Obrezivanje žena paganski je običaj koji nema veze s islamom

Obrezivanje žena nema nikakvog osnova u Kur'anu niti ima jakih hadisa koji preporučuju ili opravdavaju ovu drevnu praksu. Bez obzira na to, obrezivanje se još redovno prakticira u 14 zemalja u kojima su muslimani većina. Prema podacima UNICEF-a, oko 200 miliona žena, djevojaka i djevojčica u 30 zemalja prošlo je kroz proces genitalne mutilacije

Obrezivanje žena ili genitalna mutilacija žena (FGM)kako je Svjetska zdravstvena organizacija (World Health Organization) odredila službeni naziv za žensko genitalno sakaćenje – važna je svjetska tema o kojoj se u Bosni i Hercegovini ne zna mnogo, prvenstveno zbog toga što ta praksa nije bila poznata bosanskohercegovačkom stanovništvu kroz historiju.

Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije, sakaćenje ženskih genitalija obuhvata sve postupke koji uključuju djelomično ili potpuno uklanjanje vanjskih ženskih genitalija, ili druge povrede ženskih genitalnih organa iz nemedicinskih razloga. Termin koji se upotrebljava u kulturama koje prakticiraju žensko genitalno sakaćenje jeste žensko sunećenje ili obrezivanje. Sunećenje djevojčica, djevojaka ili žena vrši se tako što se odsiječe dio klitorisa koji se nalazi na gornjem dijelu ženinog spolnog organa.

Svake se godine 6. februara obilježava Međunarodni dan nulte tolerancije za žensko obrezivanje genitalija. Mada ova strašna i često po žene opasna, pa čak i smrtonosna praksa nije rasprostranjena među muslimanima Balkana, ipak, sa sve većim i učestalijim miješanjem muslimana s naših prostora s muslimanima iz ostalih dijelova svijeta, te kroz razmjenu studenata, ljudi iz Bosne i Hercegovine i okolnih zemalja imaju priliku upoznati se s ovom strašnom praksom. Stoga smatram da je imperativno napisati nešto više o ovoj zastrašujućoj pojavi i ukazati na strašne posljedice ovog drevnog običaja po ženu i njeno zdravlje. Želja mi je da ujedno ukažem na zastrašujuću korelaciju između šerijatskih škola i njihovih tumačenja i fetvi koje se donose na ovu temu i čiji efekt doseže i do današnjeg modernog doba, a čije su posljedice pogubne po zdravlje djevojčica, djevojaka i žena u nekim dijelovima muslimanskog svijeta.

Dvjesto miliona obrezanih žena

Obrezivanje žena nema nikakvog osnova u Kur'anu niti ima jakih hadisa koji preporučuju ili opravdavaju ovu drevnu praksu. Bez obzira na to, ova se praksa još redovno prakticira u 14 zemalja u kojima su muslimani apsolutno većinsko stanovništvo. Prema podacima UNICEF‑a, oko 200 miliona žena, djevojaka i djevojčica u 30 zemalja prošlo je kroz proces genitalne mutilacije. Mada se genitalna mutilacija smatra problemom afričkog kontinenta, praksa je prisutna i na Bliskom istoku, tačnije u Iraku i Jemenu, te među nekim etničkim grupacijama u Omanu i Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Države u kojima se genitalna mutilacija žena prakticira u procentu većem od 80% jesu države s većinskim muslimanskim stanovništvom, a uključuju Mali, Somaliju, Egipat, Ganu i Džibuti. Slijede Etiopija i Šri Lanka, u kojima se 34%, odnosno 10% muslimanki obrezuje. Najveći procent genitalne mutilacije žena prisutan je u Eritreji, gdje 89% posto žena bude obrezano. Prema statistici Centra “Pew Research”, Eritreja ima 36,5% muslimana, dok ostalu veliku većinu čini kršćansko stanovništvo. To jasno potvrđuje da praksa obrezivanja žena nije prisutna isključivo u društvima s većinskim muslimanskim stanovništvom, ali je u takvim društvima ona najizraženija.

Većina eksperata iz ove oblasti smatra da je genitalna mutilacija žena praksa koja se prenosila stoljećima i da nema toliko veze s religijskim naslijeđem koliko s kulturnim kodovima. Običaj obrezivanja žena prakticirao se još prije dolaska judaizma, kršćanstva i islama, te seže još od doba egipatskih faraona, čija je ideja bila da se sakaćenjem ženskih genitalnih organa kontrolira ženska seksualnost i bračna vjernost. Ovo mišljenje dijeli i Muslimanska liga žena (Muslim Women’s League), koja je objavila zanimljiv članak pod naslovom Female Genital Mutilation (FGM) 1999. godine. Prema mišljenju Muslimanske lige žena, genitalno obrezivanje društveni je i tradicionalni običaj, a ne vjerska praksa.

Ova praksa potječe iz vremena faraona u Egiptu i ovjekovječila se u mnogim zajednicama, uključujući muslimanske, iz različitih razloga, navodi se u tekstu. Najčešći razlog jeste pagansko naslijeđe oličeno u mišljenju da se genitalnim obrezivanjem žena postiže čistoća ili “sjaj lica” ženskih osoba. U takvim društvima djevojke koje prođu kroz proces sunećenja imaju veću šansu za dobrom udajom. Pored toga, vjeruje se da obrezivanje ženskih osoba osigurava čistoću i čednost te se umanjuje seksualni apetit žena. Poseban je problem što vjerske vođe u mnogim zajednicama također podržavaju ovaj običaj, povezujući moralne vrijednosti i implikacije drevnog običaja s vrijednostima utemeljenim u religiji. Stoga, odani vjernik koji želi u potpunosti izvršavati svoju vjersku dužnosti krajnje je uvjeren da je sunećenje žena bez sumnje vjerska obaveza te je povezana s čistoćom i dosljednim i potpunim slijeđenjem svoje vjere. Ovo je generalni koncept kojim učesnici i zagovarači genitalne mutilacije žena od strane svih religija opravdavaju ovu praksu i njenu primjenu danas.

Pozitivni trendovi borbe protiv FGM

U članku Female Genital Mutilation navodi se i izjava žrtve genitalne mutilacije Nawale el‑Saadawi, koja sažima gorku istinu o ženama muslimankama, njihovim pravima i položaju u društvu i zajednici gdje žive. Naime, u članku se ističe da u cijelom muslimanskom svijetu čast i sramota jedne porodice uveliko padaju na teret žena. Samo ženska djeca ili žene mogu “osramotiti” porodicu. Zbog toga se ženska seksualnost mora strogo kontrolirati. Žensko pravo da se obrazuju ili da se ističe ili promovira na bilo koji način, a posebno da izražava svoju seksualnosti zbog jake patrijarhalne tradicije, ne pripada njoj, nego je u konačnici kontrolirana od strane dominantnih muških likova iz njene porodice. Dominantna je figura obično njen otac, stariji brat, suprug itd. U članku se navodi da ovaj način rezoniranja nema uporišta u islamu, a to podržava kur'anskim ajetom iz kojeg se jasno može vidjeti da niko neće biti odgovoran za tuđe grijehe: “Onaj koji ide Pravim putem, od toga će samo on koristi imati, a onaj ko luta – na svoju štetu luta, i nijedan grješnik neće tuđe grijehe nositi. A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali!”

Iako je problem genitalne mutilacije žena rasprostranjen i u nekim kršćanskim zajednicama, najčešće je prisutan u onim muslimanskim. Interesantno je napomenuti da se veliki broj islamskih učenjaka kroz historiju islama bavio raspravom i izdavanjem fetvi na temu sunećenja žena, mada se u Kur’anu ne spominje mutilacija ženskih genitalija niti imamo bilo kakvu predaju koja ukazuje na to da je Božiji Poslanik, a.s, to preporučio ili naredio svojim kćerkama ili ženama. To je trebalo biti više nego dovoljan razlog da se ova paganska praksa davno ukine, što se nije desilo. Naprotiv, među islamskim pravnicima modernog doba već dugo vremena vodi se oštra debata oko ovog pitanja, a različite pravne škole izdale su različite fetve.

Većina savremenih islamskih učenjaka kategorično je protiv FGM prakse i čvrsto stoji na stajalištu da nema nikakvih dokaza za ovu praksu u Kur’anu, niti ima pouzdanih, jasnih i autentičnih hadisa čije su razumijevanje i interpretacija dovoljno jasni i jaki da bi podržali ovaj predislamski običaj. Drugi razlog njihovog kategoričnog odbacivanja ove prakse jesu njene štetne posljedice na fizičko i mentalno zdravlje djevojčica koje ovaj akt prouzrokuje. Stoga su i neke zemlje u novijoj historiji i zakonom zabranile genitalnu mutilaciju žena: Burkina Faso, Srednjoafrička Republika, Džibuti, Gana, Velika Britanija, Gvineja, Sudan, Švedska i Sjedinjene Američke Države. Iskorjenjivanje obrezivanja žena podržavaju: Benin, Kamerun, Egipat, Eritreja, Etiopija, Gambija, Gvineja, Kenija, Niger, Senegal, Sudan, Tanzanija, Togo i Uganda. Možemo zaključiti da se obrezivanje žena javlja u muslimanskom i nemuslimanskim društvima u Africi i prakticiraju ga kako muslimani, tako i kršćani. Također, zaključujemo da je genitalna mutilacija žena više pitanje drevne tradicije koja datira još od faraonskog vremena, nego vjersko pitanje.

PROČITAJTE I...

Nisam siguran da uljepšavamo bajramske dane ako ih krnjimo ili, gluho bilo, ugrožavamo njihovu tihu i toplu privatnost. U kosmosu komšiluka, rodbine i najdražih prijatelja, u njemu je mjesto gdje se otvaraju duše i srca, tu je mjesto radovanju, ljubavi i praštanju. Na stadionima, po ulicama i kafanama ljudi ne pokazuju ljepšu stranu svog lica. Tu se čovjek ne susreće ni s Bogom ni sa sobom

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!