“O, Marijana, slatka mala Marijana”

Nije dobro i nije zdravo za našu političku kulturu da preuzimamo praksu i narative srbijanskih tabloida i da od izjava marginalne političarke pravimo nezdravu histeriju u kojoj se demonizira čitavo hrvatsko društvo. Suprotno od onoga što marginalni ljevičari s upalom patriotizma poručuju, to nije dobar način vođenja politike jer nas sprečava da detektiramo istinske nasrtaje i razlučimo šarade i blefove besmislenih politikanata od ozbiljnih političkih ofanziva oficijelnih državnih struktura.

 

Izjava Marijane Petir, hrvatske zastupnice u Parlamentu EU, koja je na sjednici pododbora za sigurnost i odbranu na kojoj se razmatrala sigurnosna situacija u Bosni i Hercegovini izvalila da “strani borci” radikaliziraju muslimansko stanovništvo u Bosni i Hercegovini i da na granicama s Hrvatskom niču “vehabijska naselja”, opravdano je izazvala mnogobrojne negativne reakcije.

Ovakvo potvaranje naše države, a prije svega Bošnjaka kao naroda, još je i gore time što je Petirova svu tu propagandu stavila u kontekst lobiranja za ravnopravnost svih naroda u Bosni i Hercegovini, pod čime se podrazumijeva treći entitet u ovakvom ili onakvom obliku. Reakcije u Bosne i Hercegovini na ovakvu skandaloznu i malicioznu propagandu u Parlamentu EU bile su različite vrste, od onih preciznih i dobrodošlih, preko emocionalnih pa sve do onih sasvim politikantskih.

Ove posljednje posebno su problematične jer se neumjerena vriska i reakcija koristi da bi se upisali patriotski poeni kod naivnog građanstva. Od tragikomične zastupnice pravi se živuća i pogrešna slika čitavog hrvatskog društva. Pritom se zaboravlja da je Marijana Petir tek bivši član HSS-a, dakle marginalna pojava koja ima ulogu korisnog idiota, i to ne samo za službeni Zagreb nego i za neke ovdašnje ljevičare koji na jeftin način vježbaju patriotizam kojeg ranije nisu imali priliku iskazati.

O čemu je riječ, možda bi najbolje bilo prikazati kroz usporedbu sa Seferom Halilovićem. I on je marginalna politička ličnost koja egistira na nivou kantonalne političke štetočine. Kada Halilović, koji u sinovljevoj režiji od bošnjačkih i boračkih para snima akcione filmove o samom sebi, u kojima se usput blati svaki politički neistomišljenik, uključujući i rahmetli Aliju Izetbegovića, izvali da je spreman ratovati – to dio beogradskih i zagrebačkih medija spinuje do visokih nebesa kao da to izjavljuje lično Bakir Izetbegović.

Nije dobro i nije zdravo za našu političku kulturu da preuzimamo praksu i narative srbijanskih tabloida i da od izjava marginalne političarke pravimo nezdravu histeriju u kojoj se demonizira čitavo hrvatsko društvo. Suprotno od onoga što marginalni ljevičari s upalom patriotizma poručuju, to nije dobar način vođenja politike jer nas sprečava da detektiramo istinske nasrtaje i razlučimo šarade i blefove besmislenih politikanata od ozbiljnih političkih ofanziva oficijelnih državnih struktura.

Naravno, ne smije se zanemariti da su budalesanja Marijane Petir ustvari samo tek jedan od otrovnih plodova tla koje je već dobro nađubrio službeni Zagreb skandaloznim izjavama i potvorama Kitarovićke, Tuđmana juniora, Ive Lučića i srodnih mu mračnjaka.

U borbi protiv pojava poput Petireve moramo biti oprezni da se i sami ne “petiriziramo”.

PROČITAJTE I...

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!