NOVI STAV: Ovdje ništa nije slučajno

Preglasavanje Bošnjaka u izboru novog predsjednika Suda BiH i izbor Ranka Debevca, a odmah potom sastanak Dragana Čovića i Milorada Dodika i njihova inicijativa da se iz Ustavnog suda BiH izbace strane sudije, ne bi li slobodno i na toj pravosudnoj instanci mogli združeno preglasavati Bošnjake, jedna je od najvećih kriza u BiH nakon Daytona.

Pred Vama je novi broj magazina Stav.

U razgovoru za Stav, Mirsad Ćeman, predsjednik Ustavnog suda BiH, između ostalog komentira i najave prijedloga Zakona o Ustavnom sudu BiH koje žele Dragan Čović i Milorad Dodik.

O ovoj temi, ali i načinu na koji je izabran novi predsjednik Suda BiH, u uvodniku Stava, piše Filip Mursel Begović.

„Preglasavanje Bošnjaka u izboru novog predsjednika Suda BiH i izbor Ranka Debevca, a odmah potom sastanak Dragana Čovića i Milorada Dodika i njihova inicijativa da se iz Ustavnog suda BiH izbace strane sudije, ne bi li slobodno i na toj pravosudnoj instanci mogli združeno preglasavati Bošnjake, jedna je od najvećih kriza u BiH nakon Daytona. Ili najveća, s obzirom na to da govorimo o kontinuitetu događaja koji vjerovatno imaju nakanu da rezultiraju hrvatsko-srpskim referendumima, i potom raspadom BiH. To bi značilo da udružena ljevica u 2018. godini ne bi dočekala zajednički izlazak na izbore i mogli bi slobodno ostati u šumi negdje posred Jahorine. Naime, upravo je tako Neven Anđelić za N1 opisao njihov ujediniteljski sastanak na Jahorini, rekavši da ne treba čuditi izbor šume jer su partizani iz šume branili BiH u Drugom svjetskom ratu.“

Elis Bektaš, u tekstu pod naslovom „Kultur-fašizam i netočenje alkohola“, analizira reakcije ovdašnje javnosti na odluku o zabrani točenja alkohola tokom proslave Nove godine u Sarajevu.

„Umjesto da upućuje besmislene i neutemeljene kritike sarajevskim vlastima zbog jedne mudre odluke po uzoru na brojne svjetske metropole, ovdašnjoj je ljevici i njenom samoproglašenom antifašizmu bolje da se zapita zbog čega su njene medijske zvijezde toliko nesretne da im je pomisao na proslavu bez opijanja tako odbojna i zastrašujuća i da od nje toliko obnevide da nisu u stanju zapaziti ni očigledne činjenice.“

Donosimo priču o tome kako su fratri Vareša tokom ratnih godina spašavali tamošnjeg imama. Hamza Ridžal piše da su „ tokom agresije Republike Hrvatske na Republiku Bosnu i Hercegovinu, preko marionetske paradržave Herceg-Bosne, izvršeni brojni zločini protiv čovječnosti, za koje je, među ostalim, kažnjen i Ivica Rajić. Zbog ubistva 37 Bošnjaka u Stupnom Dolu 23. oktobra 1993. godine, Rajića je Haški tribunal osudio  na dvanaest godina zatvora. Među prvima je o ovom zločinu svjedočio Muhamed Hadžibaščaušević, imam iz Vareša. Potresna izjava starog imama svjedoči o stanju u kojem su se našli Bošnjaci Vareša 1993. godine, ali i podsjeća, primjerom nekoliko vareških fratara, da i u ratu ima mjesta za humanost.“

Pišemo i o zločinima u sarajevskom naselju Alipašino polje. Protekle sedmice uhapšene su tri osobe osumnjičene za ratne zločine nad Srbima u opkoljenom Sarajevu. Senad Džananović, bivši pripadnik jedinica pod komandom Jusufa Juke Prazine, uhapšen je zbog sumnje da je zatvarao i premlaćivao zatočene sarajevske Srbe u kafiću “Borsalino” u naselju Ali‑pašino Polje; po svjedočenjima žrtava koji su ondje preživjeli torture, u ilegalnom zatvoru Jusufa Prazine neki od zatočenih i skončali su svoj život nakon teških premlaćivanja

Objavljujemo detalje o tome kako je i zašto osuđen Mustafa Busuladžić, jedna od prvih i vjerovatno najtragičnija žrtva uspostave novog režima među vjerskom inteligencijom. Njegov slučaj postat će urnek ponašanja spram društveno angažiranih vjernika tokom cijelog tog perioda. U ovim suđenjima optuženi nisu uživali presumpciju nevinosti, tj. pretpostavku da je neko nevin dok se na objektivnom sudu ne dokaže suprotno. Također, teret dokazivanja nije bio na tužitelju već na optuženom. Optuženi nisu imali nikakve pravne zaštite, pravnog zastupnika ili prava na žalbu. K tome, organizirana je snažna medijska kampanja koja je trebala dijabolizirati optužene i stvoriti pretekst za drakonske kazne koje su se izricale i za najsitnija djela. Najtragičnije je što su ovakve presude postajale zvanična istina

Za Stav govori Sanjin Pehlivanović, osvojio je tri puta zaredom evropski juniorski šampionat u bilijaru, a na posljednjem svjetskom prvenstvu u Šangaju bio je treći. Trenira svaki dan, a tokom priprema za evropsko i svjetsko prvenstvo na treninzima ostaje i do deset sati dnevno. Veliko odricanje, ali i velika ljubav za ovim sportom, doveli su ga na krov Evrope.

Novi, 94. broj magazina Stav u prodaji je danas poslijepodne u Sarajevu, a od četvrtka, 22. decembra širom Bosne i Hercegovine.

 

 

 

 

PROČITAJTE I...

Treba ponoviti da bi i samim Srbima trebalo biti u interesu da se podnese revizija. Čega se boje ako tvrde da je neosnovana, da pravni zastupnik nema legitimitet? Eto im prilika da jednom zauvijek završe tu priču, pa da se mogu pozvati na konačnu presudu. Ili se zaista nečega boje? Ili ih, negdje duboko ispod debele kože, muči savjest?

Ni Stav nije odgovarao mnogima pa, čim je lansiran, a ovim izdanjem obilježavamo dvije godine izlaženja i stoti broj, bio je etiketiran i napadan. Predviđali su nam vijek od dva mjeseca i desetak brojeva, s nama su se ismijavali, prozivali su nas nacionalistima, fašistima i radikalima, iako mi nikada nismo bošnjački identitet promatrali jednoobrazno prihvaćajući podjelu na “zelene” nacionaliste i “crvene” antifašiste, iako mi nikada nismo bosanskohercegovački identitet promatrali kao ekskluzivni prostor samo Bošnjaka.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!