nudi u vezi s problemom potencijalnih novih sukoba. Umjesto da se zalaže za političku i kulturnu borbu protiv separatističkih politika, ili barem za teritorijalni integritet dejtonski uređene Bosne i Hercegovini, Bursać zagovara iseljavanje, pogotovo omladine, u treće zemlje te priziva “bijelu kugu i bježaniju” kao spas od “sukoba niskog intenziteta”.

Tako Bursać pokazuje koliko je i on sam produkt dominantnog narativa srpske političke kulture, jer je prazna Bosna i Hercegovine, Bosna i Hercegovina kao ničiji prostor, lišena njenog naroda i bilo kakve vlastitosti i Bosna i Hercegovina kao tamni vilajet kojim dominiraju niske strasti degeneričnih sitnih lopova upravo jedan od dominantnih srpskih doživljaja Bosne i Hercegovine. Time Bursać dodatno retušira karakter posljednjeg rata bacanjem dimnih bombi kako bismo zaboravili da je posljednji rat bio velikosrpska agresija svodeći ga na unutarnji sukob kakav se u budućnosti može izbjeći masovnim iseljavanjem.

Ali Bosna i Hercegovina ispražnjena od vojnosposobnih stanovnika otvoren je prostor za ulaz srpske i hrvatske vojske na njenu teritoriju. Bosna i Hercegovina bez potencijalnih branioca otvorena je za podjelu. Između ovakvog Bursaćevog stajališta i stalnih poziva iz srpskih političkih krugova na demilitarizaciju Bosne i Hercegovine nema suštinske razlike. I u jednom i u drugom slučaju, susjedi imaju vojske, a Bosna i Hercegovina nema načina da se odbrani.

Bursać, srećom, zaboravlja da, za razliku od drugih ovdašnjih naroda, Bošnjaci nemaju rezervnu državu te stoga Bosna i Hercegovina ima i uvijek će imati one kojima je ona ta za koju se vrijedi boriti, one koji neće odustati od jedine zemlje na kojoj su svoji na svome. U svojoj vjeri, na svojoj zemlji.

PROČITAJTE I...

Kandidaturu Mostara za evropsku prijestolnicu kulture 2024. godine gradonačelnik Ljubo Bešlić pokušao je iskoristiti da izgradi zgradu HNK, koja niti ima niti može imati valjanu građevinsku dozvolu bez Gradskog vijeća. Prema procjenama, realizacija projekta “Mostar 2024.” trebala bi koštati oko 20 miliona maraka, što za grad veličine Mostara nikako nije mali novac

Prvi čovjek Jajca, načelnik Općine Edin Hozan u intervjuu za Stav ističe kako se nada da ćemo svi skupa svojim radom i angažmanom iz dana u dan stvarati sve bolje uvjete za život kako u Jajcu, tako i u cijeloj “jedinoj nam domovini Bosni i Hercegovini”. Za život u BiH, kaže on, treba malo više odlučnosti i hrabrosti, možda malo i žrtve u jednom periodu dok se neke stvari ne poslože. Njegova je poruka da se ovdje, uz dovoljno truda, malo više patriotizma, malo više ljubavi prema našoj zemlji, mogu ostvariti sve želje koje jedan običan čovjek može imati

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

KOMENTARI

  • Amir Čamdžić 10.03.2019.

    Čovjek nije daleko od istine, pokušajte makar “probe radi” , kao što je nekada bilo u vojsci “a možda ima i sada” , da se oglasi “lažna uzbuna” ili lažni “poziv na poštu vojnu mobilizaciju” samo probe radi pa će te vidjeti kolika je spremnost ljudi na to a kolika na bježanju što dalje od svega, da se zarađuju evri, jer pokazalo se na primjeru da se dezerterstvo isplati već u decembru 1995 godine, kada su svi dezerteri dobili opštine amnestiju, kada su svi dezerteri oslobođeni od krivičnog gonjenja zbog bježanje od rata. Upravo Alija Izetbegović je dao tu amnestiju dezerterima. Znači dezerterstvo se isplati, svi koji su 1991 i 1992 godine pobjegli u inostranstvo su “dobro investirali” a velika većina onih koji su ostali u ratu (izuzev političkih poltrona) su danas niko i ništa, bijeda koja gotovo hljeba nema da jede. Pa vide to ljudi. Zato je Bursać u pravu kada navodi da će cunami bježanje od opšte vojne mobilizacije, ako se nekada proglasi, biti mnogo veći nego 1991 i 1992 godine. Šta se ko ljutite, kad je to sve tako, a sami ste skrivili svojim politikama što je to tako. Mislite da će “raja ponovo da brani nečije agluke, begluke, spahiluke”. Prevarili ste se.

    Odgovori
    • Amir Čamdžić 10.03.2019.

      Nećete vi ako nekada zatreba moći mobilisati (uhvatiti) ni 10 odsto onoga što ste mobilisali ili ste mogli mobilisati 1991 i 1992 godine, koja će to biti bježanja od vaših poziva.

      Odgovori
  • Amir Čamdžić 12.03.2019.

    Radi novinarske korektnosti trebalo je umetnuti link članka na koji se osvrćete, pa da čovjek koji čita vaš tekst može da “uporedi” šta je šta. Zbog toga evo link prema članku koji komentarišete u svome članku. Link

    http://www.6yka.com/novosti/dragan-bursac-za-mobilizaciju-spremna-djeca

    Odgovori

Podržite nas na Facebooku!