NOVOGODIŠNJE LUDOVANJE

Srbi će po starom običaju svoju Novu godinu dočekati lumpujući, a potom će uz “Marš na Drinu” krenuti u boj protiv Turaka za oslobođenje Kosova i stvaranje velike Srbije. Na drugoj će strani Hrvati, kao civilizirani evropski puk, postati bedasti uz Mozarta, Bacha, Beethovena, Liszta... Pri najvećoj bedastoći, saznat će provjerenu historijsku činjenicu da je Kristova tetka rođena Hrvatica. Opijeni tim saznanjem i “lijepom njihovom”, krenut će u oslobađanje Kristova groba, za koji sigurno znaju da se nalazi u Sarajevu, a možda i malo podalje, na Drini. A Bošnjaci...

Svi smo mi, pojedinačno, po našem lijepom običaju za nečim ludjeli. Lijepo se sjećam da je Meho bio lud kada bi vidio lijepo žensko. Suljo je ludio za dobrom mezom, šljivkom i akšamlukom. Savo je skoro poludio za bijesnim autom kojeg ni u snu nije mogao kupiti. Pero je pobudalio kako da namakne istu onakvu kuću kakvu je imao komšija Hasib. Mujo je definitivno bio lud za lijepom Ajkom iz njegova sokaka, koja mu ljubav nije uzvraćala. I tako dalje i tako bliže, dok se neko pametan nije sjetio da sva ta individualna ludila objedini i jednom godišnje pretvori u kolektivno ludovanje. Izbor je pao da to bude u vrijeme kada nova smjenjuje staru godinu.

S opadanjem prvog lišća kretalo se u iščekivanje i planiranje o tome gdje i kako ludovati. U ludilo se startalo oštro – na prvo što je na stolu bilo servirano – sa željom da se Novu godinu dočeka što luđe. Pilo se, nazdravljalo, zaželjavalo, čestitalo, igralo, pjevalo, plesalo, sve u svemu ludovalo. Novogodišnje ludovanje toliko nam se dopalo te odlučismo da pojedinačno i kolektivno postanemo ludi. Sretoh Sejfu, a on mi, iako ga ništa nisam pitao, odgovara da je poludio. Pitam prijatelja Smaju gdje će on čekati najluđu noć, a on mi, kao da sam mu tražio da mi kahvu plati, ljutito, da prostite, odbrusi: “U guzici”, i upita zar ne vidim da je poludio od svega i svačega.

Radnici su poludjeli od iščekivanja svojih krvavo zarađenih crkavica još iz tamo neke daleke godine. Penzioneri svaki mjesec luduju iščekujući hoće li im stići zaslužena crkavica u nadi da će biti povećana bar za jednu štrucu hljeba / kruha. Susjed Juro redovno je ludovao dočekujući Novu godinu, te je, kaže, ovaj puta red da ona prođe bez ludovanja. Komšija Branko ludovanje će dočekati kod psihijatra. Osmo je siguran da zbog silne pirotehnike cijelu noć neće moći oči sklopiti jer je lud od silnog pucanja i pucnjave. Selim je posve poludio čekajući da mu Huso vrati davno posuđeni novac, dok Kašmo luduje od iščekivanja da mu iz bolnice stigne dijagnoza bolesti. Mato luduje zbog besparice i boji se da će tako Božić i Novu godinu dočekati. Demokratija nam je donijela da svako ima pravo na svoje ludovanje.

Srbi će po starom običaju svoju Novu godinu dočekati lumpujući, a potom će uz “Marš na Drinu” krenuti u boj protiv Turaka za oslobođenje Kosova i stvaranje velike Srbije. Na drugoj će strani Hrvati, kao civilizirani evropski puk, postati bedasti uz Mozarta, Bacha, Beethovena, Liszta… u slastima bunceka, kotlovine, purica, raca, prezrenih ćevapčića punih ISIL‑bakterija i štrukli, zalijevajući sve to gemištima. Pri najvećoj bedastoći, saznat će provjerenu historijsku činjenicu da je Kristova tetka rođena Hrvatica. Opijeni tim saznanjem i “lijepom njihovom”, prvog januara krenut će u oslobađanje Kristova groba, za koji sigurno znaju da se nalazi u Sarajevu, a možda i malo podalje, na Drini. Predvodit će ih lično Jovanka Orleanka, pardon, Kolinda Grabar‑Kitarović, uz ratni poklič: “Za dom spremni!” Usput će, po ko zna koji put, s mrskim Srbima bratski dijeliti Bosnu i Hercegovinu i gaziti hrvatsko cvijeće. Bošnjaci će novu hidžretsku noć dočekati na brdu Bedr, uz himber, sitni ćevap, pite, dolme, baklave, kahve i kolektivni uzdah: “Šta nas ovo zadesi” i “Bit će kako dragi Allah da”. Neziru je najlakše jer noću ne može oka sklopiti, tako da redovno luduje iščekujući kada će svanuti.

Baš kao i u vrijeme bratstva i jedinstva, Redžo, Mato i Panto čekat će pred šalterima banaka i izluđeno iščekivati da li im je stigao neki dolarčić ili eurčić od tamo njima najmilijih. Najuzbudljivije ludilo bit će na Međunarodnom aerodromu u Sarajevu, gdje će brojne familije čekati i iščekivati da slete dragi njihovi u našem ludovanju razasuti po cijelom svijetu. Ako oni ne slete, odletjet će oni k njima.

Bez sumnje će najmasovnije i najduže čekanje biti u Sarajevu ispred Narodne kuhinje, gdje će već od svega i svačega poludjele Sarajlije čekati da im merhametli tetka Zilha udijeli ono što je u kazanu od merhameta pripremila. Ništa gore i masovnije ludovanje neće biti širom nam naše pocijepane i nedjeljive domovine. Za to vrijeme, našom voljom odabrana i izabrana vlast sklonit će se negdje, po običaju, da ne kvari naše ludovanje i da u miru planira kako da postanemo još luđi. Dotle svima koji dočekuju, slave, luduju po julijanskom, gregorijanskom i hidžretskom kalendaru neka je dragi Bog na pomoći i neka ne postanu još luđi u novoj daytonskoj, etničkoj i entitetskoj 2017. godini.

PROČITAJTE I...

Nekoliko dana nakon što je moja izložba postavljena u kafani “Sirano”, u posjetu je došao predsjednik Izvršnog komiteta XIV zimskih olimpijskih igara drug Branko Mikulić s olimpijskom svitom. Provlačeći se između kafanskih stolova i iznenađenih i začuđenih gostiju, drug Branko razgledao je izložene karikature. Nakon razgledanja, kazao mi je da izložbu obavezno treba vidjeti gospodin Juan Antonio Samaranch, predsjednik Međunarodnog olimpijskog komiteta, ali da ga ne može dovesti ovdje, u kafanu

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!