Očekuje li nas opet prekomjerno zagađenje zraka

“Nadležne institucije trebaju shvatiti da je ovo primarni problem koji treba riješiti jer iz njega proizlaze teške bolesti, neefikasnost stanovništva, stres, tipični domino-efekt koji je nemoguće zaustaviti ako se ne djeluje na primarni izvor. U tom pogledu, nadležne institucije trebale bi razviti strategije načina dugoročnog smanjenja zagađenja, što bi, prije svega, uključivalo subvencioniranje domaćinstava da pređu na grijanje plinom, eventualno peletom, pri čemu je neophodno da se cijena plina snizi”

Prošle su se zime u više gradova Bosne i Hercegovine građani susreli s opasnostima od alarmantnog zagađenja zraka. Tako je Operativni štab Vlade Kantona Sarajevo za primjenu Plana interventnih mjera u slučajevima prekomjerne zagađenosti zraka u Kantonu Sarajevu u aprilu prošle godine donio odluku o uvođenju “par – nepar” sistema za saobraćaj. Sarajevo je među onim gradovima u kojima slaba cirkulacija zraka dodatno povećava problem zagađenja.

Doktor bioloških nauka i stručnjak iz oblasti zdravstvene ekologije, zdrave ishrane i zaštite životne sredine Nedžad Prazina prošle godine pisao je u Stavu u ovom problemu, naglašavajući da su od 2009. godine stanovnici Sarajeva, zbog poskupljenja plina, masovno prešli na grijanje na čvrsto gorivo, uglavnom ugalj, te da je od tada evidentno izrazito povećano prisustvo otrovnih čestica.

“Zagađenje zraka u glavnom gradu Bosne i Hercegovine ne može se riješiti jednom odlukom ili normom jer je riječ o kompleksnom problemu za čije je rješavanje potrebno više mjera i dugoročno planiranje. Čini se da su oni koji su svojedobno uveli gasifikaciju bili mnogo upućeniji u ovaj problem od onih koji su za njegovo rješavanje danas odgovorni. Sama činjenica da se zbog grijanja na ugalj emitira 40% lebdećih čestica govori da se prelaskom na grijanje plinom zagađenje može drastično smanjiti. Jasno je da će se ljudi grijati na ugalj dok god im je to jeftinije, te su stoga potrebne stimulativne mjere – u vidu subvencija, ili na neki drugi način, da bi nam zrak bio čišći. Postoje i mnoge druge mjere kojima se mogu postići izuzetno dobri rezultati. Spomenuo bih ‘utopljavanje’ zgrada i kuća, odnosno uvođenje toplotne izolacije, što bi zakonski trebalo učiniti obaveznim jer bi se kroz smanjenju potrošnju energenata za zagrijavanje prostorija smanjilo i zagađenje zraka. Odavno se govori i o projektu grijanja Sarajeva na toplu vodu iz TE Kakanj, što bi bilo idealno rješenje, iako je, nažalost, ta ideja još daleko od realizacije”, pisao je Prazina.

POTREBNA STRATEGIJA ZA DUGOROČNO SMANJENJE ZAGAĐENJA ZRAKA

Budući da nam se bliži zima i s njom nova sezona grijanja, postavlja se pitanje da li nas ponovo očekuje prekomjerno zagađenje zraka, a time i nova opasnost za naše zdravlje? Magistar ekologije i stručnjak za ekologiju i zaštitu životne sredine Ismir Smajić smatra da nas i ove godine očekuje zagađenje zraka na istom nivou kao i prethodnih godina, s tendencijom rasta koncentracija zagađujućih materija, s obzirom na to da su na prevenciji ovog problema u međuvremenu poduzete samo neznatne mjere.

“Problem zagađenja zraka u Sarajevu i u većim gradovima Bosne i Hercegovine prisutan je nekoliko desetaka godina, od početka industrijalizacije, a na njegovom se otklanjanju nedovoljno radi. Bitno je pristupiti rješavanju problema tako da se tretiraju, prije svega, glavni uzročnici zagađenja, individualna ložišta koja koriste čvrsto gorivo za zagrijavanje domova, tako što će se stanovništvo poticati da koristi prirodni gas. Potrebno je poticati i utopljavanje domova, čime bi se smanjio gubitak energije, a samim tim i zagađenje, jer bi se gorivo koristilo u manjoj mjeri”, kaže Smajić. Kada je riječ o dugoročnom rješavanju zagađivanja zraka od Toplana, smatra da ova firma, prije svega, treba ugraditi filtere na postojeće objekte, a zatim pristupiti osmišljanju strategije za potpuni prelazak na okolišno prihvatljivo zagrijavanje, što bi imalo dugoročno pozitivni efekt na smanjenje zagađenja zraka.

“Osnovni čimbenici koji uzrokuju visoke vrijednosti zagađujućih materija u Sarajevu jesu stacionarni izvori ili ložišta (individualna ložišta, toplane centralnog grijanja i proizvodni pogoni), pokretljivi izvori, odnosno motorna vozila, kontrolirano spaljivanje i taloženje otpada na deponijama. Iz ovih izvora zagađenja ispuštaju se velike količine sulfatnih oksida, nitrogenskih oskida, ugljičnih oksida, karbon-monoksida, PM10 i PM2,5 čestica i teških metala štetnih za zdravlje i uzročnika teških oboljenja, a koje mi konstantno udišemo zbog enormnog zagađenja zraka”, objašnjava Smajić, dodajući da su tokom zime najprisutnije zagađujuće materije PM10 i PM2,5 čestice. “Par – nepar” sistem upravljanja motornim vozilima i u dužem periodu ne bi rezultirao značajnim smanjenjem zagađenja jer, prema dokumentu Kategorizacije kvalitete zraka za područje Kantona Sarajevo, saobraćaj je izvor PM10 čestica u iznosu od samo 9%.

“Neefektivne mjere dovele su do toga da je trenutno, nažalost, nemoguće izbjeći identičan efekt zagađenja kao i prethodnih godina. Ono što nam može pomoći jesu pogodne meteorološke prilike koje bi ublažile efekt zagađenja, ali to je prirodni faktor na koji se ne može pouzdano računati. Međutim, nadležne institucije trebaju shvatiti da je ovo primarni problem koji treba riješiti jer iz njega proizlaze i drugi, kao što su teške bolesti, neefikasnost stanovništva, stres, tipični domino‑efekt koji je nemoguće zaustaviti ako se ne djeluje na primarni izvor problema. Nadležne institucije trebale bi razviti strategije načina dugoročnog smanjenja zagađenja, što bi, prije svega, uključivalo subvencioniranje domaćinstava na prelazak zagrijavanja domova na plin, eventualno pelet, pri čemu je neophodno da se cijena plina snizi”, kaže Smajić, naglašavajući da bi se za tu svrhu trebala izdvojiti sredstva prilikom planiranja i usvajanja budžeta i apliciranjem na evropske projekte zaštite okoliša

Ističe da je grijanje na pelet za okolinu mnogo prihvatljivije od grijanja na ugalj, jer ga karakteriziraju niska vlažnost, visoka kalorična vrijednost i nizak udjel pepela. Prilikom sagorijevanja peleta, u atmosferu se ispušta onoliko CO2 koliko je drvo iskoristilo za vrijeme rasta, tako da se može reći da je pelet CO2 neutralan. “Jedna od opcija može biti da domaćinstva koja trenutno koriste peći po sistemu centralnog zagrijavanja, u kojima u najvećoj mjeri koriste ugalj, zamjene pećima na pelet, što i nije skupa investicija, jer sistem grijanja u domovima odgovora i jednoj i drugoj peći, tako da se građani ne bi previše izložili trošku, a smanjenje zagađenja zraka u našem gradu bilo bi vidljivo, jer bi se, po mojoj procjeni, reduciralo za oko 80% iz tih domaćinstava, čime bi ovaj grad de facto prodisao”, pojašnjava Smajić.

INSPEKTORI POJAČALI MJERE

Iz kabineta Federalnog ministarstva turizma i okoliša, u Sektoru za okoliš, kažu da je poduzimanje mjera u vezi sa zagađenjem zraka dato u nadležnost kantona, prema kojima svaki kanton donosi svoji akcioni plan zaštite kvaliteta zraka u oblastima u kojima su prekoračene granične vrijednosti kvaliteta zraka jedne ili više zagađujućih materija. Plan predviđa mjere kontrole, obustavljanja aktivnosti koji prouzrokuju emisiju suspendiranih čestica, uključujući motorni saobraćaj, ako doprinose prekoračenju graničnih vrijednosti. Kantoni mogu zabraniti korištenje određenih cesta za neke vrste vozila ako se problem zagađenja zraka prouzrokovan cestovnim saobraćajem ne može riješiti na drugi način.

Kanton Sarajevo ima svoj akcioni plan za smanjenje sadržaja prašine kroz mjere smanjenja emisije prašine u javnom sektoru, mjere smanjenja emisije prašine u industriji, mjere smanjenja emisije iz saobraćaja te mjere u segmentu urbanističkog planiranja. Iz Sektora za okoliš Federalnog ministarstva turizma i okoliša pojašnjavaju da na kvalitet zraka u Kantonu Sarajevo djeluju emisije zagađujućih supstanci iz industrijskog, stambenog i sektora saobraćaja. Pored toga, kvalitet zraka zavisi od niza drugih faktora, kao što su: orološke karakteristike područja, stepen izgrađenosti prostora, meteorološki parametri, prisustvo zelenila itd. “U novonastaloj situaciji, povećanjem cijene prirodnog gasa, kao i nesigurnosti kontinuiranog dotoka dovoljnih količina, vrši se zamjena prirodnog gasa čvrstim ili tečnim gorivima. To se dešava i s privrednim pogonima i postrojenjima, ali je daleko izraženiji trend u domaćinstvima, odnosno stambenom sektoru”, kažu iz Federalnog ministarstva turizma i okoliša. Navode i to da znatan utjecaj na kvalitet zraka u Kantonu ima i saobraćajni sektor. Očito kabinet Federalnog ministarstva za turizam i okoliš nije upućen u to da je saobraćaj izvor PM10 čestica u iznosu od samo 9%.

Pojašnjavajući da se ne mogu svi automobili tretirati kao jednaki zagađivači, iz Sektora za okoliš navode primjer da je London uveo dodatnu taksu vozilima s motorima koji ne zadovoljavaju Euro normu, dok je Pariz uveo zabranu saobraćanja radnim danom za motorna vozila proizvedena prije 1997. godine. No, ističu da su potrebna sistemska rješenja uz uključivanje svih nadležnih i zainteresiranih subjekata, te da se tako može doći do dugoročno mjerljivih efekata unapređenja.

“Problematika kvaliteta zraka oblast je koja zahtijeva multidisciplinaran pristup, uz uključivanje raznih resora, pored resora zaduženih eksplicitno za oblast okoliša. Oblast urbanističkog planiranja ključna je u menadžmentu kvalitete zraka. Fokus treba biti na planiranju prostora tako da se uvođenjem dodatnih izvora ne ugrozi kvaliteta zraka. Urbanističko planiranje mora se vršiti na način osiguravanja ventilacionih koridora. Oblast saobraćaj bitna je iz aspekta tehničke ispravnosti vozila u pogledu emisije zagađujućih materija u ispusnim plinovima vozila, kao i održavanje dobrog stanja cestovne infrastrukture. Oblast komunalnih djelatnosti ključna je u adekvatnoj prevenciji opterećenja zraka, tržišna inspekcija ima svoju ulogu kad je u pitanju kvaliteta goriva koje se distribuira na određenom području, inspekcija zaštite okoliša koja kontrolira obveznike okolinskih dozvola, te urbanističko-građevinska inspekcija koja kontrolira pogone i postrojenja kao izvore emisija, a nisu obveznici okolinskih dozvola”, kažu iz Sektora za okoliš.

Nadzor nad odlukom o zaštiti i poboljšanju kvaliteta zraka u Kantonu Sarajevo obavljaju inspekcije zaštite okoliša: saobraćajna, tržišno-turistička, komunalna inspekcija, inspekcija zaštite od požara u dijelu koji se odnosi na dimnjačarsku djelatnost i nadležne općinske službe, svaka u okviru svoje nadležnosti.

Tržišno-turistička inspektorica Indira Eminović navodi da će, kao i prošle godine, tržišno-turistički inspektori, u smislu svoje nadležnosti, a primjenjujući navedenu odluku, izvršiti kontrolu privrednih subjekata koji vrše prodaju uglja. U slučaju da bude prodavan ugalj s ukupnim sadržajem gorivog sumpora iznad 1% i toplotnom moći nižom od 12.000 kJ/kg, bit će poduzete zakonom propisane mjere. “Za navedeni prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 1.000 do 5.000 KM kaznit će se pravno lice i odgovorno lice u pravnom licu u iznosu od 500 do 1.000 KM. Tržišno-turistički inspektori kontroliraju i posjedovanje odobrenja za prodaju uglja. Prijevoz uglja u KS mogu vršiti ovlašteni prevoznici s dokazom o kvaliteti uglja. Kontrolu prijevoza vrši saobraćajna ili prometna inspekcija. Sankcije su iste kao i za prethodni prekršaj. Ostale nedostatke iz navedene odluke kontroliraju nadležne inspekcije zaštite okoliša, komunalna i inspekcija zaštite od požara”, objašnjava Eminović.

Pobrojane inspekcije, kako kaže Eminović, svaka u okviru svoje nadležnosti, zabranit će obavljanje djelatnosti, zabraniti upotrebe postrojenja i uređaja ako se u određenom roku ne otklone nedostaci, mjeriti emisiju zagađujućih materija iz nepokretnih izvora, zabraniti mjerenje emisija u zrak neakreditiranim laboratorijima, provesti mjere zaštite zraka iz Plana interventnih mjera i provesti druge radnje u svrhu sprečavanja zagađenja zraka koje su u suprotnosti s ovom odlukom.

PELET KAO EKOLOŠKO GORIVO

Stručni saradnik za informiranje Kantonalne uprave za inspekcijske poslove Vildana Brdarić navodi da Kantonalna uprava za inspekcijske poslove kontinuirano vrši nadzor nad potencijalnim zagađivačima zraka u Kantonu Sarajevo. “Inspekcija zaštite okoliša počela je provoditi preventivne mjere koje podrazumijevaju kontrolu potencijalnih zagađivača zraka. U tom smislu, formiran je i tim koji, pored inspektora zaštite okoliša, čine i tržišno-turistički i saobraćajni inspektori koji će vršiti nadzor iz svoje nadležnosti”, kaže Brdarić. Inspekcija zaštite okoliša nadzire i one koji upotrebljavaju postrojenja za sagorijevanje snage 50 kW i preko 50 kW, izuzev kućnih ložišta. Inspekcija zaštite od požara pri MUP-u KS nadzire dimnjačarsku djelatnost, a kontrolu prijevoza uglja u KS obavlja saobraćajna inspekcija. Kontrolu prodaje uglja u KS obavlja tržišno-turistička inspekcija, a kontrola emisije iz motornih vozila vrši se na tehničkom pregledu vozila i provjerom emisije na samim saobraćajnicama (MUP KS).

“Zabranjeno je kao gorivo koristiti teška ulja kod kojih sadržaj sumpora prelazi 1% mase, a zabrana se odnosi i na prodaju i upotrebu uglja zabranjenog sadržaja. Sankcije su predviđene i za skladištenje i upotrebu čvrstih goriva ako nisu zaštićeni od atmosferskih utjecaja, kao i za spaljivanje otpada i drugog nevegetacijskog materijala na otvorenom prostoru i u postrojenjima za sagorijevanje koja nisu namijenjena za spaljivanje otpada”, pojašnjava Brdarić.

Zagrijavanje peletom još nije dovoljno rašireno u našoj državi. Sekretar asocijacije drvne industrije i šumarstva Vanjskotrgovinske komore BiH Selma Bašagić navodi da je pelet nusprodukt drvne industrije namijenjen za zagrijavanje domova i da se koristi u posebnim pećima. Ističe da je pogodan zbog veoma malih dimenzija, velike kalorične moći kao i osobine da nema otpada. “To je u potpunosti ekološko gorivo. Proizvodi se u posebnim postrojenjima presovanjem piljevine i ostalih sitnih otpadaka”, naglašava Bašagić, dodajući da proizvodnja zavisi od raspoložive sirovine, te da potencijali u našoj državi nisu u potpunosti iskorišteni, ali je jasno da se sve proizvedene količine mogu prodati na domaćem tržištu ili u izvozu.

Šemsa Alimanović, također iz Vanjskotrgovinske komore BiH, navodi da je godišnja proizvodnja peleta u našoj državi 400 tona, od čega se 60% proda u BiH, a 40% se izvozi. “Trenutno je velika potražnja za peletom jer je to ekološko gorivo. Njegova proizvodnja ekološki je čista i fleksibilna, odnosno svi proizvođači rezane građe i namještaja imaju za sebe proizvodnju peleta. Osim toga, imamo i proizvođače koji proizvode samo pelet. Veliki problem predstavlja sirovina za pelet, tako da je tržište nedovoljno snabdjeveno i ne postoji realna šansa za otvaranje novih kapaciteta”, pojašnjava Alimanović, ističući da je optimalna cijena peleta između 300 i 350 KM po toni, ali da je trenutno mnogo viša.

FIS Vitez, odnosno namještaj “Ambyenta”, jedan je od domaćih proizvođača peleta. Voditeljica službe za promociju Aida Kahrić ističe da godišnje proizvedu približno 16.000 tona, a potražnja za ovim energentom i ove godine uveliko premašuje njihove proizvodne kapacitete. Pelet koji proizvode visokokaloričan je i kvalitetan te, kao takav, ima siguran plasman na tržištu.

“Proizvodnja peleta nije naša primarnu proizvodnja. Kapaciteti koje imamo sasvim su dovoljni za preradu ostataka piljevine i strugotina drveta koji nastaju pri proizvodnji masivnog namještaja. Nažalost, količine koje mi proizvodimo trenutno ne zadovoljavaju potrebe svih FIS-ovih kupaca, ali nadamo se da će se situacija u narednoj godini promijeniti nabolje”, kaže Kahrić.

FIS je započeo s proizvodnjom peleta još 2006. godine kako bi se iskoristili ostaci iz proizvodnje namještaja od masivnog drveta, a rezultat je vrlo ekonomičan i ekološki prihvatljiv proizvod.

“Grijanje na pelet ekonomično je i dugoročno isplativo, te stoga i ne čudi što je za tako kratko vrijeme postalo veliki trend u našoj zemlji. Da taj trend i dalje traje, primjetno je i u našim prodajnim centrima, s obzirom na veću potražnju kamina i peći za ovu vrstu grijanja, pa time i samog peleta. Možemo slobodno reći da iz godine u godinu potražnja za peletom raste”, ističe Kahrić.

 

PROČITAJTE I...

“Cazinska medresa zatvorena je odmah nakon završetka Prvog svjetskog rata, a ponovo je otvorena odmah nakon početka posljednjeg rata, odnosno agresije na našu zemlju. Medresa je zatvorena 1920. godine zbog nedostatka materijalnih sredstava, a otvorena je 1993. godine zbog duhovnih potreba muslimana ovog kraja. Cazin i cijela Bosanska krajina nisu mogli više podnositi stanje prekinute tradicije, već su odlučili obnoviti kontinuitet pamćenja. Medresa je ponovo svečano otvorena 8. septembra 1993. godine”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!