NOVI STAV: Na kapiji Bosne

Spomenik je na vojnoj koti 449, na brdu Bandera, nazvanom tako valjda po tome što dominira ovim krajem – gotovo cijelom Posavinom. Od spomenika se kao na dlanu vide Gradačac, Brčko, Modriča, Odžak, Šamac, a za lijepih dana čak i zvonik đakovačke crkve s one strane Save. U svakom su se ratu vojske borile za ovu kotu, pa i u posljednjoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu.

U prodaji je novi broj magazina Stav.

U uvodniku broja 128, urednik Stava, Filip Mursel Begović piše o nametanju umjetne podjele na probošnjačke i probosanske stranke.

„Uostalom, zar nije to agresivno politikantsko nametanje političkog bosanstva nasuprot političkog bošnjaštva kontraproduktivno? Jer, Srbi ne stavljaju u zasebne ladice probošnjačke i probosanske stranke, njima je sve to svedivo na bošnjački unitarizam ili na neku “balijsku” ili čak vatikansko‑mudžahedinsku zavjeru. Agresivno nametanje bosanstva za dnevnopolitičke potrebe samo umanjuje mogućnost da taj pojam preraste u zajedničko osjećanje svih građana BiH, a Srbi i Hrvati isticat će za inat ili oprez baš tada da su majorizirani, da se od njih želi napraviti manjina da bi Bošnjaci vladali kao većinski narod“, stoji između ostalog u uvodniku Stava.

Stav u ovom broju piše o tome za što je sve kriva Sebija Izetbegović.

Ponukan problemima i nedoumicama u vezi s izgradnjom Pelješkog mosta, Enis Omerović, stručnjak za međunarodno pravo, u autorskom tekstu za Stav prepoznaje tri ključna problema koji se pojavljuju ili se mogu pojaviti u odnosu između dviju susjednih zemalja, Bosne i Hercegovine i Hrvatske.

Stav donosi članak o Sarajevskom procesu, zaboravljenim “detaljima” jednog vremena.

Beogradski aplauzi na Rankovićevoj sahrani ozvaničili su vaskrsnuće velikosrpske ideologije koja će se iznutra, kroz partijske redove, uskoro etablirati i krenuti u pokušaj uspostavljanja dominacije koju, sudeći prema povijesno-političkim i ratnim reperkusijama, niko izvan Srbije nije dočekao s naročitim simpatijama. U konkretnom slučaju, aplauzi koji su odjekivali u Aleji velikana u Beogradu bili su podrška sarajevskom egzekutorskom timu koji je postupio rankovićevski, čvrsto i beskompromisno, kao što je i on svojevremeno činio, otpremajući svako sumnjivo lice u ondašnje kazamate.

Reporteri Stava bili su u Gradačcu i pišu o ljiljanu na kapiji Bosne.

Spomenik je na vojnoj koti 449, na brdu Bandera, nazvanom tako valjda po tome što dominira ovim krajem – gotovo cijelom Posavinom. Od spomenika se kao na dlanu vide Gradačac, Brčko, Modriča, Odžak, Šamac, a za lijepih dana čak i zvonik đakovačke crkve s one strane Save. U svakom su se ratu vojske borile za ovu kotu, pa i u posljednjoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu.

Krajem prošlog mjeseca obilježena je 76. godišnjica ustanka u Drugom svjetskom ratu. Ono što se ne obilježava jesu zločini ustanika nad Bošnjacima i Hrvatima počinjeni u Drvaru, Bosanskom Grahovu, Kulen-Vakufu, Krnjeuši… Za Stav govore svjedoci zločina ustanika u okolini Bosanske Krupe.

Stav piše i o šestogodišnjoj Aidi Huremović na čelu kolone srebreničke kolone sjećanja.

Tešku je ulogu predvodnice kolone Srebreničanki prihvatila krhka djevojčica koja zna svoj zadatak tokom protesta i koja se njime ponosi. Nena je Aidu na proteste počela dovoditi nedugo nakon što je prohodala. Dok se Hasiba kretala na čelu protestne kolone, Aida se čvrsto držala za njene dimije i, korak po korak, tiho i dostojanstveno, baš poput odraslih a ne djeteta, išla je s ostalim članicama Udruženja “Žene Srebrenice”.

Stav piše i o tome kako spriječiti korištenje djece u prosjačenju.

Da smo u proteklih deset godina kao građani stalno “dosađivali” policiji kada smo god vidjeli osobe koje prose s djecom ili kad smo susretali djecu koja prose, da smo pritiskali Centar za socijalni rad, da li bi danas bio ovoliki broj djece koju iskorištavaju na ulicama.

Jedna od tema ovog broja Stava je i obnova posljednje u agresiji porušene mostarske džamije koju prati nevjerovatni skandal započet u “Večernjem listu”.

Miniranje džamije 1993. godine Večernji list okarakterizirao je “nerazumnim potezom”, da bi odmah potom ustvrdili kako se njenom obnovom neće okončati stoljetni prijepori oko kojih se nisu usuglasili čak ni povjesničari, ali ni pripadnici crkava i vjerskih zajednica, kao i triju naroda, oko jednog drugog povijesnog pamćenja koje se taloži i često bude povod za novo nasilje, a to je da je, prema crkvenim izvorima, tačno na tom mjestu, na Babunu u naselju llićima, do osmanske okupacije bila smještena katolička bogomolja, crkvica ili kapelica svete Ruže Viterbijske.

Novi broj magazina Stav u prodaji je danas poslijepodne u Sarajevu, a od četvrtka, 17. avgusta širom Bosne i Hercegovine.

PROČITAJTE I...

Povodom Dana državnosti Bosne i Hercegovine, sedmični časopis Stav već drugu godinu zaredom organizira dodjelu nagrade “25. novembar” za životno djelo iz oblasti književnosti. Ove godine u sklopu ceremonije dodjele nagrade “25. novembar” bit će uručena priznanja i učenicima iz Konjević-Polja i Vrbanjaca za najbolje literarne sastave o Bosni i Hercegovini i bosanskom jeziku. Sistematska diskriminacija učenika koji izučavaju nastavu po bosanskom planu i programu u Vrbanjcima i Konjević-Polju nije se negativno odrazila na njihov odnos prema domovini i vlastitom jeziku.

„Fahrudin Radončić glavni je nosilac izazivanja, širenja i produbljivanja moralne i političke krize i negativnog stanja među Bošnjacima. Dalji trend takvih pogubnih Radončićevih utjecaja treba spriječiti glasanjem na izborima 2018. godine. Patriotske snage odgovorne su da narodu objasne karakter Radončićeve destrukcije. Ako društveni i politički faktori ispune tu vrstu svoje odgovornosti, onda ostaje samo odgovornost na narodu. Ako se problem Fahrudina Radončića ne objasni narodu, onda za posljedice nije odgovoran narod, već će biti odgovorni politički i drugi društveni faktori koji su trebali, a nisu narod osvijestili o opasnostima Radončićevog neprijateljskog djelovanja.“

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!