NOVI STAV: Dokle, Fahrudine?

U ovom broju možete čitati o tome ko su čelnici sarajevske Liječničke komore, kako su svih ovih godina nekontrolirano trošili novac liječnika i kako se, iza navodne brige za pacijente, krije obična borba za fotelje i privilegije.

Pred Vama je novi broj časopisa Stav.

Odgovor na pitanje “ko je počeo rat”, nažalost, dao je lider Stranke za bolju budućnost Fahrudin Radončić kao svjedok na kosovskom suđenju u slučaju Nasera Keljmendija – ponovivši svoje ranije izjave da je Delalić ubijao za Aliju Izetbegovića, ali i bacivši stigmu čitavom bošnjačkom narodu da su ubistvom srpskog svata rat u BiH započeli Bošnjaci. Voljeli bismo pomisliti da je riječ o nesmotrenosti jer je riječ o za političara iznimno neugodnoj situaciji suočavanja s mogućim utamničenjem ili, pak, trajnom diskvalifikacijom iz političkog i javnog života u BiH. Radončiću je na Kosovu naprosto “sve bilo na kocki” te se očito ni on nije libio kockanja. Međutim, problem nastaje kada “izletite” s nečime što vodi u prokockavanje kredibiliteta vlastitog naroda, odnosno pravedne bošnjačke borbe za opstanak za vrijeme agresije na BiH. Uz sve to, Radončić nije izrekao ništa što do sada već nije iznosio kao novinar i vlasnik medija, dakle u kontinuitetu. Pa, dokle više, Fahrudine!?, piše Filip Mursel Begović u uvodniku 87. izdanja Stava.

U ovom broju možete čitati o tome ko su čelnici sarajevske Liječničke komore, kako su svih ovih godina nekontrolirano trošili novac liječnika i kako se, iza navodne brige za pacijente, krije obična borba za fotelje i privilegije.

Otkrivamo i kako su čelnici kompanije Coca Cola zaustavili uvođenje akciza na gazirana pića u BiH.

U ovom broju čitajte i do sada neobjavljeni članak Mustafe Busuladžića, oko čijeg se imena i djelovanja ovih dana vode žestoke polemike.

Naš suradnik iz Amerike piše o tamošnjim predsjedničkim izborima.

Novi broj Stava u prodaji je danas poslijepodne u Sarajevu, a od četvrtka, 3. novembra, širom Bosne i Hercegovine.  

PROČITAJTE I...

A studenti k’o studenti: uvijek će se naći i crnih i bijelih, i egzaltiranih i namćora, i bistrih i mutnih. Neki će za omraženog profesora napisati: “Puno se pravi pametan.” Drugi: “Umislio da je neko važan.” Treći: “Zbunjen, neorganiziran.” Četvrti: “Mnogo raspravlja sa studentima.” Peti: “Neozbiljan.” Šesti: “Ne koristi vannastavna pomagala.” Nije da će profesori vječito ostajati ravnodušni na ove neoliberalne mjerače funkcionalnosti. Počet će se dodvoravati studentima

Držim se svoje slike iz djetinjstva i pokušavam je nekako uklopiti u veliku sliku koju živimo, a nikako je ne možemo ni vidjeti. Oni koji je vide, vide samo bilješke svojih obavljenih i predviđenih poslova, a mi smo u toj slici samo kolateralna šteta. Šta bismo drugo i bili

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!